Baronesa Arminka Helić, jedna od najuspješnijih i najutjecajnijih Bosanki u svijetu istakla je da čak i nakon Brexita, postoji jedan dio Evrope u kojem Ujedinjeno Kraljevstvo i EU moraju hitno preusmjeriti svoje napore i raditi zajedno.
Ona je navela da na Balkanu vidimo kako će se sistemsko nadmetanje odvijati širom svijeta: kako se autoritarne ideje učvršćuju, a zatim šire; kako Rusija i Kina imaju destabilizirajući i korumpirajući uticaj; i kako se pomiču na granicama.
Njen autorski tekst za Politico.eu prenosimo u cjelosti.
Čak i nakon Brexita, postoji jedan dio Evrope u kojem Ujedinjeno Kraljevstvo i EU moraju hitno preusmjeriti svoje napore i raditi zajedno: Balkan, piše u autorskom tekstu za Politico.eu baronesa Arminka Helić.
Regija jugoistočne Evrope služi kao mikrokosmos izazova s kojima se Ujedinjeno Kraljevstvo, EU i saveznici širom Zapada suočavaju na globalnom nivou, i kao važan test naše sposobnosti da ih ispunimo.
Ono što se nekada činilo dalekim, postaje moguće, a onda i izgledno, a onda se odjednom nalazi u retrovizoru. Zemlje koje bi trebale biti na putu prosperiteta, umjesto toga rizikuju da postanu stalni centri i izvoznici nestabilnosti.
U martu prošle godine, kada se u Beogradu spustio avion kineske medicinske opreme i doktora, predsjednik Srbije je poljubio kinesku zastavu. Vlada u Beogradu hvalila je kinesku vlast tokom cijele pandemije, a zauzvrat je dobila velike pošiljke kineskih vakcina i medicinske opreme. Ni Rusija nije zaostajala sa Sputnjikom.
Tokom protekle decenije, Kina i Rusija sistemski rastu i produbljuju svoj uticaj na Balkanu. Kineske investicije idu u fabrike koje izrazito zagađuju okoliš, Kinezi daju lokalnim samoupravama tehnologiju video nadzora, dok Kina aktivno njeguje sljedeću generaciju novih lidera u regiji. Rusija je u međuvremenu godinama igrala ulogu kvaritelja, podržavajući dezinformacije, propagandu, nacionaliste i demagoge – podržavajući pokušaj puča u Crnoj Gori i uplićući se u situaciju u Sjevernoj Makedoniju.
U obje države pune se džepovi korumpiranih lokalnih političara i pogoršava život običnim građanima.
Trideset godina nakon izbijanja rata u bivšoj Jugoslaviji – u kojoj sam se rodila – zemlje zapadnog Balkana trebale bi napredovati. Kao i njihovi istočni susjedi, trebali su se pridružiti NATO-u i EU, biti ravnopravni partneri u evropskoj porodici naroda. To je bio san moje generacije: prestati da se na mene gleda kao na manje Evropljane, ogrezle u takozvanu „drevnu etničku mržnju“; siromašni južni rođaci koji nisu u stanju oponašati evropske vrijednosti. Umjesto toga, zamišljali smo da nam se pomaže da postignemo sigurnost i prosperitet, da imamo bolji život kroz EU.
Umjesto toga, širom regije napredak kopni, a nestabilnost raste. Utjecaj Rusije i Kine potiče ovaj proces – a EU i Zapad malo čine da ga spriječe.
Na primjer, u Bosni i Hercegovini prijetnje secesijom i nasiljem sada su redovno obilježje politike. Rasprostranjeno je poricanje genocida. A strani političari, od crnogorskog premijera do ruskog ministra vanjskih poslova, otvoreno podrivaju bosanski suverenitet.
Rusija donira tenkove Srbiji čiji se ekspanzionistički ciljevi u regiji otvoreno promoviraju, a istovremeno prijeti se Bosni i Hercegovini, porukama da će “morati reagirati” ako zemlja razmisli o ulasku u NATO – drugim riječima, ako poduzme bilo kakav korak u cilju osiguranja vlastite stabilnosti i dugoročne sigurnosti.
Nedavni “non-paper” koji predlaže “mirni” raspad Bosne i Hercegovine – navodno napisala ga je slovenačka vlada, koja je to negirala – ukorijenjen je u nacionalističkim idejama iz najmračnijih dana 1990-ih, idejama koje su dovele do rata, etničkog čišćenja i genocid. (Odluka tribunala u utorak da potvrdi osuđujuću presudu za genocid ratnog komandanta bosanskih Srba Ratka Mladića pravovremeno je podsjetila na užas tih dana.) Činjenica da se o tim idejama raspravlja u evropskim prijestolnicama, pokazuje se koliko je malo toga naučeno iz nedavne prošlosti.
Nažalost, odgovor međunarodne zajednice bio je anemičan. Pristupanje EU možda će se i dalje smatrati dugoročnim protuotrovom za secesionizam, ali nema ozbiljnog napretka ka proširenju EU. A ne postoji alternativni plan.
Čak i kada je riječ o velikoj stvari trenutka – pandemiji, nedostajao je naš kolektivni odgovor. Bilo bi lako pružiti pomoć ljudima i zemljama pred vratima EU – zemljama čija je budućnost usko isprepletena s budućnošću svih evropskih država. Bio bi to moćan podsjetnik na snagu EU i Ujedinjenog Kraljevstva kao partnera i prijatelja. Ipak, predugo je Rusiji i Kini bio otvoren put.
Ne mora više biti tako.
Uz koordiniranu viziju i djelovanje EU i njenih saveznika – snažno sam urgirala kod Vlade Ujedinjenog Kraljevstva da bude snažan i pouzdan partner – možemo pomoći ljudima u regiji da vrate Balkan na pravi put. Evropske vrijednosti, demokratije, ljudska prava i transparentnost moramo staviti na prvo mjesto: Ne možemo pobijediti po uslovima naših protivnika.
Moramo se zalagati za reforme i za jače demokratske institucije. Moramo podržati civilno društvo i boriti se protiv korupcije. I prije svega, moramo se odlučno oduprijeti opasnim idejama, o promjenama granica, negiranju genocida i etničkom nacionalizmu, gdje god i kad god ispliva na površinu. Moramo ponuditi opipljive koristi za napredak i značajne kazne za sve korake unazad.
Konkretno, to znači podržati visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini zaduženog za nadgledanje provedbe Dejtonskog sporazuma iz 1995. godine koji je zemlji donio mir, uključujući upotrebu takozvanih bonskih ovlasti uspostavljenih kako bi se osigurao napredak u regionu.
To takođe znači upotrebu evropskih sankcionih mehanizama protiv onih koji žele podrivati mirovne sporazume i potiskivanje od prijetnji secesijom. To znači zadržavanje sredstava, te politički, vojni i diplomatski angažman. To znači ozbiljno razmišljati o tome kako vratiti planove za pristupanje NATO-u i EU.
Mnogo je razloga biti optimističan i nadati se svijetloj budućnosti Balkana.
Ali, kao da smo zakasnili s efikasnom strategijom za suzbijanje rastućeg ruskog i kineskog utiecaja, i da rastući nacionalizam rizik sukoba čini sve većim.
Historija nas uči da, ako to sada ne zaustavimo, prema našim uslovima, događaji će nas natjerati da djelujemo u budućnosti. A to će nas onda ne samo mnogo više koštati, već će biti i mnogo kompleksnije”, poručila je Arminka Helić.
