Serge Brammertz, glavni tužilac Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove, pred Vijećem sigurnosti Ujedinjenih nacija (UN) predstavio je izvještaj kada je riječ o procesuiranju zločina počinjenih na području bivše Jugoslavije.
Brammertz je u ekskluzivnom intervju za Anadolu Agency (AA) otkrio da u najnovijem izvještaju poseban fokus stavlja na pitanje ratnih zločina, ali i na pitanje nestalih osoba, s obzirom da ono nije gotovo ni nakon više od dvije decenije od završetka rata.
Dotakao se i pitanja konačne presude Ratku Mladiću, te procesa premještanja presuđenog doživotnog ratnog zločinca Radovana Karadžića iz Haga. Brammertz je govorio i o Željku Ražnjatoviću – Arkanu, koji je ubijen prije nego je odgovarao pred Hagom, ali i Arkanovoj jedinici “Tigrovi”.
“U svom najnovijem izvještaju izvijestio sam Vijeće sigurnosti o naporima Tužilaštva za pružanje pomoći nacionalnom procesuiranju zločina počinjenih u bivšoj Jugoslaviji, kao i o potrazi za nestalim osobama. Kao rezultat napora Tužilaštva, niz važnih složenih predmeta prebačen je iz Bosne i Hercegovine u Hrvatsku, Srbiju kao i od tužilaštva Mehanizma u Crnu Goru.
Ovaj razvoj događaja pruža mogućnost dotičnim državama da postignu veću odgovornost, posebno u pogledu osumnjičenih na višem i srednjem nivou odgovornosti koji su do sada uživali sigurno utočište i nekažnjivost. Pored toga, tužilaštvo nastavlja pružati podršku Međunarodnom komitetu Crvenog križa i nacionalnim vlastima po pitanju nestalih osoba.
Podsjetio sam Vijeće sigurnosti da više od dvije decenije nakon završetka sukoba 10.000 porodica još uvijek čeka da sazna šta se dogodilo s njihovim najmilijima i da je pronalazak svih nestalih humanitarni imperativ”, kazao je Brammertz.
NEMA TOLERANCIJE
Inače, Brammertz je pred Vijećem sigurnosti u više navrata upozoravao da se odavno trebalo prekinuti s retorikom prošlosti, te da su hitno potrebni lideri koji će se zalagati za pomirenje i izgradnju mira u region.
“Moja poruka je da se situacija više ne može tolerirati. Vrijeme je da se jasno stavi do znanja da su poricanje i veličanje neprihvatljivi. Moja kancelarija i ja ostat ćemo predani žrtvama i poduzet ćemo sve napore da pomognemo u promjeni ove situacije. Ponovit ću da negiranje zločina kažnjava najviše omladinu zemalja bivše Jugoslavije, jer će ih umjesto njihovog zbližavanja ovo udaljiti”, stava je Brammertz.
Navodi da je situacija s pandemijom COVID-19 spriječila njegove redovne posjete zemljama regije, među kojima i Bosni i Hercegovini. No, iskazao je nadu da će do te posjete doći.
“Nadam se da ću, kad se situacija s pandemijom popravi, nastaviti svoje posjete. Generalno mogu reći da su do sada postignuti značajni rezultati u odgovornosti za ratne zločine u Bosni i Hercegovini, ali postoji niz izazova koji još uvijek ostaju.
Postoji ogroman broj neriješenih predmeta i nadam se da će provedba revidirane Nacionalne strategije o ratnim zločinima pomoći u rješavanju ovog problema, tako da će Tužilaštvo BiH svoje resurse posvetiti istrazi i procesuiranju osumnjičenih na višem i srednjem nivou odgovornosti, dok će ostali predmeti biti prebačeni na entitetska tužilaštva.
Procesuiranje ratnih zločina nastaviće se i u godinama koje su pred nama, a žrtve tih zločina očekuju od vlasti da ulože sve moguće napore da se ti slučajevi procesuiraju”, govorio je za AA Brammertz.
ISTINA JE OTKRIVENA
Osvrnuo se i na rad Tribunala od njegovog postojanja, navodeći da je u Hagu “otkrivena istina o onome što se dogodilo tokom sukoba”.
