Visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko, koji je podnio ostavku nakon 12 godina na toj funkciji, izjavio je da Dejtonski mirovni sporazum ne predviđa miran razlaz u BiH.
Inzko je u intervjuu za beogradsku “Politiku”, odgovarajući na pitanje o “non-paperima” koji su se u posljednje vrijeme pojavili, rekao da su oni napravili veliku političku štetu i kreirali atmosferu nestabilnosti.
Komentarišući inicijative za zatvaranje Ureda visokog predstavnika (OHR), Inzko je rekao da su za njegov opstanak najzaslužniji upravo oni političari koji najviše pričaju o potrebi njegovog zatvaranja.
On je naveo da je 2009. godine, kada je došao na tu funkciju, dobio papir na kojem je pisalo “zatvaranje OHR što prije”, ali samo uz prethodno ispunjavanje “pet plus dva uslova”, među kojima je i ostvarenje vladavine prava.
Inzko je dodao da je s vremenom bilo spremnosti na zatvaranje, ali se odustajalo zbog, kako je naveo, “ponovnog plasiranja priče da međuentitetska linija treba da bude granica, da ne treba poštovati Ustavni sud BiH, da je BiH nemoguća država i da je potrebno mirno razdruživanje…”.
Inzko je ukazao da odluku o zatvaranju OHR-a može donijeti jedino Vijeće za implementaciju mira, i to na preporuku visokog predstavnika, koja bi morala biti potkrijepljena i dokazima iz kojih se može zaključiti da su ispunjeni svi postavljeni uslovi.
Na pitanje da li namjerava da odgovori Skupštini RS zbog odbacivanja njegovog zahtjeva za povlačenje priznanja dodijeljenih pojedincima koje je osudio Haški tribunal, Inzko je rekao da još razmišlja šta da učini.
“Nije cilj kažnjavanje, cilj je katarza i žao mi je što to nije učinjeno”, dodao je Inzko.
Što se tiče zakona o negiranju genocida, za koji je najavio da će ga nametnuti, on je rekao da postoje i neke druge kombinacije i da živi u nadi da će doći do domaćeg riješenja, jer bi to, prema njegovoj ocijeni, bilo najbolje.
Govoreći o izgradnji HE “Buk Bijela”, koju zajedno grade Srbija i RS, Inzko je rekao da su sporne dvije stvari – vodi se jedan sudski postupak i treba sačekati njegov ishod, a druga sporna stvar je odluka Ustavnog suda prema kojoj su i rijeke državna imovina.
