Selma Purić (24) iz Travnika primjer je kako se uz dovoljno volje i želje može postići sve. Rođena je bez obje noge, a danas je diplomirana arhitektica koja aktivno trenira i uživa u svemu onome što joj život pruža. Pozitivnog duha motivacija je velikom broju ljudi s invaliditetom da je prate i urade više za sebe.
Selmu je ekipa Anadolije posjetila u Sarajevu tokom treninga na koji dolazi iz Travnika. Nije joj to teško jer je, kako je kazala, želja veća od svake prepreke. S osmijehom na licu, puna optimizma i pozitivne energije ispričala nam je svoju životnu priču.
“Rođena sam 1996. godine bez obje noge. Tokom mamine trudnoće sve je bilo uredu, ljekari su govorili da je sve uredu, da je beba zdrava, međutim, ja sam rođena bez obje noge. Ljekari nikada nisu ni otkrili zbog čega se sve to desilo. Svi su to pripisivali ratu i stresu. S 5,5 godina pravim prve proteze i tada počinje moja priča i borba kroz život”, ispričala je Selma.
Išla do kraja
Ne sjeća se mnogo stvari iz tog perioda, ali sigurno je bilo teško.
“Bila sam nestašno dijete. Pokušala sam sve što sam imala želju da pokušam. Pokušavala sam sve dok ne vidim da ja to zapravo ne mogu. Uvijek mi je bilo na neki način teško, jer moji vršnjaci zajedno rade neke stvari koje ja ne mogu. Tada nisam shvatala da možda postoje neke stvari koje mogu da radim, a oni ne”, kazala je Selma.
Uvijek je nastojala pronaći neki način kako će sve te situacije prevazići na najbolji mogući način. Na trening se odlučila tokom pandemije koronavirusa i “lockdowna” – piše Anadolija.
“Cijeli život sam bila pokretna. Uvijek sam kući nešto trenirala, ali nikada to nije bilo profesionalno, niti sam imala neki nadzor nad tim vježbama. Uvijek je bilo da nađem neku vježbu na internetu i radim. Cijeli život svoju težinu nosim na štakama i to je neki vid treninga”, ispričala je Selma.
Treneru Nedimu Babiću se javila u oktobru, novembru i tada je odlučila da vježba s njim. Kako je kazala, jedan od razloga za ovu odluku jeste što je dobila nekoliko kilograma, a to ne smije zbog svog stanja.
“Druga stvar je što smo u ‘lockdownu’ svi bili zatvoreni u kući. Mišići su mi počeli da slabe i zato sam odlučila da se pokrenem i učinim nešto za sebe, da ne budem neko ko u budućnosti neće moći nositi ni ove proteze, koje mi omogućavaju osnovne stvari”, istakla je Selma.
Živi u Travniku, trenira u Sarajevu
Za Sarajevo se odlučila, jer u Travniku imaju teretane, ali sve su u potkrovlju.
“I onda je meni trening završen dok se popnem do te teretane i onda dalje više ne mogu. Nosim svoju težinu i proteze koje imaju sedam kilograma”, kazala je Selma.
Priča ove djevojke, njena želja i volja inspiracija su mnogim osobama s invaliditetom koje su, nakon što su vidjeli njenu priču, odlučili uraditi isto.
“Javilo se mnogo ljudi, većina je kazala da sam ih navela na razmišljanje, a ima i onih koji su se pokrenuli nakon što su vidjeli moju priču, nakon što su vidjeli kako se borim. Drugačije je kada je urođeni ili stečeni invaliditet. Ja sam rođena s tim, odrastala sam tako i čitav život sam se vodila kao osoba s invaliditetom. Nikada mi to nije predstavljalo problem”, ispričala je Selma.
Nikada nije psihički pala zbog toga, jer je živjela u zdravoj sredini.
“Bilo je nekih sitnica kojih se ne sjećam. Recimo, da gradsko obdanište nije htjelo jedno takvo dijete. Bilo je takvih situacija, ali tu su i drugi ljudi koji će učiniti sve da bi se osjećala kao svi ostali. Uvijek sam bila osoba koja će iz nečeg lošeg izvući dobro i pozitivno”, pojasnila je Selma.
Porodica podrška
U Švedskoj je razgovarala s psihologom koji je pitao koliko puta se pokušala ubiti.
“Nekim ljudima je to teško prihvatiti, pogotovo osobama koje su u nekom trenutku izgubile neki dio tijela. Ja sam odrastala s tim”, kazala je Selma.
Roditelji i sestra su joj najveća podrška.
“Dobila sam poziv ženske reprezentacije u sjedećoj odbojci, a isto tako i plivačkog kluba Spid. U životu nisam imala puno prilika da probam sportove, a sada pokušavam da nađem vremena za svaki sport”, dodala je Selma.
Trener Nedim Babić sa Selmom se upoznao putem društvenih mreža.
“Javila se nakon jednog mog predavanja. Volim držati motivaciona predavanja. Javila se sa željom da se upoznamo i da joj dam savjete kada je u pitanju njena fizička spremnost, s obzirom na njene deformitete. U tom trenutku sam osjetio veliku količinu pozitivne energije i inspiracije i rekao da bi bilo dobro da se upoznamo”, ispričao je Babić.
Motivacija drugima
Već sljedeće sedmice upoznali su se u Sarajevu.
“Rekao sam joj da nije osoba koja treba ostat zatvorena u jednom krugu, nego treba da izađe u javnost i motiviše ne samo one koji imaju deformitete, nego sve ljude koji misle da imaju neke probleme u životu”, prisjetio se Babić.
Istakao je da Selma od ranog djetinjstva nije imala priliku da uči hodati na protezama, da ima prave proteze…Sve ono što je van granica BiH uobičajno ukoliko osoba ima takav deformitet.
“Selmi su proteze zadavale velike probleme. Imaju super kvalitetne proteze koje bi njoj omogućile da hoda. One su veoma skupe. Onda smo došli na ideju da to promijenimo”, pojasnio je Babić.
Naime, odlučili su pokrenuti akciju kako bi Selma dobila odgovarajuće proteze. Babić je pojasnio da nije u pitanju humanitarna akcija jer “Selma nije za milostinju, nego je velika inspiracija”.
“Rekao sam joj: ‘Ti motiviraš ljude na trening, a oni tu motivaciju i trening plate deset eura ili koliko već bude u tom trenutku’. To će sve ići kroz online platformu gdje su već prisutne hiljade ljudi koji se bave treningom. To je u pripremi, jer za tu akciju treba velika podrška administracije, da bi pružili kvalitet svima koji dođu na platformu”, rekao je Babić.
