Novinarski zanat nakon epizode na Pravnom fakultetu u Sarajevu sam počeo kaliti slijepo vjerujući da ću kad-tad imati uticaja na izmjene Ustava Bosne i Hercegovine i to iz korijena, ali onda je počeo svojevrsni turnir u ponor. Takmičenje mačoizma između Dragana Čovića i Željka Komšića.
Taman kako je te godine počela moja sarajevska novinarska priča, zadesili su se oni i njihov sukob. I to baš kad ne treba, a od tada i nema pomaka na državnom planu.
Piše: Mustafa Mulahuseinović
Sa gotovo svim stavovima Dragana Čovića se apsolutno ne slažem. Neformalno spajanje HDZ-a i HNS-a, bulažnjenja o tzv. Herceg Bosni, medijski natpisi o tzv. “trećem entitetu”, povlačenje pištolja securitiya u Širokom Brijegu kada sam prije pet godina na nagovor Hadžifejzovića radio na kontroverznoj temi iz tog grada…
Ništa od toga me ne može oduprijeti mišljenju da je Čović ipak veći politički gospodin od Komšića.
Nekoliko puta sam imao priliku postavljati pitanja Željku Komšiću. On se itekako znao uzbuditi i zbuniti na škakljive teme. Bio je jako neugodan, imao je jednom prilikom bolove u nozi i nas mlade novinare je baš devalvirao. Nije tad prije pet godina bio spreman govoriti o suprotnim mišljenjima iz Mostara i bukvalno nas je “otresao” bez argumenata.
Ko’ veli šta češ ti mali
U tom zastupničkom mandatu “dok je bio na hlađenju od Predsjedništva BiH” gotovo da nije učestvovao u radu Doma naroda Parlamenta BiH. Nije postavljao pitanja, niti je učestvovao u raspravama, bez inicijative, bez riječi je gotovo proveo cijeli mandat. Gledao sam to svojim očima i opet ga godinama branim i novinarski podupirem, a sada kada mislim o tome i šta je sve uradio nakon toga, počinjem ozbiljno da se predomišljam.
Možda je postojao razlog, Inatio se, ali ja nisam sam još čuo obrazloženje tih postupaka.
Naslušao se do sada na stotine ovakvih “novinarčića” i ne obazire se na to Komšić vjerovatno. Forsirao je NATO, vojne vježbe, uslikao se fino par puta, ali osim toga što su on i Džaferović onomad “ohladili” Lavrova, realno pomakli s mrtve tačke nismo u ovom predsjedničkom mandatu.
Rade ljudi i dalje širom BiH za 600 KM, a imaju fakultete završene.
I svjestan sam opstrukcija HDZ-a i SNSD-a. Mislim da u tome i leži glavni problem, ali i nemogućnosti stranaka koje se boje suprotnog mišljenja i njihovih političara da ih spriječe.
Potcjenjivanje nasuprot kulturi
Sistematičnog i proračunatog Čovića sam direktno “upoznao” na prijemu povodom Dana državnosti ili nezavisnosti BiH u zgradi Predsjedništva, ne mogu se zaista sjetiti tačno praznika, ali tada je on bio član. On makar ne otresa novinare i razumnim tonom odgovara na suprotan stav.
U tom momentu aktuelni Dodikov član Predsjedništva Nebojša Radmanović se nije pojavio, ali jeste Čović. Čak nas je ugostio sa Izetbegovićem i ispoštovao je, koliko se sjećam, sve državne počasti.
I dok su moje kolege, u 21 sat navečer drhteći nakon cijelodnevnog posla, držali mikrofone i postavljali pitanja Izetbegoviću i Čoviću, ja sam dao mikrofon nekome od njih i stao sam sa strane. Pio aperitiv. Bijelo vino, koje je pretpostavljam naručio Čović.
Izetbegović bi možda isto uradio, naručio, popio s nama javno, ali ne smije “lafo” od naroda, a što je najtužnije toliko ne shvata javno mijenje pa i ne zna da to nije baš tako čak ni u bošnjačkom korpusu. Možda bi upravo pokazivanjem takvog lica dobio simpatije, ali teško je vjerovati da će on s novinarima (op. a. osim s onim koji mu poklone psa), ikada uspostaviti prijateljske odnose.
I nije Čović gospodin što je opustio “napetu” atmosferu alkoholom pred uglednicima, narodom, novinarima, “konzervativnim” Izetbegovićem. Tu se radi o kulturi razumijevanja i raznolikosti. I Intelektualno i na svaki drugi način mi smo ljudi od krvi i mesa i trebamo poštovati svačije razumijevanje života. Tu smo i mi novinari i tadašnji “predsjednici” bili donekle jednaki, bez predrasuda. Falio je samo Radmanović, ali svakako i liči na “partibrejkera”.