“Tribunal je postigao vjerodostojne rezultate tokom svojih 24 godine postojanja. Optužili smo, procesuirali i osigurali osuđujuće presude za mnoge od najodgovornijih osoba za zločine počinjene na teritoriji bivše Jugoslavije. Otkrili smo istinu o onome što se dogodilo tokom sukoba i dali smo doprinos razvoju međunarodnog krivičnog prava.
Naš ured nastavio je održavati ročišta u jeku pandemije – zaključili smo suđenje Stanišiću i Simatoviću i imali smo žalbeno saslušanje u predmetu protiv Mladića. Mehanizam i dalje pruža podršku nacionalnim tužilaštvima, pomažući im da privedu pravdi mnoge počinioce srednjeg i nižeg nivoa.
Uspostavili smo odličnu saradnju s MKCK-om, pružajući ključnu pomoć u njihovoj potrazi za osobama koje se još uvijek vode kao nestale širom bivše Jugoslavije. Takođe, važan bjegunac od pravde iz Ruanda, Felicien Kabuga uhapšen je zahvaljujući naporima našeg osoblja i doveden je u Mehanizam, gdje se očitovao o krivici krajem prošle godine”, ukazao je Brammertz.
Posebno se dotakao pitanja presude Ratku Mladiću, a koje se očekuje u prvoj polovini ove godine.
GENOCID I U DRUGIM OPĆINAMA
“Svi mi naravno moramo pričekati da vidimo presudu Žalbenog vijeća. Naše mišljenje, kao tužilaca, ostaje da su osuđujuće presude i kazne doživotnog zatvora izrečene na suđenju ispravne i da ih treba potvrditi. U nizu slučajeva moj Ured je uspješno dokazao da su različiti pojedinci krivi za počinjenje genocida u Srebrenici 1995. godine.
Također smo podigli optužnice za neke od naših optuženih za genocid koji se tiče zločina počinjenih u brojnim općinama širom Bosne i Hercegovine u 1992. godini. Do sada, vijeća nisu izrekla osuđujuće presude za ove tačke. Moj se ured žalio na odluku prvostepenog sudskog vijeća u predmetu protiv Mladića po ovom pitanju i čekamo odluku Žalbenog vijeća. Podrazumijeva se da čvrsto vjerujem da su dokazi kojima raspolažemo dovoljni za dokazivanje genocida i u ovim općinama.
Inače ne bih podigao te optužnice niti se žalio na oslobađajuće presude. Ipak, želio bih naglasiti da je Pretresno vijeće utvrdilo da ti zločini predstavljaju zločine protiv čovječnosti i ratne zločine i da ih je Mladić počinio s namjerom da uništi dio grupe bosanskih Muslimana na više lokacija.
To je vrlo važan zaključak Pretresnog vijeća. Što se tiče Mladićevog zdravlja, mogu reći da je Mladić u mnogo boljoj zdravstvenoj situaciji nego što je bio onog dana kada je prebačen u Pritvorsku jedinicu UN-a.
Žrtve i njihove porodice uvijek su bili istinski heroji ovog i svih naših slučajeva. Bez njihove hrabrosti da se dođu i svjedoče protiv čovjeka koji im je uništio život, ništa od ovoga ne bi bilo moguće. Želim da im izrazim zahvalnost”, istakao je Brammertz.
Kazao je i da će odluku kada će Radovan Karadžić biti isporučen u neku od zemalja na kaznu doživotnog zatvora donijeti predsjednik Suda u Hagu Carmel Agius.
“On će biti prebačen u jednu od zemalja koja je zaključila sporazume s Tribunalom o izvršenju kazni koje je izrekao Tribunal, pojasnio je glavni tužilac.
S obzirom da je pandemija uticala na obnovljeni proces kada je riječ o bivšem šefu Službe državne bezbjednosti Srbije (SDB) Jovica Stanišić i operativcu te službe Franku Simatoviću, koji su optuženi za progon, ubistva, prisilno premještanje i deportacije Hrvata i Bošnjaka u Hrvatskoj i BiH, kazao je da očekuje da bi presuda trebala biti izrečena ovog ljeta.
