Sjećate li se sjanog Branka Češljića? Taj mladić sada ulazi u politiku!
Branko Češljić, dvadesetšestogodišnjak iz sela Haljinići, nadomak Kraljeve Sutjeske, ostao je bh. javnosti prepoznatljiv po svojim jedinstvenim stavovima, govorom i riječju. Zaljubljenik je u ideju bosanskohercegovačke multikulturalnosti, zajedničkog življenja, mira i dostojanstva čovjeka, njemu uvijek najprećeg – radnika i seljaka. Danas je u politici, kao vijećnik u Općinskom vijeću Kakanj ispred Naše stranke.
Za N1 portal govorio je o namjeri i motivima ulaska u politiku, kulturi, pismenosti i privredi, kao o poljima na kojima će djelovati.
U politiku je ušao, kako kaže, jer mu je to dužnost – dužnost njegovog naraštaja da se izbori za zdravije društvo.
“Mislim da su naši roditelji propustili priliku da imaju veliku i zdravu državu, zato je na nama red da gradimo svoju budućnost. Sramota je pred precima, pred živima, sjediti skreštenih ruku i mučnih usta dok nam sudbu kroje najgori izrodi našeg naroda, ovog, ipak, meni dragog stanovništva Bosne i Hercegovine”, govori Češljić.
Nama je potrebna pomirba
Da se kandiduje za općinskog vijećnika potaknula ga je današnjica i činjenica da općina Kakanj živi od lažnih hvalospijeva i uspjeha.
“A u međuvremenu zamire joj kultura, narod sa sela, idu podjednako i naši muslimani, katolici i pravoslavni što je dugoročna šteta. Ovdje ostaju danas samo podobni nacionalistima, lažnim ljevičarima i ostaje ono zeru (malo) nas hrabrih što ne damo lako na naše buduće potomke, na kumstva i komšiluke”, ističe dvadesetšestogodišnji mladić.
Kaže i da se neće baviti politikom “kao ovi do sada”.
“Volio bi da narod uprati jedan pismen i učtiv oblik političkog djelanja – zato neka uprate moj put k’ tome. Nije ova zemlja ništa veće pravo Bakira, Dragana i Milorada, no što je moje pravo i odgovornost. Od malog sokaka, pa do cijelih oblasti BiH, nama je potrebna pomirba, razgovor i život trojednog naroda kojeg mi zbog gande povijesti danas zovemo Srbi, Bošnjaci i Hrvati. Kao opštinski vijećnik za ove četiri godine imam mnogo toga da kažem i predložim, da potaknem, jer opština Kakanj danas ima lažni sjaj, ali budućnost joj je po današnjem stanju naroda jednako mrka kao i ostatku domovine”, govori sugovornik, dodajući:
“Čovjek se ušavši u politiku odrekne svoga mira onda kada se odluči boriti, a jok sjediti i uhljebiti, stoga moje namjere u politici su ona čestita slovenska sloboda koju smo nekada imali. Želim samo urednu zemlju, državu kojom ne vlada stranac i naš peksin, želim zdravo tlo Bosne u kojoj mogu serbez ostavit svoje potomke, šćeri i sinove.”
Zanimljivo i teško doba će biti pred nama, smatra Češljić, valja očuvati našu baštinu, gospodarstvo i dostojanstvo običnog radnog čovjeka, njemu, kako kaže, uvijek najprečeg seljaka i radnika.
Upitali smo ga koja će to biti njegova ključna polja djelovanja i društvene sfere u kojima bi želio dati doprinos i postaći na promjene.
Odgovara da će to sigurno biti kultura, pismenost i privreda.
“Kultura jednog naroda je više od neke jeftine predstve u Domu kulture, to je uzdizanje duha i preispitivanje vremena. Pismenost nije tek puko pisanje i kazivanje mišljenja, pismenost je sloboda misli, omladina koja čita, starost koja piše i književnost koja ima šta kazati o nekom narodu – ovo danas nema šta kazati o nama, fukare smo. Privreda nije puko prodavanje svojih dobara stranicima i našim sumnjivim privrednicima, privreda treba da bude i onog malog čovjeka, onog radišnog seljaka i mogućnost da naša zemlja stvara svoje proizvode, da zapošljava mjesne ljude, školovane ljude”, pojasnio je, i dodao, da ono što on ne umije vladat, “sakupit će mudrog našeg svijeta, jer sigurno imamo pametnih mladih ljudi i mudrih staraca koji će svoga damara dati dobru naše Bosne i Hercegovine”.
Valja jednom pred Boga…
Mnogo ljudi je, tvrdi, njega prostog, htjelo vidjet u politici.
“Saburom, borba za čojstvo naše zajednice tek predstoji. Treba mlada i mirna noga, obrazovana protutnjat ovom zemljom i objedinit ova naša zavađena plemena, ovo lijepo mjesto za živit i mrijet. Gordo pronosim duh i najbolje primjere naše baštine gdje god odem, i vidim da se ima šta kod nas cijenit. A svakoj sili nazatka i ovih kratkih povijesti koje su nastale devedesetih, ovih nacionalizama treba satrati glavu i ne dat’ neslozi među našim ljudima, ljudima Bosne i Hercegovine, oporavka. Na kraju krajeva, dom ne uređuje onaj s kraja sela i stranac, dom uređuje domaćin, domaćica, odgojena djeca i za primjera babe i djedovi. Bosna je naša briga, naša sramota i ako budemo svjesni svoga bogatstva ovo tlo je naš ponos. Valja jednom pred Boga ovim silnim vjernicima naše zemlje”, govori Češljić, u nadi za dobro i ne želivši zaboraviti svoje prosto porijeklo u svemu tome.
Na kraju razgovora za portal N1 je poručio:
