Satko Mujagić, preživio je dva logora – Omarsku i Manjaču, gdje je bio izložen najstrašnijim mučenjima, patnjama i poniženjima.
Žalbeno vijeće, kao ni Pretresno vijeće Međunarodnog mehanizma za krivične sudove (MMKS) nisu potvrdili genocid u Prijedoru, ali to ne znači da se 1992. godine nisu desili neki od najužasnijih zločina koje je kao takve prepoznao i identificirao demokratski svijet. Na koncu, dokaz je tome i Satko, kao i hiljade njegovih sapatnika, pa i Tomašica, najveća masovna grobnica u Evropi.
Međutim, Satko je kao i većina građana Bosne i Hercegovine, pa i žrtava, umoran od ponovnog preživljavanja ratnih trauma, mada je prateći ono što se događa na političkoj sceni Balkana sasvim svjestan da se “nama prošlost i dalje dešava”.
Zato nakon jučerašnjeg izricanja konačne presude ratnom zločincu Ratku Mladiću želi da govori o porukama važnim za budućnost ove zemlje i naših prostora. Ovo je njegova poruka.
“Sad kad su osuđeni svi glavni kreatori “etnički čiste republike samo za Srbe” u Bosni i Hercegovini, kako je 1992. zamišljao Radovan Karadžić, vrijeme je da i Banja Luka i Beograd konačno prestanu s politikom negiranja genocida. Ratko Mladić jučer nije samo osuđen kao Ratko Mladić, nego kao glavnokomandujući i VRS i MUP-a RS koji su pod njegovom komandom počinili masovna ubistva i progone od Trebinja do Bosanske Krupe i Bihaća”, kaže Mujagić za Radiosarajevo.ba.
Prema njegovim riječima, svako slavljenje osuđenih zločinaca će biti stalna smetnja miru na Balkanu.
“Pošto Dodik ionako jedno misli, drugo govori, a treće radi, na potezu je Aleksandar Vučić, koji je danas jedini u stanju da promjenom retorike negiranja genocida otvori oči građanima Srbije. Jer, Ratko Mladić je do 2001. bio na platnoj listi Beograda, kao i preko 1.000 drugih oficira VRS. Skoro svaki metak korišten u Srebrenici, Sarajevu, Višegradu, Prijedoru, napravljen je u Srbiji. I najmanje što stotine hiljada građana Bosne I Hercegovine očekuju od komšija preko Drine je da prestanu veličati masovne zločince i negirati genocid, ali i logore po Bosni”, ističe Mujagić.
Jer, pita se dokle ovako?
“Ja sam umoran od rata koji je skoro 30 godina dio naše svakodnevice, i znam da su mnogi drugi. Međutim, uprkos završenim sudskim procesima, mi preživjeli svaki dan smo konfrontirani sramotnim izjavama iz najvišeg političkog vrha Srbije i bh. entiteta RS”, podvukao je.
Pita kako bi se Srbi osjećali da bilo ko u Zagrebu ili Sarajevu veliča Pavelića?
“To je nemoguće jer niko normalan ne želi da se identifikuje s fašistima. A, danas ne samo da je rehabilitovan četnicki pokret i Mihailović, nego se veličaju prvi Evropljani osuđeni za genocid. Ti ljudi su ljaga na historiji Srba i to je svima jasno osim velikom broju Srba. Veličanje Mladića je veličanje fašizma, to je nakon jušerašnje presude činjenica. Nama na Balkanu trebaju vođe koje grade mostove, a ne zaluđuju dalje već podijeljene narode. Mjesta ima za sve i ako im je stalno stalo do mira i suživota kako ponavljaju i Dodik i Vučić, onda nema vise mjesta glorifikovanju fašista”, upozorava Mujagić.
Na kraju zaključuje…
“Na Kazanima je već najavljen spomenik ubijenim Sarajlijama tokom devedesetih, Bujrum, gospodo, omogućite spomenik ubijenoj djeci Prijedora, Memorijalni centar u logoru Omarska, isporučite osuđene i tražene ratne zločince kao Novak Đukić i Radmilo Zeljaja. Ako će samo ostati na riječima da ‘poštujete žrtve i želite mir’, nemojte bez potrebe dalje pričati. Vrijeme je za djela”, poručio je Mujagić.
