Zastupnik SDA u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Šemsudin Mehmedović iznio je stavove o (ne)radu Državnog parlamenta, Vijeća ministara BiH, o porukama predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, izjavama visokog predstavnika Christiana Scmidta u vezi sa Izbornim zakonom…
Ovaj saziv Zastupničkog doma Parlamenta BiH uskoro će okončati tri godine mandata. Na pitanje kako on kao državni zastupnik ocjenjuje (ne)rad, odnosno da li se slaže sa ocjenom da su ovo “tri godine koje su pojeli skakavci”, odgovara:
– U proteklom periodu u skladu sa poslovničkim odredbama bilo je nekoliko inicijativa za smanjenje plaća zastupnika, za ukidanje paušala, ukidanje svih plaćanja ad hoc komisijama jer je očigledno da su se neki zastupnici poistovjetili s prikupljanjem sredstava na jednostavan i lagan način.
Moja inicijativa za ukidanje plaće za nerad, također nije usvojena, nerad je i dalje prisutan. Sada imamo i potpuno isključenje iz rada parlamentaraca iz RS-a, korona čini svoje, veliki broj zastupnika je uveliko u predizbornoj kampanji za predstojeće opće izbore – to su sve činioci koji doprinose neradu Parlamenta.
Očigledno je sada da je veliki broj zastupnika dobio mandat od svojih birača koji evo već tri godine ne predstavljaju njih, nego samo svoje sopstvene interese. A, politika, zna se, ne može ići uz lične interese, ali danas političke elite u Bosni i Hercegovini svojim neradom pune sopstvene džepove, pojedinci postaju firme i društva jednog lica.
Na stranu to što pojedini zastupnici, mislim ovdje prevashodno sada na sadašnje stanje blokade iz RS-a, ne rade ništa, a primaju enormne naknade koje im zarađuju radnici sa skoro najnižim prihodima u Evropi.
Nerad treba biti kažnjiv i na tome treba raditi kako bi se zakonskim okvirom kaznio svako onaj ko ne doprinosi realizaciji volje naroda.
Previranja koja vidimo na političkoj bosanskohercegovačkoj sceni, uvjeren sam, ne idu na ruku onim političarima koji su okrenuli leđa svojim biračima koji su ih birali u pojedina državna tijela. Napomenuo bih ovdje i potpunu blokadu Parlamenta Federacije BiH gdje se zbog politike HDZ-a ne može ostvariti niti jedan zacrtani cilj, ne može se krenuti s mrtve tačke.
Ovo, mogu slobodno reći, može se nazvati – politička blokada, svjesni bojkot građana, uništavanje demokratije na surov način.
To se političkim elitama veoma brzo može obiti o glavu jer su građani na rubu živaca. Loša egzistencija, korona, nezaposlenost, iseljavanje, loše plaće, smanjen natalitet, nedostatak vode ovih ljetnih mjeseci u urbanim područjima, sve to može biti okidač za narod koji, kako sam već rekao, čeka promjene, ali na rubu živaca.
Neophodne i prijeko potrebne su drastične promjene kako bismo komotnije dočekali narednu godinu koja će biti burna i u političkom i u socijalnom pogledu.
Mehmedović je upitan i koliko je za ove tri godine Vijeće ministara BiH uputilo u parlamentarnu proceduru zakona, izmjena ili dopuna i kako ocjenjujete, odnosno vidite njihov (ne)rad.
– Moram reći da je rad parlamenta umnogome zavisio od rada Vijeća ministara koje, od kako postoji, nije imalo lošiji saziv i lošiji rad. Vijeće ministara nije doprinijelo da se najveći problem koji je iza nas, a to je pandemija, riješi na državnom nivou. Država grca u korupciji, pravosuđe ne osigurava minimum pravde, građani ne osjete socijalnu sigurnost i državnu pravdu.
Političko nesnalaženje onih koji bi trebali biti odgovorni za upravljanje društvenim procesima, beznađe, nesigurnost… Promjene su neminovne i one se moraju desiti ukoliko želimo da se država ne destabilizuje. Konačno, znamo da su se mnoge snage koje ne žele stabilnost u ovoj godini razotkrile i ogolile, ali država ne poduzima ništa kako bi ih suzbila.
Svima je poznato da je većina tih negatora države inkorporirana u njene zvanične organe ili se koriste mimikrijom, odnosno lijepim riječima iza kojih stoje zla djela. Stoga smatram da treba jasno kazati da nam ovakva državna vlada ne treba i da se hitno trebaju poduzeti koraci koji će je natjerati, ako ništa, barem da se počne baviti sa 14 zahtjeva Evropske unije.
Tu očekujem snažniji pritisak javnosti, i da ne funkcionira Vijeće ministara samo kada je u pitanju raspodjela novca, uglavnom kreditnog, koji još više zadužuje građane ove zemlje.
