Gošća ovosedmičnog izdanja Dnevnik D bila je Bisera Turković, ministrica vanjskih poslova i zamjenica predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH.
Kaže da ćemo vakcine dobiti vrlo brzo, iako u ovom času niko ne može tačno reći kada će to biti.
“Iza nas je godina dana kako je krenula ova pandemija i prošli smo mnogo teže trenutke, kada je smrtnost bila daleko veća nego što je danas, kada je broj zaraženih bio mnogo gori. Ako smo uspjeli izdržati sve to, izdržat ćemo i ovo što je pred nama. U najgorem slučaju to je nekih par sedmica do dolaska vakcina u onom velikom broju koji očekujemo. Naravno, moguće je da u međuvremenu dođe i nešto manji broj doza koji bi mogao interventno da djeluje. Suštinski mislim da je april mjesec u kojem će sve ovo što se nagomilalo sada i u EU i u susjedstvu biti razriješeno sa Pfizerom i da ćemo početi dobivati vakcine onako kako je predviđeno. Mi smo ih platili, dato je milion i 290 hiljada KM ili nešto otprilike toliko. Ostalo je do 30. marta da te vakcine dospiju u BiH. Da li će one sukcesivno dolaziti ili će doći čitava nabavka koja je naručena vidjećemo. Mislim da se taj rok neće probiti.”
Navodi da je u ovom času važnije razmišljati na koji način ćemo što prije doći do vakcine, nego o nekim eventualnim tužbama.
“Kako to zamišlja može da da objašnjenje onaj koji je to rekao. Ja zaista ne znamna koji način s obzirom da nije riječ o pravnom licu, ali evo ima tu pravnika pa će oni dati vjerovatno svoje mišljenje. Ono što je nama bitno je da u ovom času imamo nekoliko zemalja koje nude svoju pomoć. Poljska nudi da nam u aprilu dopremi 300.000 doza AstraZenece. To naravno ne bi bio poklon nego bi nam prodali po istoj cijeni po kojoj su oni dobili. Zatim, Bugarska nudi da nam preusmjeri ono što je njoj u narudžbi preko potreba. Postoje i zemlje koje žele da nam doniraju neke manje doze. Imamo i EU koja je pokrenula jedan proces nabavke vakcina koje bi bile plaćene iz IPA fondova, i to je u procesu. To je mnogo doza za region. Kad sam zadnji put razgovarala sa ministrom vanjskih poslova Austrije rekao mi je da je to otprilike milion doza za region, od toga bi otprilike 100.000 bilo za BiH. Večeras mi je rečeno da i Evropska komisija i Austrija užurbano rade i da će učiniti sve da skrate periode čekanja. Dakle napravit će maksimum od onoga što mogu da što prije dopreme Pfizer vakcine u BiH.”
Vjerovalo se da će Covax biti dovoljan
Na pitanje zašto se nije išlo na neki drugi vid nabavke vakcina i zašto se oslonilo isključivo na Covax, ministrica kaže da se vjerovatno vjerovalo da će Covax mehanizam biti dovoljan.
“Tu je i SZO koji je vjerovatno u tom smjeru davao signale da je to najbolji put. Pretpostavljam, moje kolege znaju mnogo više, ali da smo imali Ministarstvo zdravstva na državnom nivou onda ne bi imali ove dileme ko je i kako odgovoran i u kojoj mjeri. Mislim da u svemu tome opet se moramo fokusirati na to da što prije dođemo do vakcinacija, ljudi obolijevaju.”
Navodi da su ministrica civilnih poslova i osoba zadužena za nabavku vakcina jučer na sjednici ponovili da su uradili sve što su mogli, što je bilo dio onoga što je moguće u datom trenutku.
“U stalnoj su komunikaciji sa SZO, u komunikaciji su i sa ljudima iz Covaxa i pokušavaju da dođu do rješenja.”
Sljedeće sedmice idem u Brisel
Turković kaže da se nije išlo na direktnu nabavku koja se odnosina komercijalni dio, ali se išlo na direktnu nabavku u kontaktima sa Poljskom, Bugarskom, Austrijom, EU.
“Sljedeće sedmice idem u Brisel da kao dio nastojanja pokušam da ubrzam ove procese koji idu preko naših prijatelja i da razgovaram sa ljudima koji su nadležni za vakcinaciju, da pokušamo da to dobijemo što prije. Mnogi od tih kontakata nisu bili mogući, ljudi jednostavno nisu bili spremni da se direktno sastaju i razgovaraju. Sad je situacija nešto drugačija i ovo je mogućnost koja je otvorena i otići ću da vidim šta možemo napraviti da to što prije bude.”
Smatra da sama proizvodnja koči proces nabavke.
