Šaban Delić, građevinski radnik iz Malešića kod Gračanice, bez velikih briga obilježio je svoj 45. rođendan, a lako se moglo desiti da ne slavi ni Novu godinu, ni rođendan. On je u ponedjeljak, 28. decembra, u Gračanici izgubio novčanik pun novca, sa svim ličnim dokumentima i bankovnim karticama. Do slavlja mu nikako nije bilo.
Sreća je u nesreći da je novčanik na magistralnom putu Tuzla – Doboj, u industrijskoj zoni u Gračanici, iz svog automobila ugledao Siniša Biljić (39) iz Užica u Srbiji. Zaustavio se i, kada je vidio o čemu je riječ, odmah se raspitao gdje se nalazi Policijska stanica u Gračanici i vratio novčanik.
Policija je kontaktirala Delićevu suprugu i ubrzo su se susreli vlasnik novčanika i poštenjačina Biljić. Dok je Biljić bio ponosan na ono što je napravio, Delić nije krio radost što mu je vraćeno ono što je izgubio.
– Godinama radim na baušteli u Sloveniji. Prije nekoliko dana podigao sam plaću i ušteđevinu te došao kući u Malešiće. U ponedjeljak sam popravljao auto, pa ručao i pošao po sina. U tom trenutku me nazvala supruga i pitala gdje mi je novčanik. Odmah sam počeo roviti po džepovima, ali novčanika s dvije hiljade maraka i 800 eura, dokumentima, karticama, nije bilo. Da me ubijete, ne znam gdje mi je ispao. Tada mi je supruga rekla da idem u policiju. Svašta mi je u toj minuti prošlo kroz glavu, ali je olakšanje bilo ogromno kad sam čuo da je sve nađeno – priča Šaban Delić.
Biljić je kazao da je tokom vožnje na cesti ugledao nešto crno. Htio je najprije to obići, ali se ipak zaustavio i ugledao novčanik. Ni u jednom trenutku nije razmišljao, ni kada je unutra vidio gomilu novčanica.
– Odmah sam se raspitao za policiju i odnio novčanik. Imao sam želju upoznati vlasnika, da vidim njegovu reakciju. Osjećao sam ponos, jer sam vratio nešto što nije moje, a i usrećio sam čovjeka. I ja sam vozač u Sloveniji, pa je moje zadovoljstvo bilo još veće kada sam saznao da i on hljeb zarađuje radeći u toj zemlji. Ovako bi reagovao svaki pošten čovjek – naveo je Biljić – prenosi Avaz.
Nakon što su razmijenili brojeve telefona i obećali da će ostati prijatelji, Siniša je nastavio put ka rodnom Užicu, a Šaban u Malešiće, uz neizmjernu zahvalu poštenjačini iz susjedne Srbije.
