Austrijski ekspert iznenadio sve: Reforma Izbornog zakona u Bosni i Hercegovini nije više neophodna

U BiH se vodi spor oko Izbornog zakona. Austrijski stručnjak za ustavno pravo Joseph Marko tvrdi da je Izborni zakon davno izmjenjen ali da je to prošlo nezapaženo, piše austrijski list Standard.

„Sedmicama se u BiH žestoko diskutuje o izmjeni Izbornog zakona. Konkretno, riječ je o provedbi presude Ustavnog suda iz 2016. godine. Stručnjak za ustavno pravo iz Graca, prof.dr. Joseph Marko, osnivač „Kompetentnog centra za jugoistočnu Evropu“ (Kompetenzzentrum Südosteuropa) i ekspert za Ustav Bosne i Hercegovine, ukazuje da je presuda odavno provedena i da nije neophodno vršiti promjenu Izbornog zakona, koju HDZ BiH energično traži“, piše austrijski Standard.

List navodi kako se u jednoj odluci Ustavnog suda BiH od 6. jula 2017. kaže da „Ustavni sud ukida odgovarajuće propise iz Izbornog zakona, jer ih Parlament BiH u predviđenom roku od 6 mjeseci nije uskladio sa Ustavom“.

„Stvar je odavno završena. Interesantno je međutim da u BiH tu okolnost niko nije uzeo u obzir“, piše dalje Standard, ukazujući kako su šefovi dvije velike etnonacioinalne partije u BiH: Bakir Izetbegović iz SDA i Dragan Čović iz HDZ-a – uz podršku EU i SAD – počeli sa pregovorima o reformi Izbornog zakona.

Standard citira austrijskog eksperta Josepha Marka koji kaže da se više ništa ne mora uraditi, jer je odgovarajući propis naknadnim aktom stavljen van snage.

Presuda u predmetu Ljubić na na taj način već je sprovedena, objašnjava prof. Marko, jer se, prema tumačenju Ustavnog suda, odgovarajuće odredbe u Ustavu entiteta Federacija Bosne i Hercegovine sada moraju primjenjivati ​​u skladu sa Ustavom.

Presuda u predmetu Ljubić odnosila se na žalbu bosanskog Hrvata po imenu Božo Ljubić, koji je tvrdio da je činjenica da najmanje jedan Hrvat iz svakog od deset kantona mora biti poslan u Dom naroda Parlamenta Federacije BiH neustavna jer to navodno krši ravnopravnost tri konstitutivna naroda (Bošnjaka, Srba, Hrvata).

Debata o „pravim” Hrvatima

Konkretno, nastavlja Standard, ovdje se radi o tome da stanovnici, koji se izjašnjavaju kao Hrvati, žive prvenstveno u četiri od deset kantona. Hrvatski HDZ bi želio da predstavnici Hrvata uglavnom dolaze iz ova četiri kantona, jer on tamo ima veliku moć. „Novom formulom slanja delagata u Dom naroda, HDZ želi osigurati odlučujuću ulogu u izboru vlade Federacije BiH. Jer, HDZ pod svojom kontrolom nema nužno predstavnike Hrvata iz drugih kantona. Izbornim zakonom bilo je predviđeno da najmanje jedan Hrvat, jedan Bošnjak i jedan Srbin iz svakog kantona moraju biti poslani u Dom naroda FBiH. Prema odredbama Izbornog zakona, u Domu naroda FBiH treba biti po 17 Hrvata, Srba i Bošnjaka, plus sedam predstavnika iz redova ostalih. A HDZ želi trajno kontrolirati najmanje dvanaest Hrvata koji će biti poslani“, piše Standard.

List dodaje i kako godinama u HDZ-u tvrde da su samo predstavnici HDZ-a “pravi” Hrvati. S pravnog gledišta, međutim, ovo je irelevantno, jer se u BiH takozvani etnički identitet određuje “subjektivno”. Dakle, svako ko želi može se izjasniti kao Hrvat, Srbin ili Bošnjak. To je lična stvar svakog pojedinca i to niko ne može nametati spolja.

Standard ukazuje i kako HDZ tvrdi da Željko Komšić, koji predstavlja Hrvate u Predsjedništvu BiH, nije njihov legitimni predstavnik, iako se Komšić identificira kao Hrvat. Ali Komšić nije član HDZ-a.

Insistirajući na provedbi presude Ljubić HDZ “očito slijedi političku strategiju po kojoj samo najveća etnička partija smije odlučivati ko je pravi Hrvat, koji smije birati Hrvate“, citira Standard profesora Josepha Marka. „Time se pravno priprema teren kako bi se ukinulo da pojedinac subjektivno određuje pripadnost etničkoj grupi kao i da to od sada trebaju utvrđivati institucije vlasti.“

Izdvojeno mišljenje

“Cilj HDZ-a je stvaranje trećeg entiteta, što je bio i ratni cilj – na način da se izborni okruzi u kojima mnogi građani biraju HDZ, tretiraju na poseban način i spoje”, navodi dalje Stadard i citira profesora Josepha Marka koji kaže da je nakon presude Ustavnog suda BiH u predmertu Ljubić “dao izdvojeno pravno mišljenje”, koje je u skladu sa presudom Evropskog suda za ljudska prava iz 1987 (Mathieu-Mohin i Clerfayt protiv Belgije). U toj presudi je rečeno da „ne postoji pravo na predstavljanje koje isključivo počiva na jeziku ili vjeri“, kao i da to krši Evropsku konvenciju o ljudskim pravima. „A upravo je to ono što se u predmetu Ljubić, ako se pažljivo pročita tužba, traži“, citira Standard austrijskog profesora ustavnog prava.

Bez obzira na to, „delegacija EU u BiH podržava izmjenu Izbornog zakona u slučaju Ljubić i istovremeno traži provedbu presude Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić-Finci, kojom bi se uklonila diskriminacija u Ustavu svih onih koji se ne nazivaju Bošnjacima, Srbima ili Hrvatima. HDZ međutim ne želi reformu Ustava, jer bi jačanjem položaja građana (neovisno od etno-političkih grupnih prava) izgubila moć“, piše između ostalog Standard i okončava tekst citatom austrijskog profesora ustavnog prava Josepha Marka: „Vjerujem da Delegacija EU zna da je to taktička zamka i da se u to neće upustiti“.