Povodom posljednjih izjava visokog predstavnika Christiana Schmidta o Željku Komšiću, glasinama o navodnom nametanju Izbornog zakona i posljedicama koje bi iz toga mogle proizaći, govorio je Faris Vehabović, sudija Evropskog suda za ljudska prava.
Podsjećamo, Schmidt je nedavno kazao da je Komšić hrvatski predstavnik u Predsjedništvu, ali su ga više birali Bošnjaci nego Hrvati. S tim u vezi Vehabović tvrdi da je Ustav Bosne i Hercegovine u tom smislu jasan.
“U članu 5/1 Ustava Bosne i Hercegovine doslovno piše da se Predsjedništvo sastoji od tri člana, jednog Bošnjaka i jednog Hrvata, koji se biraju neposredno s teritorije Federacije BiH, i jednog Srbina, koji se bira neposredno s teritorije Republike Srpske. Željelo se da Predsjedništvo oslikava pretežno etničku sliku države, barem u tom momentu, kao jedno prijelazno rješenje, a samo Predsjedništvo da djeluje kao kolektivno tijelo, a ne kao zbir “legitimnih predstavnika”, rekao je Vehabović te dodao da je Evropski sud za ljudska prava utvrdio diskriminaciju u Ustavu zbog spomenutog etničkog kriterija.
Ustav BiH je jasan
Naglasio je da se iz ovakvog teksta člana 1. teško može izvući bilo kakav zaključak o etničkom legitimnom predstavljanju, osim ukoliko se ne govori o političkom legitimnom predstavljanju, to jeste da u Predsjedništvu sjede oni koji su osvojili najviše glasova.
“U principu, ne vidim ništa sporno što se tiče izbora Željka Komšića. Moram vas podsjetiti na 2013. godinu, kada je Parlamentarna skupština Vijeća Evrope raspravljala o mogućoj suspenziji Bosne i Hercegovine iz članstva Vijeća Evrope zbog neizvršavanja presuda. U tom momentu je bila donesena samo presuda ‘Sejdić-Finci’. U izvještaju koji je podijeljen članovima PS Vijeća Evrope kao jedina svijetla tačka izdvojen je izbor Komšića s napomenom da se radi o izboru jednog člana Predsjedništva koji je dobio glasove i drugih konstitutivnih naroda. To je izdvojeno kao jedan svijetal primjer, ja ne znam šta se desilo u međuvremu da je promijenjen takav stav”, rekao je Vehabović.
Ističe da su u međuvremenu donesene presude Zornić i Pilav, u kojima je jasno istaknuto da demokratija, koja je bazirana na etnicitetu kao prvom i najvažnijem kriteriju, ne može da uspije te da se svakom građaninu mora omogućiti jednaka mogućnost učešća na izborima. U tom smislu naglašeno je da se konstitutivnim narodima ne trebaju dati posebna prava.
Politički pragmatizam
U posljednje vrijeme prevladava politički pragmatizam usljed dugogodišnje zasićenosti raspravama o ovoj temi i da se pronalazi način da se to pitanje na najlakši način skine s dnevnog reda. Kako ćete to uraditi? Tako što ćete zavrnut ruku onome ko se čini najslabijim i ko bi mogao izazvati najmanje političke posljedice”, tvrdi Vehabović.
U nastavku naglašava da je kompromis potreban, ali da se on ne može praviti u vezi s principom, odnosno da je princip demokratije minimum ispod kojeg se ne može ići zarad političkog komfora.
“Ne vidim da bilo ko sebi može dozvoliti takav luskuz da prihvati novu definiciju demokratije, da je demokratija vladavina etničkog, a ne vladavina naroda, da je demokratija vladavina manjine, a ne većine”, rekao je Vehabović.
Tvrdi da bi nametanje Izbornog zakona bilo uvod u haos, jer visoki predstavnik ne može promijeniti Ustav Bosne i Hercegovine.
“Vidjeli smo u prošlosti da visoki predstavnik ima nadležnost da može promijeniti ustave entiteta, a ne promjeniti Ustav BiH, za koji je Evropski sud rekao da je diskriminatoran u dijelu člana 4 i člana 5. Ono što se eventualno može nametnuti, a da se ne dira Ustav, jeste samo tehnički dio u cilju sprečavanja izbornih manipulacija. Bilo šta drugo što bi vodilo promjeni izbornih pravila, ograničenju mandata, ograničenju kandidiranja za izbore, uvođenju etničkog legitimiteta, što je samo po sebi vrlo sumniva kategorija, bi bilo uvod u seriju postupaka i pred samim Ustavnim sudom BiH i Evropskim sudom”, rekao je Vehabović – prenosi Klix.
Dodao je da politički pragmatizam dijela međunarodne zajednice, koji se temelji na političkoj sili, ugrožava Bosnu i Hercegovinu, jer podjela koja se zasniva na etničkom ili religijskom osnovu je savršen teren za bujanje kriminala i korupcije koji se onda samo zaogrne plaštom etničkog i religijskog.
“Ako je cilj da se te podjele prodube, onda je očigledno da je cilj da ova država ne ostane u jednom komadu. Bojim se da takvi stavovi mogu biti potencijalno vrlo opasni. U tom slučaju moguća su samo dva scenarija, jedan je da Njemačka dobije milion, milion i po stanovnika, što bi značilo da su se svi ljudi koji su radno sposobni iselili u Njemačku i drugi scenarij, ako budu imali vremena prije nego što pukne prva puška. Opasno je da se tim bilo ko igra”.
Bosna i Hercegovina kao eksperiment
U nastavku dodaje da je Bosna i Hercegovina jedan eksperiment zarobljen principom konstitutivnosti.
“Postavite pitanje bilo kome ko nije s naših prostora šta misli šta bi bilo kad bi se u BiH zaista ukinuo pojam konstitutivnosti naroda u smislu da je to navažniji determinirajući faktor za učešće u političkom životu. Šta bi bilo kad bi se provele presude Evropskog suda za ljudska prava, šta bi bilo kad bi se promptno provodile presude Ustavnog suda BiH? Prvo pitanje koje možete čuti jeste, a koja etnička grupa će od toga imati korist”, ističe Vehabović te dodaje da je njegov odgovor uvijek da je to pogrešno pitanje, jer dobit od takvog društva mogu imati svi.
Ističe da kratkoročno to nekome može osigurati bolju poziciju u startu, ali ako se u isto vrijeme osigura mehanizam koji će spriječiti bilo kakvu dominaciju nad drugim kolektivitetom, kroz domove naroda, kroz zaštitu vitalnog nacionalnog interesa.
“Ti interesi bi zaista predstavljali vitalne interese, a ne svako pitanje o kojem se oni slože da je vitalno, uključujući boju namještaja i tapeta u javnim institucijama”, zaključuje Vehabović.
