Američki “The Intercept” objavio je veliki tekst o bh. filmu Jasmile Žbanić “Quo Vadis, Aida?” nominiranog za Oskara u kategoriji najboljeg međunarodnog igranog filma.
Tekst pod naslovom “Žiri ovogodišnjeg Oskara se suočava sa velikim izazovom zbog ratnog filma “Quo Vadis,Aida?”” postavlja pitanje i analizira može li saga o genocidu u Bosni, koju je režirala žena, a glavni fokus je na civilima, osvojiti Oskara.
– Uobičajenu narodnu mudrost – “to je nemoguće” – možda će promijeniti film o genocidu u Bosni, “Quo Vadis, Aida?” – piše “The Interecept”.
Naglašava se da Hollywood i njegova američka publika obično vole ratne filmove u kojima su vojnici hrabri heroji ili tragične žrtve, poput “Spašavanje vojnika Ryana”, “The Hurt Locker” ili “American Sniper”.
– Filmovi usredotočeni na vojnike pozivaju se na američko ushićenje zbog prešutnog ratovanja, uzimajući u obzir činjenicu da naše trupe gotovo uvijek ratuju i da imamo oko 800 vojnih baza u inostranstvu. Strana rata s kojom se svi možemo poistovjetiti i koja ima političku potrebu za opravdanjem je strana borca.
Nominiran za najbolji međunarodni igrani film “Quo Vadis, Aida?”, ne fokusira se samo na Srbe koji su počinili masovno ubistvo u Srebrenici 1995. godine ili trupe Ujedinjenih nacija koje su dopustile da se to dogodi, već glavni fokus je na bosanskim civilima koji su bili mete.
Glavna junakinja filma je prevoditeljca UN-a, a glumi je briljantna Jasna Đuričić, koja pokušava spasiti svoju porodicu od pokolja za koji zna da dolazi. Film je napisala i režirala Jasmila Žbanić, koja je živjela u Sarajevu tokom opsade srpskih snaga 1990-ih godina. “Quo Vadis, Aida?“ je zaradio ogromno priznanje i brojne nagrade na filmskim festivalima u Evropi i SAD – piše američki medij.
Naglašava se da upravo sve navedeno film čini potencijalnom zvijezdom na ceremoniji dodjele Oskara sljedećeg mjeseca.
– U svojoj kategoriji, Jasmilin film zauzima drugo mjesto u većini predviđanja nakon danskog takmičarskog filma “Još jedan krug”, koji govori o četiri muškarca koji prolaze kroz krizu srednjih godina.
Od svih utrka za Oskara, ovo bi moglo biti najbolje za procjenu je li Akademija filmskih umjetnosti i nauka ozbiljna u nagrađivanju filmova koji su dugo kroz historiju bili zanemareni – i to zbog dominantnih preferencija pretežno bijelih i muških članova. “Quo Vadis, Aida?” režira žena, prvenstveno se u filmu radi o ženi, a žrtve rata koje prikazuje su muslimani.
U posljednjih nekoliko godina, Akademija je napravila javni pokušaj da u svoje glasačke redove doda žene i živopisne ljude kako bi filmovi i glumci koje nagrađuje i sami bili raznovrsniji; ovo je zaostala snaga pokreta #OscarsSoWhite.
Teoretski, to bi trebalo značiti da “Još jedan krug” neće imati neopravdanu prednost kada se prebroje glasovi, iako još treba puno napredovati kada je pitanju članstvo u Akademiji – piše “The Interecept”.
Dalje u tekstu se opisuje film “favorit” “Još jedan krug”.
– „Još jedan krug“ je šarmantan film o Martinu, Tomiju (Tommy), Petru (Peter) i Nikolaju, koji odluče da piju u toku dana kako bi promijenili svakodnevnu rutinu i depresivno raspoloženje koje vlada u školi u kojoj predaju.
Piće pomalo pomaže, ali rezultati dugoročno nisu sjajni. Film donosi toplinu koju gledaoci obično cijene, a ima i nasilnu završnu scenu. Također, ima relativno poznatog reditelja Tomasa (Thomas) Vinterberga i glavnog glumca, vrhunskog Medsa Mikelsena (Mads Mikkelsen) koji je u SAD poznat po filmu “Hannibal”.
Mogu razumjeti zašto je ovo favorit. Šta ne voljeti u filmu o četiri heteroseksualna bijela muškarca koji su u srednjovječnim godinama, koji je režirao muškarac, bez značajnog ženskog lika, i puno danskog modernog namještaja? To kažem sa iskrivljenim smiješkom, jer sam iskreno uživao u filmu, ali ja sam u njegovoj demografskoj kategoriji.
Ono što je nedvosmisleno također tačno, kako je primijetila filmska kritičarka Klaudija Pjuig (Claudia Puig), jeste da je to još jedna “banalna priča o dosadi srednjovječnih godina” – napisao je autor teksta Piter Mas (Peter Maass).
Ističe da se Akademija, odlukom da nominira film iz Bosne, dovela do provalije čineći nešto što je ispravno i hrabro.
– U tome leži izazov Akademije. Nije samo da “Quo Vadis, Aida?” izbjegava patriotske pretpostavke o ratu kao kazanu u kojem vojnici ispituju granice muške izdržljivosti i bratstva. Demografija njegovih kreatora, glumačke ekipe i likova suprotna je mamcu za Oskara, a posebno je protiv favorita u kladionicama koje udovoljavaju senzibilitetima koji su odvajkada favorizirani. Ali odabirom da ovaj film bude nominiran iz Bosne, Akademija se dovela do provalije čineći nešto što je ispravno i hrabro.
Citirao je i Emira Suljagića.
– Do sada su priču o Srebrenici ispričali sudovi, nekolicina akademika (neki više, neki manje dobronamjerni) i mediji, napisao je Emir Suljagić, jedan od UN-ovih prevoditelja u Srebrenici, koji sada nadgleda Memorijalni centar Srebrenica. “Mi, koji smo preživjeli bosanski genocid, jedva da smo počeli pričati svoju priču”. Napisao sam knjigu o genocidu kada su ljudi u Bosni dotakli najnižu tačku i imali su skroman pristup kulturnoj industriji koja se nalazila izvan njihove rastrgane domovine. Jedna od nagrada prolaznosti vremena je sposobnost da se vidi da historija jedne države napokon dobije pripovjedače kakve zaslužuje i koji su potrebni nama ostalima. “Quo Vadis, Aida?” sastoji se od toga da preživjeli priča priču o preživjelima u zadivljujućem 102-minutnom filmu koji vas ispunjava užasom i sramotom sve dok u svojim posljednjim trenucima ne pruži neodgonetljiv djelić onoga što bi mogla biti nada.
