Željko Komšić ističe da za regiju je veoma bitna zajednička evropska budućnost svih zemalja Zapadnog Balkana.
Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić smatra da se kvalitetna izmjena izbornog zakonodavstva ne može izvršiti bez izmjena Ustava, da BiH, ako želi pravednije društvo, jednakih prava za sve, mora ići ka izgradnji građanskog društva.
Komšić je u intervjuu za Anadolu Agency (AA) rekao je kako su građani Bosne i Hercegovine, zapravo njegovi najiskreniji saveznici u bosanskohercegovačkoj politici jer jedino građani BiH be pristaju na etničku podjelu države. Prema njegovom mišljenju, za regiju veoma je bitna zajednička evropska budućnost svih zemalja Zapadnog Balkana.
Bojite li se da bi ukoliko se ne postignu izmjene Izbornog zakona Bosne i Hercegovine kakve očekuje HDZ BiH moglo doći do bokade održavanja izbora 2022. godine, a posebno ako dođe do njihove implementacije?
Komšić: Po mom uvjerenju postoji očita namjera kod HDZ-a BiH da posegnu za takvim djelovanjem, samo je pitanje političke odluke smiju li se u to upustiti. Blokiranje izbora se može izvršiti putem blokade donošenja budžeta institucija. Takvo iskustvo smo imali još prošle godine, pa su lokalni izbori pomjerani, ne samo zbog pandemije nego i zbog toga. Međutim, smatram da takvu vrstu političke drskosti se nikako ne bi smjelo dopustiti, posebno ne od strane međunarodne zajednice. Ne možete blokirati izbore samo zato što vam se ne sviđaju izborna pravila koja su na snazi od Dejtona do danas. Njih, doduše, treba mijenjati, ali opet ne u antievropskom i antidemokratskom smjeru u kojem HDZ to želi.
Mogu li izmjene Izbornog zakona bez izmjena Ustava? Kako pomiriti koncept konstitutivnosti i građanskog društva?
Komšić: Smatram da se kvalitetna reforma izbornog zakonodavstva ne može izvršiti bez izmjena Ustava. Takvu tvrdnju podupiru presude Evropskog suda za ljudska prava, sa pravne strane, a sa političke strane gledano, i Sjedinjene Američke Države i Evropska unija su pri stavu da je prvo potrebno izvršiti ograničene izmjene Ustava Bosne i Hercegovine. Ja sam saglasan i sa pravnom i sa političkom konstatacijom da izmjene Izbornog zakona ne idu bez izmjena Ustava.
Što se tiče mirenja koncepta konstitutivnosti i građanskog društva, iskren da budem, tu se u konačnici radi o dva potpuno suprotstavljena koncepta, pri čemu stojim na pozicijama građanskog društva i države, onakvog koncepta kakav vlada u zapadnim demokratijama kojima težimo. Zapravo, tu se radi o konceptualnom sukobu između konstitutivnosti kao komunističke zaostavštine koja je utemeljila etnički ključ i princip u politici, i građanskog društva, koje je obilježje euroatlanskog svijeta. Ako želimo pravdenije društvo, društvo jednakih prava za sve građane, mi moramo od prvog ići ka drugom.
Ovo što sad imamo je jedna pat pozicija, u kojoj etničko – konstitutivno još uvijek ima dominantnu ulogu. To se najbolje vidi po ovlastima domova naroda koji su sredstvo etničkih političkih blokada. Ovlasti domova naroda moraju se drastično smanjiti i suštinski promijeniti.
Ali, u tome procesu se ne smije upasti u jednu zamku – primjera radi, da se ovlasti domova naroda kozmetičkim i formalnim promjenama “smanje”, a da se k tome etničko predstavljanje, kao sredstvo blokada, iz domova naroda preseli u predstavničke skupštine. Time bi etnički princip samo bio dodatno ojačan. Vidim da HDZ, kroz načelno „pristajanje“ na reduciranje uloge doma naroda, želi da napravi tu vrstu podvale. Njihov način „smanjivanja“ uloge doma naroda nije smanjivanje nego, zapravo, jačanje te etničke uloge.
Kako gledate na sve učestalije loše djelovanje zvaničnog Zagreba spram Bosne i Hercegovine u skoro svim aspektima. Radi li se o pritiscima s ciljem realizacije zahtjeva HDZ-a u BiH?