O blokadama iz bh. entiteta RS, te kako će se prema njegovom mišljenju dalje stvari odvijati, odnosno da li će se postojeća kriza produbljivati, kaže:
– Ko se imalo bavio ličnošću Milorada Dodika, onda mu je jasno da kod njega vidite svakodnevene “prijenose”. Kako Vučić nije dosljedan u svojim politikama, tako i Dodik smatra da je politika dnevni posao, a ne konzistentnost, kontinuitet i cilj.
Zbog toga politika koja dolazi iz RS-a, odnosno koja se prenosi na državni nivo putem SNSD-a nije nepredvidiva, nego je nedosljedna, ali ipak se može “prokužiti”.
Dodik je političar za potkusurivanje Vučiću. Vučić, opet jednog trenutka vapi za Evropskom unijom, a neki dan kaže da “ne postoji više baš neki entuzijazam u Srbiji za Evropskom unijom”?! Vučić i njegov režim je krenuo na put bez povratka, krenuo je u realizaciju fašističkog projekta “srpski svet”. Siguran sam u ishod toga, kao i Miloševićevog “svi Srbi u jednoj državi”.
Pitanje je samo štete koju će trpiti građani regiona, a kreatori i izvođači takvih projekata zna se gdje završe.
S druge strane, HDZ koji po svaku cijenu želi da predstavlja cjelokupni hrvatski korpus u Bosni ponaša se kao da su oni jedina treća strana u bosanskoj priči. Ne postoji nigdje u dokumentima koji se odnose na našu državu, osim na kafanskim salvetama, da u našoj državi postoje tri strane.
Ukoliko želimo da budemo suverena i demokratska država, onda ovdje moramo govoriti prvenstveno o građanima, a ne o narodima. Ukoliko se budućnost BiH bude određivala kroz “sveto trojstvo”, onda ništa od naše demokratije, suverenosti, a posebno stabilnosti.
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić kontinuirano šalje pozive da “Bošnjaci i Srbi treba da uspostave jače i bolje veze”. Zašto takve formulacije koristi, zašto izbjegava govoriti o jačim i boljim vezama dviju država.
– Ne može se Vučiću osporiti da je političar. Učio je od Šešelja, nekadašnjeg najmlađeg doktora pravnih nauka u bivšoj Jugoslaviji.
Kako su obojica zastranili, sasvim je jasno da su ultranacionalisti jer se strogo pridržavaju pravila Memoranduma I i II SANU-a gdje stoji da se “gdje god se može negira Bosna i Hercegovina kao država”. Naučene lekcije on pretače u politikantske govore koji pale i u Srbiji i u RS-u.
Neki smatraju da tako misli i veliki broj Srba koji živi na Balkanu. U Srbiji i dalje veliki broj populacije živi na rubu egzistencije, a Srbi u RS-u sve više uviđaju da im Srbija nije rezervna domovina.
Vučićev prezir prema Bosni je sasvim jasan, ali on snishodljivo svojom elokventnošću našu državu želi da rastače, pa tako upotrebom riječi Srbin i Bošnjak, umjesto Srbija i Bosna misli da će nas zakinuti ili ukinuti kako je to zapisano u memorandumima Srpske akademije nauka i umjetnosti koja uvijek radi pod budnim okom Srpske pravoslavne crkve (SPC).
Naša akademska zajednica bi se trebala pozabaviti igrom riječi ovog našeg susjeda koji sve više pokazuje da nije dobronamjeran prema svojim susjedima.
O posljednjim dešavanjima u Crnoj Gori, kao i tezama pojedinaca iz Bosne i Hercegovine – “to se dešava tamo kod njih, nema veze s nama”, zastupnik SDA kaže:
– “Proširena Srbija na moru” – to je poruka SPC-a i Vučićevog režima koji su uz BIA-u napravili nered koji se desio u Crnoj Gori. “Srpski svet” više nije samo floskula, nego brzorastuća velikosrpska fašistoidna ideja koja se pretače u stvarnost.
Kada su iza rata Crnogorci glavom bez obzira pobjegli iz Savezne Republike Jugoslavije, nisu mogli biti ni svjesni snage Srpske pravoslavne crkve odakle i potječu sve ideje velikosrpstva. Ovdje moram reći da običaji pravoslavaca, recimo u Vojvodini, Crnoj Gori ili nekom bosanskom selu nisu isti, samo se ide u istu crkvu, ali imaju drugačiju tradiciju koja ih veže uz zemlju i narode uz koje žive.
Utopijska ideja – svi Srbi na jednom mjestu je ludost, ali ideja velike Srbije je rat i to se mora glasno reći. Mogao bih ovaj trenutak porediti i sa devedesetim, ali ovdje u Crnoj Gori imamo NATO, imamo međunarodne faktore koji i građane pozivaju na mir i suzdržanost.
Prelijavanja problema u Bosnu niti može biti, niti se može pomišljati da može biti. Jednom nam se desila 1992. i nikada više! Nije nimalo situacija za potcijeniti jer će događaji u Crnoj Gori ohrabriti fašiste preko Drine u svojim namjerama prema susjedima, pa i Bosni.
