Milorad Marković prije nekoliko godina sa suprugom iz Austrije vratio se u rodni kraj i pokrenuo poljoprivrednu proizvodnju i turističku djelatnost.
Na imanju od deset hektara danas ima veliki voćnjak i šumu. Uzgaja i povrće i ratarske kulture, a na dodatnih šest hektara je uređeno izletište koje iznajmljuje posjetiocima.
Iako je život u austrijskoj prestonici pružao brojne prednosti Marković je odlučio da se vrati u Bijeljinu i da unaprijedi i oplemeni naslijeđeno imanje. Pored pšenice i kukuruza, koje zauzimaju najveću obradivu površinu, zasadio je i šljivik, a u bašti i plasteniku proizvodi povrće.
Markovići svake godine proizvedu oko 12 tona šljive. Najvećim dijelom voće prodaju prerađivačkoj industriji i proizvode rakiju za sopstvene potrebe. Formirali su komercijalno izletište što im je dopunska turistička djelatnost. Na oko šest hektara zemljišta napravljeno je jezero da bi se gosti mogli baviti sportskim ribolovom, nekoliko sportskih terena, hladnjaci za sjedenje, prostor za pripremu roštilja.
– Uspio sam da na 60 duluma napravim tri fudbalska igrališta, četiri košarkaška, dva odbojkaška, teren za odbojku na pijesku, teniski teren i jezero – kaže Milorad.
Milorad imanje unapređuje i održava uz pomoć supruge Savke, koja se najviše bavi sadnjom cvijeća i povrća.
Svake godine Markovići posade oko hiljadu sadnica različitih biljaka. Na njihovom imanju je pored domaćih autohtonih vrsta drveća, među kojima su vrbe, bukve, hrast, lipa, trešnja i nekoliko vrsta borova i drugih četinara, mediteranske plodonosne i ukrasne biljke, ali i rastinje sa sjevera Evrope, pa čak i iz Kanade.
