Podaci govore da u BiH ima oko 600 milionera i skoro stotinu multimilionera koji raspolažu sa oko pet milijardi KM, što dovoljno govori koliki je jaz između bogatih i siromašnih. Takođe, govori i o tome da su zakazale institucije koje bi trebalo da vode računa i o enormnom bogaćenju, ali i o ljudima koji su u stanju socijalne potrebe, smatra sociolog Vladimir Vasić.
Iako za svaki novi otkaz i za svaki zabrinjavajući ekonomski pokazatelj vlast može optužiti pandemiju, ekonomska kriza u Bosni i Hercegovini traje mnogo duže, a jaz između bogatih i siromašnih samo se povećava. I dok neko ima za automobil od pola miliona maraka, većina građana živi na rubu egzistencije.
Svako vrijeme nosi svoje breme, ali ono se ne dijeli jednako bar u BiH. U vrijeme svake krize najviše je ispaštao običan narod, tako je i sada. I poslednja korona kriza najmanje je pogodila one sa dubokim džepom, kao i one u državnim jaslama.
S druge strane, brojna mala preduzeća su zatvorena, a radnici ostali i bez crkavice koju su zarađivali. Za to vrijeme dok tonu u sve veće siromaštvo, sopstvenim očima gledaju kako bogatstvo bogatih još raste. A teret nepravde postaje sve teži.
– Podaci govore da u BiH ima oko 600 milionera i skoro stotinu multimilionera koji raspolažu sa oko pet milijardi KM, što dovoljno govori koliki je jaz između bogatih i siromašnih. Takođe, govori i o tome da su zakazale institucije koje bi trebalo da vode računa i o enormnom bogaćenju, ali i o ljudima koji su u stanju socijalne potrebe – smatra sociolog Vladimir Vasić.
“Kag govorim da treba da vode računa o ljudima koji se enormno bogate prvenstveno mislim sa zakonskog aspekta, da se ispita na koji način ti ljudi dolaze do velikih svota novca, na koji način šire svoje bogatstvo, na koji način se enormno bogate”, kaže Vasić.
“Potrebno je urediti sistem na način ravnomjerne raspodjele. Postoji sistem socijalnih davanja, ali ta politika ne može biti presudna za suzbijanje ovog fenomena. Socijalna davanja moraju biti usmjerena na radno nesposobno stanovništvo, dakle penzionerima invalidima i nekim drugim kategorijama koji nisu radno sposobni. Država treba da obezbijedi mogućnost radno sposobnog stanovništvu da radi i zarađuje za svoj život”, kaže ekonomista Mirjana Orašanin.
Međutim, veliki problem u BiH je što najveći dio radnika ne može zaraditi za normalan život bez mnogih odricanja i što je velikim dijelom i radnička klasa na ivici siromaštva.
Sit gladnom ne vjeruje. Pa tako i ne čudi mnogo podatak da je za najskuplji automobil u prošloj godini izdvojeno preko pola miliona maraka, te da je u godini korone skočio i uvoz srebra, zlata i dragulja u BiH.
“Oni koji su bogati oni nemaju mjere, koriste svoje bogatsvo, raskoš dok ostali se bore za preživljavanje. Dakle, nema svijesti, a prvenstveno svijest treba probuditi kod političara koji terba da uvedu novu politiku. Taj trend promjena polako dolazi u BiH. Vidjećemo u kojoj će se mjeri to razvijati, ja sam optimista. Mislim da su promjene u BiH neminovne”, smatra Orašanin.
“Prosto moramo da budemo društveno odgovorni svake dvije, odnosno četiri godine, u tom demokratskom smislu da budemno odgvorni da nešto promijenimo”, ističe Vasić.
Kriza u Bosni i Hercegovini nažalost će potrajati. Kako god, krizu će osjetiti najugroženiji i najsiromašniji. A krize nije bilo niti će je ikada biti za one koji voze automobile od nekoliko stotina hiljada maraka, opuške otresaju u pepeljaru od nekoliko hiljada maraka, a za nerad bivaju čak i nagrađeni – ocjenjuje BN.
