Više od osam mjeseci, deset hiljadaa eura, četiri negativna testa na koronu… bilo je potrebno kako bi Milan Pavlović iz Studenaca (Ljubuški) u rodnu kuću doveo svoju suprugu – Afrikanku Mary Donor Pavlović iz Sierra Leonea, piše Večernji list BiH.
Ova fascinantna priča o ljubavi koja ne poznaje granice, upornosti, strpljenju i administrativnim barijerama, za koje nisu mogli ni sanjati da postoje, svoj sretan epilog dobila je dan uoči Božića, godinu dana nakon što je i počela. A u njez rasplet bilo je uključeno pola sela, brojni prijatelji iz Švedske, Hrvatske, BiH, ambasade Hrvtske i BiH, Ministarstvo vanjskih poslova…
Od Googlea do braka
“Sve je ovo ‘zakuhao’ naš pop”, zeza se Milan kojeg smo posjetili u rodnoj kući u kojoj trenutačno boravi sa suprugom. Naime, kako se ne boji visine, Milan je svake godine zadužen za postavljanje najviših ukrasa na drvce u crkvi Presvetog Srca Isusova u Studencima. Tako je bilo i pretprošle godine. Došao je na odmor kući iz Švedske, gdje radi već nekoliko godina, a župnik don Ivan Štironja ga je pozvao da pomogne oko drvca i jaslica.
Kad sam odlazio, on me blagoslovio i u blagoslovu zaželio da mi se ispune sve želje. Nekoliko dana nakon toga na društvenim mrežama sasvim slučajno sam upoznao Mary”, smije se Milan, čije je selo poznato po velikom broju neženja. “Jednu večer došao sam s posla i gledao nešto po Facebooku, kad sam na jednoj stranici naletio na Mary koja je napisala kako traži samca. Onako iz šale sam se javio, i ne sluteći da bi to mogla biti ozbiljna priča. Nije prošlo nekoliko minuta, ona mi je odgovorila. Tek tada nisam znao što dalje. Naime, ona priča engleski, a ja se znam tek pomalo sporazumjeti”, prepričava početke ove neobične priče Milan. Pomoć je potražio na Google prevoditelju.
“Ma to je bilo skroz smiješno. Napišem nešto, Google prevoditelj prevede nešto totalno drukčije. Pa me ona zove i pita na što sam mislio”, nastavlja Milan. Danas im je komunikacija nešto bolja. On se bolje služi engleskim, ona barata s nešto riječi hrvatskog. A Google prevoditelj uskače kad je to nužno. Nakon nekoliko mjeseci online komunikacije Milan i Mary zaključili su da bi se htjeli vidjeti i tu počinje maratonska borba za susret uživo. Prva opcija bila je da Mary dođe posjetiti njega u Švedsku, no zbog administrativnih barijera i lockdowna koji je bio u Europi u proljeće, to nije bilo izvedivo. Onda se Milan odlučio na “borbu s vjetrenjačama”, koja ga je koštala hiljade eura, propale su zrakoplovne karte, stotine minuta telefonskih razgovora, živaca…
“Žive život naših starih. Meni je majka pričala da joj je, kad se ona vjenčavala, netko od rodbine donio svezanu kokoš. To je bio običaj. Rekla mi je da ja to neću nikad nigdje vidjeti. A, evo, doživio sam to na vlastitom vjenčanju. Maryn nećak po završetku čina vjenčanja predao joj je svezanu kokoš jer je to kod njih običaj”, pokušava nam dočarati život u dalekoj Africi. Naime, Milan se nakon nekoliko dana u Africi vjenčao s Mary. Vjenčanje se, vjerojatno, ne bi dogodilo tako brzo da to nije bio uvjet da ona može poći s njim. Nakon vjenčanja dobili su vjenčani list i mislili da je to – to. No, tu počinju nove peripetije. Milan se vraća u Švedsku na posao, a Mary ostaje u birokratskoj borbi za napuštanje države, odnosno odlazak mužu. Nakon vjenčanja rekli su im da je njihov vjenčani list internacionalni i u Africi je “to – to”, nema više dokumentacije, dok kod nas, kaže Milan, “kao da nema ništa”.
Mary će ostati u Studencima kod njegovih rođaka. U međuvremenu će on u institucijama potražiti rješenje kako se ona po isteku 90 dana, na koliko je dobila vizu, ne bi morala vratiti u Sierra Leone. Oboje se nadaju kako će ova priča imati sretan kraj te da će svoju budućnost, ako im to dopuste institucije, graditi zajedno.
Cijeli tekst Večernjeg lista BiH čitajte na ovom LINKU.
