Najljepša fudbalska priča u Njemačkoj trenutno je ekipa Jahn Regensburga. Klub sa tradicijom postojanja već 114. godinu ispisuje historijske klupske stranice. Trenutno su lideri Cvajte.
Njemačke druge lige. Trener ovog kluba je bosanskohercegovački stručnjak Mersad Selimbegović. On je u razgovoru za N1 govorio o svom životnom putu i profesionalnoj karijeri.
Kako je biti trenutno naljepša fudbalska priča u Njemačkoj, Selimbegović odgovara:
“Lijepo. Puno ljepše, nego da je ne daj Bože da je u negativnom kontekstu. Ali već smo fokusirani na sljedeću utakmicu u kojoj naravno opet nismo favoriti. Svaki bod je jako važan u ovoj ligi”.
Za plasman u Bundesligu, u drugoj ligi Njemačke ove sezone će se boriti nekoliko jakih klubova poput HSV, Werdera, Schalke, Nurnberga i drugih. Trenutno vodeća ekipa Regensburga ima najmanji budžet u ligi.
“Mi smo jedan od najmanjih klubova ove sezone i tačno je da imamo i najmanji budžet. Navikli smo se nositi s tim. Iz godine u godinu iznenađujemo sve oko sebe i nas same. Želimo se razvijati da u dogledno vrijeme budemo stabilan drugoligaš”, kaže on.
Da li klub iz Bavarske mogao u dogledno vrijeme imati veće ambicije, plasman u Bundesligu, gdje bi igrao protiv velikana fudbala u ovoj zemlji, Selimbegović šaljivo konstatuje:
“Velikani su došli nama u drugu ligu. Tako da se mi ne moramo truditi da idemo naprijed. Mi smo svjesni da smo mali, svjesni smo težine našeg puta do cilja. Sve to ima veću draž kada znate da ste sami ostvarili sve. Ne sanjamo puno. Veliki je izazov ostati u 2. Bundesligi ovakvoj kakva jeste”.
Uspjeh Selmbegovićevog kluba je mnogo veći, ako se uzme u obzir činjenjica da je klub bio u ogromnim finansijskim problemima. Nije bilo novca za plate, pa čak ni struju, na gostovanje se putovalo autobusima po šest ili sedam sati. Priča ovog malog kluba potvrđuje onu floskulu da je fudbal “najvažnija sporedna stvar na svijetu”.
“Fudbal ne smijemo da udaljimo od ljudi. Moramo biti svjesni da se igra radi navijača. Fudbal je emocija. Mi smo mali. Borimo se uvijek protiv velikih. Zbog toga smo simpatični javnosti u Njemačkoj. Drago nam je da smo mi primjer kako se kontinuirano, uz dosta rada, sa malo novca može napraviti puno. I da nam nisu potrebne basnoslovne cifre i igrači koji nemaju cijenu. Cifre su polako počele da gube smisao i udaljavaju ljude iz fudbala”, poručuje.
Mersad Selimbegović rođen je u Rogatici 1982. godine. U ratu je proveo dva mjeseca po šumama Istočne Bosne, bez hrane i vode. Saglasan je da postoji mnogo paralela između njegovog života i Regensburga.
“Od dječaka koji je bježao iz šuma i borio se za goli život, od Rogatice prema Goražda. Dva mjeseca bio sam u logoru u Barama kod Goražda. Tri dana bez pitke vode na putu do Bara. I Regensburgu su isključivali i vodu i struju kada sam ja igrao, jer nisu plaćali račune. Sada smo tu gdje jesmo i ja i Regensburg. Drago mi je da te paralele postoje. Klub je nekoliko puta bio pred stečajem i gašenjem. Ako se držite zajedno i imate plan. Sve je moguće. U ratu sam naučio da ako se držiš zajedno sa drugima sve je moguće”, kaže.
“Novinari u Njemačkoj su me pitali ovih dana “Šta bi želio da budeš kad porasteš?. Želio sam da budem Robeto Baggio. Počeo sam kasno trenirati fudbal u FK Butmir sa 15 godina. Nakon toga odlazim u FK Željezničar. Imao sam 18 godina. Sve je išlo brzo, nisam igrao, onda sam išao na posudbe.
TOŠK, Olimpik i Žepče bile su ekipe gdje sam boravio. Vratio se se kasnije opet u Želju ali klub nije bio u dobroj situaciji. Sit svega, otišao sam u Regensburg. Igrao u četvrtoj ligi. Igrao šest godina. Ali nažalost zbog povrede morao sam prekinuti karijeru. Iako su mi ljudi u klubu nudili ugovor da ostanem. Iako su mi u klubu nudili ugovor da ostanem. Nisam to mogao prihvatiti, da dobijam novac, a da ne radim ništa.
Onda su mi rekli da me ne mogu pustiti i ponudili poziciju pomoćnog trenera U23 Regensburga. Proveo sam tu četiri godine. Počeo sam paralelno sticati licence trenea u BiH. Onda su me postavili za šefa trenera U19 selekcije i koordinatora omladinskog pogona. Kasnije smo smo iz četvrte lige, se vratili u treću, zatim iz treće u drugu. Toliko sam vezan za klub i moja porodica također. 2019. sam dobio priliku da budem trener prvog tima.
Presretan sam da sam dio priče i historije ovog kluba i nadam se da priča neće ovdje završiti”, naveo je.
Bosanskohercegovački trener imao je mnogih ponuda i van Njemačke, ali smatra da nije još sve rekao u trenutnom klubu.
“Bilo je ponuda prošle godine koje sam dobio iz dobrih liga. Smatram da nije još vrijeme da napustim regensburg, mislim da nismo sve rekli što trebamo. Sada sam ovdje. Uživam. Ponosan sam. Ne razmišljam ni o čemu, osim Regensburga. Ako dođe dan da moram negdje drugo, sjest ću sa predstavnicima kluba i razgovaraćemo. Sada je lijepo”.
Ambicije za klupu selektora BiH u budućnosti?
“Mislim da je pogrešno reći da li neko ima ambiciju da vodi svoju državu. To je privilegija! Mislim da je prerano i da mlad za takvo nešto.
Ako ljudi koji vode reprezntaciju misle da sam ja najbolje rješenje i ako se poklope sve druge stvari. Nije to ambicija, to je san. Vrh trenerskog posla nije osvojiti Ligu Prvaka, nego napraviti dobar rezultat sa zemljom u kojoj ste rođeni i koja Vam je sve dala. Što se tiče Regensburga, ako uspijemo u 15 kola osigurati opstanak, mijenjamo planove i razmišljaćemo o tituli. Jako težak, dalek i dug je put pred nama”, zaključuje Selimbegović.