Ispod pozlaćenog stropa u Predsjedništvu popio sam par čaša luksuznog vina gledajući svoje kolege kako se pate s Čovićem i Izetbegovićem, s pitanjima i bahatim odgovorima dvojca. Ali Dragan ni tu nije otresao nego je odmjerenim tonom za razliku od Bakira odgovarao. Najbolja reporterska ekskurzija ikada. Još sam i Drinu svoju običnu zapalio, i to tad još bila prava sarajevska, a ne ova današnja umjetna. Jedva se tada za cigareta imalo, iako sam radio u “renomiranoj” sarajevskoj redakciji.
I sad realno kad sve sagledam, baš bih volio sjesti malo novinarski i sa Komšićem i Čovićem, Izetbegovićem, Dodikom, ali svima zajedno. Da ih propitam. Možda bi ih čak ovakav mladi duh uspio u nešto i ubijediti, pa da se i pomire. Da se dogovore, da konačno krenemo malo naprijed…
Željka Komšića mnogi, pa i mi na našem portalu često hvalimo na sva zvona godinama, misleći da sve radi za dobrobit BiH, planski, ne bi li stali na žulj Čoviću i njegovim namjerama. Ipak, posljednjim potezima nas je lider HDZ-a, “gospodar Radobolje”, donekle predomislio. Pomogla mu je tu itekako letargija Komšića, ali i cijelokupne “građanske” opcije u BiH koja trenutno gotovo i ne postoji. Postoje torovi.
Kada smo početkom 2021. godine od svih mogućih stranaka u BiH tražili direktno da nam dostavljaju saopštenja, odazvale su se samo neke.
Šta mislite koje?
Među njima vjerujte nije bilo ni Demokratske fronte, ni SDA, ali niti SNSD-a i SDP-a.
Čak smo više puta tražili da nam šalju svoja obavještenja, ali oni to sve do dan danas nisu uradili – bez obrazloženja.
Zašto? Zbog kritika možda?
S druge strane, uprkos tome što najviše osuda iznosimo upravo prema Čovićevom HDZ-u i što ih bukvalno gotovo svakodnevno “nalijepimo”, oni nam redovno uz kulturno izražavanje poštovanja, šalju saopštenja za razliku od pomenutih stranaka.
I onda ja Mustafa Mulahuseinović, Bosanac, Bosanac i Hercegovac, koji smatram da država BiH treba biti bez kantona i entiteta, da treba postati zemlja privrednih regija, sa izrazito jakom lokalnom samoupravom, decentralizovana, počinjem da shvatam da Čović u svom projektu makar ima neku glavu i rep. Ima plan, neku intelektualnu podlogu, pa makar ona i ideološki od moje bila dijametralno suprotna, za poštovanje je. Strategija postoji kod Čovića, a to zaista ne vidimo od “probosanskih” opcija.
Čovjek ne pljuje novinare, ne bahati se, poštuje kritike i odgovara mirno na njih, a nakon gubitka prošlih izbora ublažio je retoriku do maksimuma.
Istina, pojedini hercegovački mediji zaista konačno moraju ublažiti stavove, napade, itekako je tu previše nacionalizma, neistina i gluposti, ali Čović makar formalno s tim nema dokazive veze. Isti slučaj je i sa medijima koje se povezuju sa SNSD-om i SDA. Stanite malo na loptu ljudi za dobrobit svih nas – građana BiH!
Činjenica je da svi u BiH zajedno trebaju poraditi na ideologiji i izgradnji, a ne razgradnji identiteta
Ćović je izgleda već počeo. Dakle, demokratski, spremno, trpi kritike, ne prekida novinare, kod Senada Hadžifejzovića dolazi samo ako neće biti uživo. Vjerovatno zbog toga nije ni gostovao kod njega zadugo. Niz godina. Zna čovjek šta radi i ne bavi se mahalanjem i napadanjem reportera. Lobira u EU, ne prestaje čovjek da se bori za svoje ciljeve.
Kakav god da je, i Radobolju je možda skrenuo, ali je politički gospodin za brojne političare koje gledamo na ovim prostorima.
Pa makar zbog toga što kulturno (ne)reaguje na novinarske prozivke i uprkos svemu šalje saopštenja za razliku od ostalih “faktora” koji su ili u rasulu ili se jednostavno boje našeg objektivnog kritičkog mladalačkog mišljenja.
