Jedan od najpoznatijih bijeljinskih zanatlija Đorđe Drvenica skinuo je tablu sa svoje zanatske radnje u kojoj je proveo 60 godina. U regionu poznati ćurčija, koji je godinama izrađivao specifičnu odjeću koja se nosila u semberskoj ravnici, kožuhe i šubare, kaže da nema više snage da se bori s birokratijom, visokim državnim nametima i porezima.
Sa zateznim kamatama, posebno. U njegovoj radnji vrijeme kao da je stalo. Miris štavljene kože osjeti se pri samom ulasku u radnju. Posljednjih desetak godina kod majstora navraćaju viđeniji Bijeljinci, advokati, pravnici, ljekari. Dođu da popiju kafu i prisjete se nekih davnih dana. Nižu se uspomene.
– Najbolje se zanat učio kada uđeš u radnju s 12 ili 13 godina. Nisam volio školu. Volio sam loptu i fudbal. Otac Branko, ćurčija, kaže, hajde u radnju, da šegrtuješ. Kod oca sam učio zanat. Godinama sam gledao kako to otac radi. Bile su to zlatne godine bijeljinskog zanatstva. Znali smo štaviti i po 500 do 600 ovčijih koža. Izrađivali smo godišnje 600 do 700 kožuha. U oktobru i novembru znali smo raditi po cijeli dan i cijelu noć. Uz oca, radili smo dva pomoćnika i ja, kao šegrt – kazao je Drvenica.
U godini korone, od četiri kožuha, kaže Đorđe, prodao je samo jedan.
– A penzija nije bogzna kakva. Svega 230 KM. Znajte, onda, gdje sam sada i u kakvoj situaciji. Da me ne pomaže kćerka, ne bih mogao opstati – istakao je Drvenica, pokazujući radnu i prodajnu tezgu, staru 110 godina, koju je izradio Nijemac Johan Rid iz Novog Sela kod Bijeljine, također, ćurčija.
Kada je Rid, 1940. godine, otišao u Njemačku, Đorđev otac Branko od njega je kupio i šivaću mašinu “Singer”, staru više od stotinu godina. Kada bi Bijeljina, kojim slučajem, imala muzej zanatstva, vjerovatno bi ovo bili najdragocjeniji eksponati.
Nekada je u užem centru Bijeljine, prisjeća se Đorđe, bilo tridesetak opančara, a bilo je i desetak ćurčijskih radnji.
– Nekada je trebalo prodati dobru kravu da bi kupio bundu od prirodnog krzna. Zanat se teško napušta. U duši mi je ostao miris štavljene kože. Otvaranjem radnji s polovnom garderobom počeli su propadati i zanati. Potpuno je obezvrijeđeno ono što smo mi nekada radili – istakao je Drvenica za Avaz.
