Slavo Kukić profesorski o Zoranu Milanoviću: “Šef druge države uzima za pravo tumačiti Ustav i Zakon zemlje koju posjećuje”

Slavo Kukić doktor socioloških nauka i profesor na Ekonomskom fakultetu komentarisao je posjetu Milanovića u BiH.

Kako komentarišete dolazak Milanovića u BiH i izbjegavanje zvanične posjete Sarajevu?

Bilo bi logično da je predsjednik Hrvatske prvu svoju posjetu učinio zemlji s kojom njegova zemlja dijeli granicu od preko 1000 kilometara. Ako već nije učinio to, bilo bi logično da je svoju prvu posjetu učinio najvišim institucijama izvršne i zakonodavne vlasti naše zemlje. Gospodin Milanović je, međutim, važnijim smatrao posjetu dijelovima zemlje u kojima Hrvati čine nominalnu većinu. Koliko god se to ne uklapalo u dobre diplomatske običaje, ne mislim da je to glavni problem. Ali, pitanje koje se ne može zaobići jeste jesu li kod ove posjete, što god mi o njoj mislili, poštovani i dobri diplomatski običaji i uobičajene diplomatske procedure. Je li, hoću reći, posjeta najavljena kod Ministarstva vanjskih poslova BiH kako bi se mogle poduzeti sve mjere da posjeta proteče bez ikakvih rizika. Ako je to učinjeno, do Milanovićeva je obraza što se odlučio na scenarij koji nije uobičajen. Ako je, pak, sve to zaobiđeno, onda se opravdanim postavlja pitanje poštuje li hrvatski predsjednik suverenitet i teritorijalni integritet BiH ili jedan njezin dio i sam smatra vlastitim feudom na kojem nema obvezu poštovati nikakva pravila u međunarodnim odnosima. I u tom slučaju mu treba u najotvorenijoj formi dati do znanja da mu ta arogantnost više neće biti tolerirana.

Kako gledate na to da ne želi da dođe u Sarajevo jer Hrvate u Predsjedništvu ne predstavlja čovjek kojeg su oni birali?

Što se mene tiče, to je već izravno miješanje u poslove druge zemlje. Jer, šef druge države sebi uzima za pravo tumačiti što jeste, a što nije u skladu s ustavom i zakonom u zemlji koju posjećuje. Pri tome, mora se priznati da to čini na način koji je karakterističan za pristup koji je mješavina političkog populizma i nacionalizma. Jer, o načinu izbora članova državnog predsjedništva sud su iznijeli od Milanovića mnogo kompetentniji, među njima i Venecijanska komisija. I mislim da činjenica, da ga nitko nije na to podsjetio, također govori o stanju stvari u BiH. Jer, to što je on izrekao ne razlikuje se od eventualne poduke, koju bi hrvatskim vlastima u vezi s njezinim zakonskim rješenjima davao, recimo, Aleksandar Vučić. Možemo samo zamisliti kakav odgovor bi dobio. A upravo to čini Milanović uoči i a vrijeme posjete BiH, prenosi Buka.

Kako komentarišete današnje poruke iz mostara o BiH kao predzadnjoj rupi na svirali, nebitnosti zvaničnika BiH i slično?

To je, nažalost, već odnos koji je podcjenjivčki. I koliko god nisam fan Šefika Džaferovića, slažem se s njegovom reakcijom na Milanovićevu izjavu. Jer, činjenica je da strukture NATO-a ne dijele Milanovićevo mišljenje, kao i to da Evropski parlament ne dijeli uvjerenje hrvatskih europarlamentaraca u vezi s BiH. A to, drugim riječima, znači da, ako je BiH „predzadnja rupa na svirali“, daleko od te rupe nije ni država kojoj je načelu.

Kakvu je uopšte poruku Milanović htio poslati ovom posjetom i da li je jedini cilj bio novo zaoštravanje odnosa u regionu?

Što se mene tiče, Milanović definitivno potvrđuje teze da je čovjek bez ideologije, makijavelista koji je zbog moći spreman i s vragom tikve saditi. Još konkretnije, on već sada kuje planove kako osigurati potporu birača za drugi predsjednički mandat. I procjenjuje da bi mu ovaj tip populizma, kojega mu ne nedostaje i u unutarnjim političkim pitanjima, mogao donijeti glasove desnog biračkog tijela, u Hrvatskoj, ali i u BiH. Bojim se, međutim, da nije naučio lekciju iz izbora za hrvatski Sabor 2016. godine. Tada je, naime, zaigrao na istu kartu kako bi dobio HDZ, koji je ionako bio na koljenima i nije bila potrebna specijalna pamet da ga se otpremi u opoziciju. A gubitka vlasti ga je koštao baš taj populizam, dodvoravanje desnom biračkom tijelu. Naprosto, taj dio biračkog tijela nije dobio, a izgubio je veliki postotak tradicionalnog biračkog tijela, u konačnici i izbore koje bi dobio da nije progovorio ni riječi. To će mu se, živi bili pa vidjeli, dogoditi i u trci za novi mandat, koliko god mu ovom momentu aplaudirali politički desničari i u Hrvatskoj i po BiH.