Amru Džeko ne treba posebno predstavljati. Uvijek prijatna, prizemna i zahvalna za sve. U Sarajevu nije bila godinu, a povod njenog dolaska bila je ni manje ni više nego humanitarna usluga, gdje je govorila za magazin Azra.
“Nakon skoro godinu ponovo sam došla u Sarajevo. Nažalost, zbog ove situacije bili smo ograničeni putovanjima i nismo nigdje išli i sad iskreno nije bio momenat, ali morali smo na nekoliko dana doći i vidjeti našu porodicu, a i izvaditi Daliji pasoš, jer nije imala nikakav dokument.
Također, povod dolaska je bio i projekt “Moja kosa, tvoja kosa”, koji radimo zajedno s Udruženjem „Srce za djecu oboljelu od raka“. Uspjeli smo sve obaviti i za nekoliko dana napuniti naša srca, te se vratiti kući.
Nadam se da će sve ovo s pošasti zvana COVID uskoro biti iza nas, i da ćemo se koliko-toliko vratiti normalnom životu.
Nalazimo se u najljepšem mjesecu, ramazanu, a zanima me da li se ikako osjeti duh ramazana u tuđoj zemlji?
“Dugo godina živimo van granica naše domovine, i zaista ništa nije kao u BiH. Ramazan se zaista ne osjeti kao u našoj Bosni i Hercegovini i mom voljenom Sarajevu.
Za mene je ramazan poseban mjesec, mjesec milosti i oprosta, i kada sam kući, u krugu porodice i prijatelja, to je za mene posebno iskustvo i doživljaj, kojeg sam sada u ovoj situaciji, kada ne mogu doći kada poželim, itekako svjesna.
Kako pričamo o tome, kroz glavu mi prolaze slike mog djetinjstva, mojih dječijih ramazana i iftara.
Uvijek se taj duh osjetio, i za vrijeme rata, i poslije njega, i meni je predstavljao posebnu radost. Te osjećaje koji me preplave ne mogu doživjeti nigdje drugdje i teško mi je riječima da ih opišem, zaključila je.