“Danas su prve vakcine iz Pfizera otišle prema Gani, to je prvi pokušaj da se snabdije teritorija koja je zaista ugrožena, govorim o područjima koji nisu EU. Mislim da će vrlo brzo krenuti sukcesivna dostava i nama. To su informacije koje ja imam.”
Komisija nije funkionisala
Kada je riječ o NATO putu BiH ministrica kaže da smo imali Komisiju koja je nosila naziv Komisija za integracije i ona od decembra 2019. godine nije radila.
“Imamo naziv Komisije koji nam odgovara, ali imamo i aktuelno činjenično stanje da ta Komisija apsolutno ne funkcioniše, da se ne sastaje, nema nikakvih sastanaka, nema saglasnosti u njenom radu, da program reformi koji smo trebali usvojiti do septembra prošle godine nije usvojen, da taj program reformi stoji na strani. Ocjena nikada nije ni data u formi Komisije da bude kompletirana. Napravljena je, ali Komisije nema. Dolazimo u situaciju da uz pomoć američkog ambasadora i NATO generala u BiH napravimo jedno tijelo koje će funkcionisati, ali će imati drugačiji naziv. Tijelo sa prvim nazivom nije funkcionisalo. Ostaje nam mogućnost da, eventualno uz neku malu promjenu, napravimo tijelo koje će biti funkcionalno i koje će raditi ono što ima kao zadatak. Pitanje je želimo li formu ili suštinu, program reformi koji će biti prihvaćen, ispunjen svake godine, nešto što nam NATO prihvata kao takvo ili ćemo insistirati na nečemu što mi mislimo da je ispravno. Jedan naziv kaže saradnja, drugi naziv kaže integracije. Saradnja može ići u različitim formama, može da bude i u nekoj fazi integracija. Saradnja ne isključuje integraciju. Integracija može da bude tumačena i kao vid saradnj, ali sa vrlo jasnim ciljem – integrisat ćemo se u NATO strukture.”
Kaže da bi javnost koja SDA smatra izdajnikom države, izdajnikom trebala smatrati i naše prijatelje koji su uz nas na tom putu, Sjedinjene američke države, i NATO savez koji je prihvatio ovakav aranžman.
“Mislim da je tu mnogo više nepraktičnog djelovanja i tvrdog stajanja na određenom nazivu, bez analize suštine i onoga što se dešava. Vjerujem da je u vremenu koje je pred nama daleko bitnije da ispunjavamo obaveze, godišnje programe, sve ono što se od nas traži, a da je sam naziv mnogo manje bitan.”
Program reformi moramo ispuniti
Turković ističe da je program reformi ispunjavanje nečega što nam je zadatak i što se očekuje od nas.
“Katastrofalno bi bilo za ovu zemlju da nema napretka, da nema programa reformi. Jedna pauza od godinu ili dvije bi značila apsolutno preusmjeravanje ovog našeg sadašnjeg puta. Imali smo krasne nazive države BiH u prošlosti i u dalekoj historiji, međutim nije taj naziv očuvao BiH. Samo djelovanje može očuvati BiH. Samo rad na ostvarivanju ciljeva. Samo ime je prazno. Apsolutno se slažem sa onim što je rekao Palmer, to jeste dio politike, ne samo SAD-a, nego i EU, da se očekuje od BiH da preuzme dobrim dijelom sudbinu u svoje ruke, da se vidi da se radi prema ciljevima koji su zacrtani, da se radi i dugo i naporno i ustrajno i naravno da će takav rad biti prepoznat i da će dobiti podršku. Samo politikanstvo, sama priča ukazuje da smo puni političara i profila koji jako malo suštinski rade, a mnogo pričaju i politiziraju. To je ono što SAD niti želi niti su spremni da daju podršku.”
O izmjeni Dejtona kaže da imamo situaciju u kojoj s jedne strane tražimo da OHR ode, a sa druge tražimo da se poštuje Dejtpnski sporazum.
“To je nemoguće. Jedno mora da bude promijenjeno. Ako imate odredbe koje govore o OHR-u u Dejtonskom sporazumu onda ili ćete zadržati dobrim dijelom OHR ili ćete promijeniti te odredbe. Mnogo je nelogičnosti koje proizlaze iz Dejtonskog sporazuma i mislim da će nas vrijeme dovesti u situaciju da sjednemoi pokušamo to raščlaniti. Ovakvo stanje je vrlo teško. Teško je i narod to osjeća ali ne zna kojim putem krenuti. Znam da su neke stvari bolne ali ozbiljni lideri moraju biti spremni i na rizike.”
O podršci Sakibu Mahmuljinu kaže da su svi nevini dok se ne dokaže suprotno.
“Ako imate nekoga ko je svjedočio i gledao leševe svoje braće i sestara i pritom rekao ne,mi se nećemo osvećivati, onda ja ne mislim da je riječ o ratnom zločincu.”