Jasno je da iza Porfirija stoje Beograd i Vučić. Za cijelu regiju je interes nezavisna Crna Gora, kao i Bosna i Hercegovina. To je interes i Evrope i Amerike jer bez stabilnog Balkana nema ni stabilne Evrope.
O zastoju na EU i NATO reformskom putu naše zemlje i kako to prevazići, sagovornik ističe kako “sva situacija unutar i oko Bosne nam daje signale da naša zemlja ne treba da ide, nego treba da hrli ka Evropskoj uniji”.
– Ranije sam rekao da Vijeće ministara ništa ne čini da se barem počnu pripremati ključni prioriteti, njih 14, koje naša zemlja treba da ispuni kako bi dobila preporuku za otvaranje pregovora o pridruživanju Evropskoj uniji. Prosrbijanski i proruski orijentisani instalirani političari u našim institucijama čine sve da taj proces uspore.
Ključni prioriteti koji obuhvataju područje demokratije, odnosno funkcionalnosti države, vladavinu prava, osnovna ljudska prava i reformu javne uprave ne samo da bi nas približili Uniji, nego bi umnogome olakšali život građanima koji su već u depresiji, kao što je i država u ekonomskom kolapsu zbog korupcije, neuređenosti unutrašnjeg tržišta, politike konkurentnosti, ekologije, sigurnosti hrane i zaštite potrošača.
Što se tiče NATO-a, mi smo u MAP-u, ali to je tek samo predsoblje za NATO. Mora se učiniti velike broj koraka kako bismo uz potpise svih članica NATO-a ušli u ovu veliku porodicu.
Iako pada interes za NATO, ipak mogu reći da smo mi blizu NATO-u. Ako smo tu, onda smo sigurni i sigurni smo u investiranje u našu državu bez zaziranja stranih investitora. Bez sigurnosti, nema ni dobrih inostranih investitora, a tu mislim i na našu brojnu dijasporu koja sada obazrivo gleda na svoju domovinu kada je u pitanju investiranje – navodi Mehmedović za Faktor.
Mehmedović se osvrnuo i na novog visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta.
– Međunarodna zajednica nam je poslala novog viskokog predstavnika iz nama prijateljske Njemačke. Nakon Inzkovog Zakona o zabrani negiranja genocida, sve oči javnosti, a i demokratski orijentisanih političara koji Bosnu vide kao svoju jedinu domovinu, bile su uprte u Schmidta.
Mislili smo da će napraviti “bum”, ali ovo je možda politika “toplo-hladno”. Prvo sam mislio da će učiniti nešto spram blokade državnih organa od strane “srpskih političara”.
Ipak, sjedeći još na “rezervnoj klupi” nije se još jasno izrazio šta misli o blokadi rada pojedinih državnih organa, odnosno narušavanju ustavnog poretka.
Ali se izjasnio šta misli o “legitimnom predstavljanju” projektu HDZ-a. Opravdana je zabrinutost zbog Schmidtovih poteza jer percepcija koju je objelodanio ne ide u prilog građanskoj Bosni, već daljoj podjeli zemlje.
Dodik ignoriše Schmidta, Njemačku postovjećuje sa Trećim rajhom, zaboravljajući pri tome da Rusija pregovara sa Njemačkom da joj proda Sjeverni tok gasa.
Izgubljen u svojim nedoumicama može se od Dodika još svašta očekivati, ali priča o Schmidtu daje građanima još veću uznemirenost jer je javno podržao HDZ-ovu politiku rekavši: “Hrvatima se mora dati mogućnost da se osjećaju zastupljenima, a ne da sve završi, recimo, nekim oblikom bojkotiranja izbora”.
Građani sa kojima sam stalno u konekciji smatraju da se Schmidt prvo mora pozabaviti odlukama Suda za ljudska prava, pa onda razmatrati izborni proces u BiH. Znači, pitanje je za šta je Schmidt? Za građansku demokratiju ili narode i nove podjele? Zanemarivanjem struke, Venecijanske komisije, presuda Suda u Strazburu, a upadanje u politikantsku mrežu HDZ-a preko njemačkog CDU-a, Schmidtu je unaprijed određen neuspjeh u misiji – pojašnjava Mehmedović za Faktor.
Zastupnik SDA na kraju razgovora upozorava na “velikonacionalističku trakavicu od Miloševića, preko Vučića, pa do Dodika”
– Svi su instrumenti u rukama Srpske pravoslavne crkve. Vučić je na Kosovu slagao i sopstveni narod i međunarodnu zajednicu.
Dok kosovski Srbi žive u bijedi, Vučić se nanovo upire da će ih zaštititi iako je svjestan da je situacija sa Kosovom zacementirana.
Zbog toga i toliki pritisci iz Srbije na RS! Zbog toga RS ide dalje u ponor, pa su iz tog razloga pokušali ignorisati državu. Tajne ruske i srbijanske službe užurbano rade na Balkanu koji trenutno ima “najtanje” granice između zemalja.