Komšić: To djelovanje, kao što ste vidjeli, obilo se zvaničnom Zagrebu o glavu. Nakon Rezolucije Evropskog parlamenta iz koje su izbačeni termini tzv. konstitutivnosti, legitimnog predstavljanja, federalizacije, nismo bili u prilici mnogo čuti zvaničnike iz Zagreba, a samo se sjetite kako su mjesecima ranije, skoro na dnevnoj bazi, svima okolo držali predavanja o tome kako urediti izborni zakon u našoj državi. Ništa od toga nisu uspjeli, a mi smo se, pošto je ovo naša zemlja, a ne njihova, potrudili da ne uspiju u tome da se kroz EU institucije proguraju rješenja i formulacije koje idu na štetu države Bosne i Hercegovine. Međutim, ta politička utakmica nije završena, ona još uvijek traje. Štaviše, intenzivira se, i ja bih iskoristio i ovu priliku da pozovem građane naše države na budnost i oprez. To su moji najiskreniji saveznici u bosanskohercegovačkoj politici. Jedino građani Bosne i Hercegovine nisu ti koji su spremni da pristanu na etničku podjelu naše države, jer svi znamo čemu to vodi. Jedino oni ne mogu i ne znaju izdati domovinu.
Šta očekujete od novog visokog predstavnika u BiH? Je li vrijeme za aktivniju ulogu međunarodne zajednice u BiH?
Komšić: Očekujem, prije svega, podršku onim političkim snagama koje su spremne da rade na ispunjavanju prioriteta iz Mišljenja Evropske komisije o kandidatskom statusu za članstvo Bosne i Hercecegovine u EU-u, jer je to nužan preduslov evropskih i euroatlanskih integracija.
Mnogo se priča o Zapadnom Balkanu i EU-u. Mislite li da će sve zemlje regije ući zajedno u tu zajednicu?
Komšić: Dobro bi bilo kad bi sve zemlje na Zapadnom Balkanu mogle zajedno ući u EU, ali to u ovom trenutku nije realno, jer se ne krećemo svi istim tempom. Međutim, vjerujem u zajedničku evropsku budućnost svih zemalja Zapadnog Balkana.
Rezolucija o genocidu Parlamenta Crne Gore, koliko je važna za budućnost i pomirenje na prostorima Zapadnog Balkana?
Komšić: Mislim da je veoma važna. Crna Gora je napravila jedan civilizacijski iskorak i time očitala lekciju Srbiji, ali i nama u Bosni i Hercegovini koji bismo morali da uradimo isto, da se već jednom prekine sa negiranjem genocida, koje nažalost prelazi u fazu veličanja genocida i zločina, a vrijeme prolazi. Ukoliko se u sljedećim godinama to ne desi, bojim se da su onda i sve presude koje su donesene pred međunarodnim sudovima degradirane. Vrijeme nije naš saveznik kada je u pitanju zakonska zabrana negiranja genocida. Već davno je to trebalo biti urađeno, zbog generacije ljudi koja je sad stasala u ljude najproduktivnijeg životnog doba, a da ne govorim o budućim generacijama, kojima će još teže biti da se nose s tim ukoliko stvari zakonski i na jedan civiliziran način ne uredimo.
Kako komentarišete najnoviju prvostepenu presudu MMKS-a u Hagu nekadašnjim čelnicima Službe državne sigurnosti Srbije Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću?
Komšić: Presuda Stanišiću i Simatoviću jasno ukazuje da je obavještajni vrh tadašnje susjedne države imao aktivno učešće u ranim zločinima u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. To je jako važna presuda kojom se utvrđuje direktna odgovornost dvije veoma bitne rukovodeće osobe iz Srbije za počinjenje niza zločina s ciljem stvaranja etnički očišćene Bosne i Hercegovine, odnosno Stanišić i Simatović doprinijeli su činjenju zločina od strane paravojnih snaga i drugih naoružanih grupa u ostvarivanju kampanja etničkog čišćenja protiv nesrpskog stanovništva. Ova presuda ima svoj pravni sadržaj, ali je jednako važan i onaj politički dio, jer ona zapravo govori kako izgleda na terenu ideja bilo kojeg velikodržavnog projekta, bez obzira na to da li se to zove „Velika Srbija“ ili „Srpski svet“ kako to neki danas plasiraju u javnost. Zapravo je ovo presuda tim velikodržavnim projektima.
