Povodom smrti generala Jovana Divjaka Erich Rathfelder je za berlinski Tageszeitung napisao članak u kome se kako kaže prisjeća ličnih susreta sa “visokocijenjenim borcem za ljudska prava, pokroviteljem mnogih projekata za jačanje civilnog društva i osnivačem organizacije za pomoć djeci – siročadi”, koji je je nakon duže bolesti umro u četvrtak (8.4.2021.) u 84. godini u Sarajevu.
“Prvi put sam ga susreo u opkoljenom Sarajevu 1993. On i njegov štab bili su smješteni u jednom podrumu, zaštićenom od granata.
Tu je primao novinare koji su neizostavno željeli napraviti intervju s njim – „Srbinom“.
Divjak je tada, navodi dalje berlinski list, imao duboki prezir prema Karadžiću i Mladiću, kasnije osuđenim ratnim zločincima pred UN-ovim tribunalom.
“Branimo Sarajevo od fašizma, branimo civilizacijske i evropske vrijednosti”, govorio je tada.
“Ali do danas široka srpska javnost ne prepoznaje zločine koji su u ime srpskog naroda počinjeni prije svega nad muslimanskim stanovništvom. Ratni zločinci se slave kao heroji. A za zločine srpsko pravosuđe optužuje Jovana Divjaka“, piše TAZ.
Rođen u Beogradu, školovan na tamošnjoj Vojnoj akademiji kao i na pariškoj Écoled'État Major(1964-1965), Divjak je od 1966. živio u Sarajevu. Rat u bivšoj Jugoslaviji nije bio rat jedne etničke grupe protiv druge, već rat srpskih nacionalista protiv multietničkog društva. Onaj ko je htio, mogao je to naučiti od Divjaka“, piše TAZ, prenosi Deutsche Welle.
Rathfelder dalje podsjeća na činjenicu da ga je srbijansko pravosuđe optužilo da je i sam počinio ratne zločine, zbog čega je u martu 2011. bio uhapšen u Beču. gdje je proveo nekoliko mjeseci, dok austrijsko pravosuđe nije odbacilo optužbe kao neosnovane.
“Bio je optužen za učešće u napadu 3. maja 1992. na srpske vojnike koji su se povlačili iz Sarajeva, u kojem su ubijene 42 osobe. Pri tom se namjerno izostavlja i prećutkuje činjenica da je Divjak pokušao spriječiti otvaranje vatre na vojnu kolonu – kako svjedoče video snimci i izjave UN-ovih posmatrača“, na kojima se čuje kako viče „Ne pucaj!“
U svjetonazor srpske strane se nije, piše još, uklapala ni činjenica da je Divjak nakon rata ušao u konfrontaciju sa muslimanskom nacionalnom strankom SDA.
“On je pozvao tadašnjeg predsjednika Aliju Izetbegovića da prizna zločine bosanske vojske nad srpskim civilima u samom opkoljenom gradu, kao i u nekim okolnim selima. Izetbegović to nije učinio. Divjak je u znak protesta 1997. vratio Izetbegoviću svoj generalski čin.”
Međutim, navodi se dalje, nijedan od ovih sukoba nije naštetio njegovom ugledu koji je uživao među narodom. Naprotiv. Svako ko je sa njim godinama nakon rata tumarao Sarajevom mogao ga je vidjeti kako se rukuje sa stotinama građana. „Bivši vojnici, mladi, stare majke – svi su mu željeli zahvaliti.”
Na kraju teksta novinar lista Tageszeitung podsjeća i na njegov doprinos obrazovanju stotina djece iz svih etničkih grupa, kao i da je bio ponosan što je primljen u francusku Legiju časti ali i što je bio počasni građanin nekoliko francuskih gradova.