“Vjerujemo da smo u ponovljenom suđenju iznijeli snažne dokaze koji dokazuju krivicu optuženih, ali o tome će se očitovati sudije. Stranke su iznijele završne usmene argumente, a presuda bi trebala biti izrečena ovog ljeta”, navodi Brammertz.
Na pitanje kakav bi bio ishod suđenja u predmetu Željka Ražnjatovića protiv kojeg je 31. marta 1999. godine Hag podigao optužnicu, prije nego što je ubijen u Beogradu i slučaj počeo, kazao da ne može “govoriti o slučaju koji nije procesuiran”.
ZLOČINI U HRVATSKOJ I SRBIJI
“Ne mogu zaista govoriti o slučaju koji nije procesuiran. Ali iskreno se nadam da će moje kolege tužioci u regiji biti u mogućnosti da procesuiraju neke od članove Arkanove jedinice i moj ured je spreman pružiti svu potrebnu saradnju i dokaze”, rekao je Brammertz.
Dotakao se i saradnje BiH sa Srbijom kada je riječ o hapšenju ljudi koji se dovode u vezu sa ratnim zločinima.
“Ukazivao sam na mnoge izazove kad se govori o procesuiranju ratnih zločina na nacionalnom nivou. Čvrsto vjerujem da su ovi postupci od suštinske važnosti. Svaka zemlja u regiji ima obavezu osigurati da odgovorni za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine budu procesuirani na svojim nacionalnim sudovima.
Izvijestio sam Vijeće sigurnosti da je saradnja između zemalja regije bila na najnižem nivou u posljednjih nekoliko godina. Na kraju je izazov bio nedostatak volje za suradnjom. Mnogi osumnjičeni žive slobodno, efektivno uživajući sigurno utočište u susjednim zemljama. Međutim, mogu izvijestiti da su kao rezultat naših napora postignuti pozitivni koraci naprijed.
I Hrvatska i Srbija su sada prihvatile takozvane predmete kategorije 2 koji su prenesene iz Tužilaštva BiH. To pokazuje da je moguća bolja regionalna saradnja. Važno je da se sada prenese više predmeta, posebno predmeti koji uključuju osumnjičene na višoj i srednjoj razini odgovornosti”, rekao je Brammertz.
Naveo je i da je što hitnije potrebno više pravde za ratne zločine i u Hrvatskoj i u Srbiji.
“Moja kancelarija je u dobrim odnosima s tužiteljima u obje države i mi neprestano nudimo našu pomoć, uključujući obuku i direktnu podršku tekućim predmetima. Glavni izazov koji vidimo je da pravdi za ratne zločine i dalje treba mnogo veća podrška vlada i nacionalnih vlasti. Mnogo je obećanja i preuzetih obveza, ali nije uvijek jasno koji se koraci, ako postoje, poduzimaju kako bi se to primijenilo u praksi.
Mnogo se više može učiniti kako bi se žrtvama pokazalo da je pravda za zločine koje su pretrpjele glavni prioritet. Ne mogu dovoljno naglasiti koliko je podrška i pomoć žrtvama važna i potrebna. Potrebna nam je njihova saradnja, jer je to jedini način da oni koji su im naudili budu izvedeni pred lice pravde.
Posebno, žrtve i svjedoci iz BiH trebaju biti spremni svjedočiti i pružiti svoje dokaze sudovima u drugim zemljama u regiji. Moja kancelarija je uvijek spremna da to podrži”, naveo je Brammertz.
Kazao je kako ga žalosti kada vidi kako žrtve i dalje pate zbog poricanja zločina i veličanja ratnih zločinaca i kako su izložene svakodnevnim provokacijama i uvredama.
“Mnogo sam puta izrazio svoju zabrinutost, skrećući pažnju međunarodne zajednice na izazove u nacionalnoj pravdi za ratne zločine. Nije lako reći, ali situacija se pogoršala u posljednjih pet ili šest godina.
Ono što bi bilo nezamislivo prije deset godina, danas je uobičajeno. I ostaje pitanje: kako se zemlje bivše Jugoslavije mogu kretati naprijed ako ne mogu naći zajednički jezik kad se govori o prošlosti?”, zaključio je Brammertz
