Predrag Kojović, predsjednik Naše stranke, žestoko se obratio ambasadorima zemalja članica Vijeća za provedbu mira.
Govorio je o tome kako u Našoj stranci gledamo na probleme s kojima se suočava BiH, posebno istakavši činjenice da smo među prvih pet zemalja po smrtnosti od bolesti COVID-19, da nam je BDP smanjen za preko pet posto, da Predsjedništvo BiH kao ni Vijeće ministara ne radi ništa na osiguranju cjepiva.
Da bi prikrili nerad, nacionalne političke stranke podižu međunacionalne tenzije do usijanja u cilju pobjede na izborima 2022:
“Nacionalisti i populisti podići će političku vrućinu, potaknuti međunacionalne napetosti i sve češće služiti se ratnom retorikom kako bi zadržali svoju moć. To će zemlju dodatno podijeliti po etničkim linijama i uplašiti domaće i strane investitore. To će također povećati broj već velikog dijela populacije koji, prema standardima UN-a, živi u ili na rubu siromaštva u BiH.
Masovno, rašireno siromaštvo, s odsustvom bilo kakvih znakova normalizacije, u bliskoj budućnosti pružit će, kao što je to uvijek slučaj, plodno tlo za još radikalnije ideologije mržnje, a onda je kratak put od verbalnog do rata oružjem.
Mladi, obrazovani ljudi, kao što to čine i sada, sve više će odlaziti iz zemlje, jer ne žele živjeti u mržnjom zatrovanoj atmosferi, a pogotovo ne odgajati djecu u njoj.
Ovo je mračan scenarij i ako se ostvari, posljedice neće biti ograničene na BiH. One će se, kao i početkom 1990-ih, osjetiti u cijeloj regiji pa i u Europskoj uniji.“
Međutim, zašto su loši scenariji izvjesniji od dobrih, za koje također imamo potencijala, Kojović dijelom krivi i međunarodnu zajednicu, tačnije njenu pogrešnu pretpostavku koja joj je u mnogome uslovila djelovanje:
“Vjerujem da je jedan od ključnih razloga zašto smo na lošem putu, a ne na putu koji bi bio odraz našeg potencijala, zato što je, od Dejtonskog sporazuma, međunarodna zajednica djelovala pod pretpostavkom da su nacionalistički vođe bili iskreno zainteresovani za mir i proces integracija u EU. Ta je pretpostavka pogrešna.
Za njih su EU, njene vrijednosti i demokratski standardi, načela o individualnim ljudskim pravima, vladavini zakona, nezavisnoj policiji, tužiteljstvu i pravosuđu politički i lično kobna. Ti su ljudi, međutim, bili vaši ekskluzivni partneri u posljednja dva desetljeća i ovdje smo gdje jesmo danas.“
Stoga ih je pozvao na promjenu prakse: “Svjesni smo da u međunarodnoj zajednici nema političke volje, a posebno u PIC-u, da se iskoriste ovlasti za uklanjanje visokopozicioniranih državnih dužnosnika koji otvoreno lobiraju za raspad zemlje, javno ismijavajući međunarodne i domaće sudske odluke i manipulišući ratnim traumama građana i građanki BiH. Međutim, ako nećete upotrebljavati bonske moći, barem nemojte takvim ljudima uvijek iznova pružati šansu. Identifikujući ih kao svoje partnere, dajete im legitimitet koji oni zauzvrat koriste na izborima. I začarani krug se tako nastavlja.
Informisani i strahom neopterećeni građani BiH donijeli bi drugačije, razumne izborne odluke. Trenutno, uplašeni i osiromašeni, ne mogu. Kad se tome doda njihov dojam da trenutni čelnici ‘sigurno nešto rade’ ako stoje rame uz rame s međunarodnim dužnosnicima, onda pogotovo neće.
Teško je, ako ne i nemoguće, voditi uspješne političke kampanje temeljene na vrijednostima EU, pitanjima zdravog razuma i stvarnog života, dok najviši državni funkcioneri svakodnevno prijete i raspravljaju o raspadu zemlje i, posljedično, novim ratovima, kao da raspravljaju o vremenu. Posebno otežava činjenica da takva njihova retorika očito ne trpi nikakve posljedice od strane međunarodne zajednice.
Postoji izreka koja kaže da unutar svake osobe postoji dobar i loš vuk i svaki put kad neko mora donijeti etičku odluku, međusobno se bore. Pobjednik, onaj koji određuje hoćete li na kraju postati loša ili dobra osoba, je onaj koga nahranite. Vjerujem da se ista stvar događa i u bh. politici. Dva su vuka. Dobar i loš. A vi ste njihovi hranitelji.“
Kojović je također naveo da će opozicija iz oba entiteta nastaviti sarađivati, kao što to čine sada u državnom parlamentu, na neetničkim pitanjima, poput antikorupcije i pitanjima u vezi s poboljšanjem životnog standarda. Ta bi saradnja, kako je naveo, mogla pomoći u obnovi povjerenja potrebnog za rješavanje složenih pitanja koja državu drže taocem devedesetih.
