Nakon što je obilježena peta godišnjica smrti Dženana Memića, njegovi najvjerniji članovi porodice i prijatelji na društvenim mrežama podsjetili su na sarajevskog mladića, čija smrt još nije do kraja razjašnjena.
Emotivan status na Facebooku napisao je Adil Tabaković, Dženanov učitelj.
Njegov status prenosimo u cijelosti:
“DRAGI MOJ DŽENO!
Ovih dana je punih pet godina kada smo s nevjericom, sumnjom, tugom i preteškim bolom morali se pomiriti da odlaziš, da te gubimo, ali ne zauvijek. Ti iz naših srca ,duše i naših života nisi niti ćeš ikada otići.I danas u meni živi onaj slatki, simpatični plavušan,lijepog I čistog iskrenog dječijeg “zagonetnog” osmijeha. Uvijek i u svemu odgovoran, predobar, ali nikada bez nametanja, guranja da moraš biti prvi i najbolji ,iako si takvo mjesto uvijek zasluživao.Ta tvoja prevelika dječačka skromnost mogla bi danas biti predmet izučavanja najnovijih pedagoških normi i pravila ponašanja. A dženaza, teški muk, tišina, i vjetar stade.
Reče mi prijatelj koji stajaše do mene: “Vidi čini mi se eno i ptice su stale, ne lete”. Sjećam se dragi moj Dženo i tvog rođenja. Lijepo nas je Murga počastio i onako negdje sjedeći na Igmanu u nekoj zemunici bajti kaže mi: “Eto ti moj učo đaka, samo da ova budalaštinja i ovo suludo vrijeme prođe,valjda ćemo ovo i preživjeti” .I tako prođe vrijeme brzo, i jednoga dana pojavi se Murga u školi i reče:” Eto učo, Dženo je stasao za školu,a ja hoću da ga ti učiš!” Naravno, čast mi je i zadovoljstvo da nastavim lijepo druženje sa tako divnom i časnom porodicom. A eto moj dragi Dženo, sve se okrenulo naopako, preteško, prebolno. A ja ti želim ispričati koliko se svi borimo, koliko želimo da saznamo ko te tako neljudski, zvjerski udalji od nas.
Borba tvog i našeg Murge postala je u ovih pet godina sinonim herojstva, čvrstog ljudskog karaktera,ogromne roditeljske ljubavi prema svom djetetu. Njegova borba i sestre ti Arijane, bliskih im prijatelja, cijelog dunjaluka i svih poštenih ljudi, ma svih nas. Dokazat ćemo da te mučki i kukavički dušmani oteše od nas.Da dragi Dženo,sav pošteni svijet a ima nas mnogo, mnogo! I još više nas koji smo na strani istine i pravde. Pravde, koju će tvoj Murga ako Bogda ostvariti i pobijediti sve one koji nam htjedoše lažno,neljudski ispričati šta se desilo te februarske noći u Velikoj aleji. Ali da znaš,kako se lagano nekada davno počeo kruniti i raspadati stameni berlinski zid, isto tako se počeo raspadati taj prljavi i lažni oklop o tome kako smo te izgubili.
Naš Murga je čelik, morska hridina o koju se odbijaju svi morski talasi ogromne morske bure. Sada se lagano smiruju, jer on stoji hrabro, uspravno,dočekuje ih i odbija. Šalje ih u pravcu istine, pravde i poštovanja jednog čovjeka koji želi samo istinu, I istinu……Dragi Dženo , ostao je Murga –jaro onaj isti staložen I smiren ,vjerom u poštene ljude i Boga da jednoga dana sa svojih pleća skine ogroman teret, težak kao Igman. Samo da dođe do istine ko te one ružne februarske noći tako mučki, kukavički napade, i da ti u lice nemaše hrabrosti pogledati niti stati ispred tebe. Moram ti reći da te svi zauvijek volimo i često se sjećamo tvoje dobrote, čestitosti i karaktera. Da ti kažem i to, da tvoj Murga na svakom mjestu ostavlja lijepe uspomene na tebe, ezan sa lijepe munare u Kovačima nemoguće je čuti a da se ne sjetimo tebe i tvog lijepog lika i osmijeha. Ja sam danas bio na jednom preteškom mjestu, tamo gdje je Murga postavio ,…
Ranjeni kamen na kome stoji ispisano generacijama-Kada zulum postane pravilo,otpor postaje obaveza-. Znaj dragi Dženo, tvoj Murga-jaro sa sestrom ti herojem, Arijanom, jednim divnim,pametnim ,iskrenim i veoma načitanim čovjekom(tako kaže naš narod), gospodinom Ifetom,efendijom Fočom kome zaprijetiše da će ga zakopati stotinu metara pod zemlju,ostadoše samo još jači i stameniji da dokažu ISTINU šta se te kobne noći dogodilo u Aleji.Ma saznaćemo istinu, nebo I zemlja su se nešto zakleli, nama će biti lakše. Skinućemo taj teret sa sebe ali………
Dragi Dženo, tuga I bol, ranjena srca ostaju, jer ti nama nedostaješ, ti si nenadoknadiv gubitak za ovaj svijet,život , dunjaluk….Da ti ponešto ispričam i o sebi dragi moj Dženo. Nakon punih četrdeset godina provedenih u učionici završio sam svoj radni vijek.Učio sam vas sve najbolje što sam znao i mogao,da budete dobri đaci, dobra djeca, da se volite družite,pomažete jedni drugima u raznim,i dobrim i lošim prilikama. Govorio sam vam da nikome ne kažete ni ružnu riječ, a ni slučajno da ga povrijedite na neki drugi način. Nisu i drugi tako činili,i bar mi se tako čini, jer ne bih sada morao iz sebe poslati ti ovu priču.Svašta me ponešto sustiglo u ovih mojih šezdeset I nekoliko godina. Moram ti dragi Dženo ispričati da su me moj zadnji radni dan ispratili učenici tvoje generacije. Nekoliko njih Ajlin,Ema,Šejla, Džemal,Elmedin, Alem…
Pričali smo pomalo o svemu, a naravno i tebe se i tvoje dobrote prisjetili. Reče Elmedin “Vala učitelju taj osmi februar mi je najteži dan u mom životu.Kako da slavim rođendan, a mog brata Džene nema sa nama”. Svašta bih ti imao još pričati dragi moj Dženo, ali neka za ovaj put bude ovoliko.. Već sam se pomalo i umorio. ISTINA I PRAVDA MORAJU POBIJEDITI!
EL-FATIHA
Tvoj učitelj!”.
Adil Tabaković
https://www.facebook.com/adil.tabakovic.9/posts/2765824440348006
