Zato što se plaše istine: “Rusija nam ne da Povelju Kulin bana zato što ona dokazuje da BiH nije nastala u Dejtonu”

Akademik Dževad Jahić, bh. lingvist i književnik, autor kapitalnog djela, Rječnika bosanskog jezika I, te profesor Senad J. Hodović, muzejski savjetnik, filozof i sociolog, autor brojnih izložbi na temu srednjovjekovne Bosne, govorili su o važnosti Kulinove Povelje.

Kada je riječ o najvećoj vrijednosti Povelje, akademik Jahić je istakao da je Kulinova Povelja ustvari dokument bosanske državnosti i bosanke pismenosti.

“Kad kažemo dokument bosanske državnosti i bosanske pismenosti, time želimo reći da ta rana bosanska pismenost ustvari je ugrađena i u temelje same bosanske države i tu nema nikakvih drugih, dodatnih elemenata o kojima bismo mogli govoriti, čak ni onda kad se vještački to izuzetno tendenciozno pokušava manipulirati onim što je gola elementarna historijska činjenica, a to je da je Kulinova Povelja neoborivi dokument starine bosanske državnosti i starine bosanske pismenosti”, kazao je akademik Jahić.

Povelja ima nacionalnu vrijednost i zapisana je u genetskom kodu ljudi s Balkana.

Kada je riječ o važnosti ovakvog dokumenta, pogotovo u kontekstu stalnog osporavanja historije BiH, ali zbog i budućih generacija, profesor Hodović je naglasio da je veoma dobro što je Hayat televizija Povelju Kulina bana stavila u širi kontekst, jer nažalost, ovakvi važni momenti, ovakvi važni događaji ili historijski artefakti ne dobijaju dovoljno vremena, nego se ograničavaju na nekoliko dana i više liči na neku kratkotrajnu kampanju.

“BiH je poslije agresije nudila nekoliko veoma važnih historijskih artefakta iz naših arhiva i muzeja u zamjenu za Povelju, na što je Rusija odgovorila da ne može i da neće, čak je i ministrica Turković obavila posljednji razgovor 2018. sa Lavrovom, gdje su oni rekli: „to je dokument važan za cijeli slavenski svijet“, to je odgovor Ruske Federacije.

Dakle, kada Ruska Federacija, Vlada Rusije i ministar vanjskih poslova, kažu da je to dokument važan za cijeli slavenski svijet, dovoljno je svakom iole prosječnom načitanom čovjeku da shvati važnost, a pogotovo jer je taj dokument pisan u našoj državi, u banovini Bosne. Riječ je o 29. augustu 1189. godine, to je 12. vijek.

Dakle, u 12. vijeku jedan moćni Dubrovnik sa Venecijom, neprikosnoveni vladar cjelokupnog Sredozemlja, nalazi za shodno da potpisuje ugovor sa jednom tada malom banovinom Bosnom.

Možete misliti u 12. vijeku, to je više disciplinaran pristup, multidisciplinaran, to je politološki, lingvistički, sociološki, politološki, ne postoji društvena nauka koje se Povelja ne tiče, to je jedan od prvih međunarodnih državnih ugovora u Evropi uopće, to nisu pokrajine unutar jedne Nejmačke, to je ugovor između dvije države, Republike Dubrovnik i banovine Bosne.

Ono što je kuriozitet je da se prvi put u historiji u pisanoj formi Dubrovnik spominje u Povelji, nikada prije povelje Kulina bana, Dubrovnik nije napisan, on se zvao Dubrovnik i Raguza, ali prvi put je u Povelji napisan – kazao je profesor Hodović.

Dodaje da kada mi govorimo o važnosti tog dokumenta, svaka druga država u svijetu bi od toga napravila, ne knjige, nego enciokopledije.

Nažalost, zbog unutarnjih prilika našeg neznanja, naše inertnosti i našeg profanog pristupa vlastitoj historiji, vlastitom bivstvu, mi doživljavamo ovo da zahvaljujući medijima osvježavamo pamćenje na nešto što je fondument, što je temelj – naglasio je Hodović.

Za sve one negatore svega bosanskog, postoje brojne naučne istine, jedna od njih je da je Povelja pisana autentičnim bosanskim pismom, bosančicom.

Javnost mora da zna da se uopće ne radi ni o lingvističkim, ni bilo kojim argumentima, kad se nešto što postoji, nešto što svoju historijsku liniju razvoja ima, bezbroj puta istraživano, problem je u tome da ovo što je element bosanske državnosti i pisemnosti u nauci istražuje, istraživao se prije ovih naših vremena, ono se ne dokazuje, ono postoji i zato se istražuje kao predmet naučnog istraživanja.

Argumenti su imaginacija, ne mogu postojati argumenti u nauci za nešto što postoji da bi se našao argument da to što postoji ne postoji.

U filologiji, to materijalno, rukopis, nešto što je tekst koji ima značenje, smisao, koji ima zaokružen cilj, namjenu. Sve je to predmet historijskoga i izučavanje drugih disciplina. Argumenata nema, argumenti su ideološke prirode – istakao je akademik Jahić, prenosi Hayat.

BiH JE JEDINA ZEMLJA NA BALKANU KOJA NIKADA NIJE PROMIJENILA IME

Zanimljivo je i putovanje ovog dokumenta. Izvorno je sačuvan u tri primjerka. U 19. stoljeću jedan je primjerak ukraden i poslan u Sankt Peterburg, drugi je poslan u Beč, a treći je ostao u Dubrovniku.

Godine 1947. kopija iz Beča vraćena je natrag u Dubrovnik, no Rusija je do današnjeg dana zadržala primjerak Povelje. Najbolji dio priče jeste to da je original najvjerovatnije kopija Povelje koja se nalazi u Sankt Peterburgu.

Profesor Hodović naglašava da Rusija ne da Povelju Kulina bana jer taj je dokument suviše vrijedan.

Rusija ne da taj dokument zato što to dokazuje da država Bosna nije nastala u Dejtonu. Rusija ne da taj dokument zato što taj dokument dokazuje da BiH nije nastala u Bihaću, niti u Jajcu, Rusija ne da taj dokument iz prostog razloga što se ne može pričati da mi nismo u Austro-ugarskoj monarhiji bili svojevrstan entitet, i to je jedini u ogromnoj Austro-ugarskoj monarhiji, mi smo i tada imali samobitnost.

Ogromna Austro-ugarska monarhija, a jedino Bosna jeste korpus separatum. 1910. godine dobijemo Bosanski Statut, i kaže se doslovno, „mi Car Franjo Josip donosim statut za Bosnu“, namjerno sebe persira i naziva mi. Ali, ne daju jer, kontekst je negirati postojanost, historijski kontinuitet, Bosne.

Bosna jeste imala određene diskontinuitete, i neka niko ne zaboravi i neka dobro zapamti, Bosna je jedina zemlja na Balkanu koja nikada nije promijenila ime. Od Slovenije, Hrvatske, Srbije, Makedonije, Crne Gore, Zeta, Duklja, Raška… sve su one promijenile ime, Bosna jeste bila i Bosna je opstala – istakao je.