O odluci Ustavnog suda, odnosima Srba i Bošnjaka, te političkoj i akademskoj odgovornosti u Rezimeu je govorio Senadin Lavić, profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu.
“Pozdravljam odluku Ustavnog suda. Ona je sasvim logična i zasnovana je na prijašnjim odlukama Ustavnog suda. Znači da ima svoju teritoriju, a to ne znači da ljudi koji žive na njenoj teritoriji neće moći koristiti šume, rijeke, vode, zrak, ali se mora znati u pravno-političkom poretku ko je titular te imovine.
Svugdje na svijetu se zna državna imovina, a ovim se zaokružuje dejtonski proces, odnosno Aneks 4 i mi smo sad pripremljeni otprilike za malo veći pravno-politički iskorak, u sklopu sa našim putem ka Briselu.”
Smatra da se ova odluka Ustavnog suda mora uzeti u obzir.
“Možete ignorisati, možete iskazati svoje nezadovoljstvo, ali je morate poštovati i prema njoj se mora živjeti. To je za građane BiH obavezujuća odluka. Za određene političke grupacije, interesne grupacije itd., može biti sporna i već je iskazano mišljenje da je sporna, ali se radi o tome da je ona donesena i da se mora prihvatiti.”
O izjavi Željke Cvijanović da je ovo državni udar i da ruši temelje BiH, Lavić kaže: “Ne znam šta su temelji za gospođu Cvijanović, ali je ovo dokaz da BiH ima svoj sistem i svoje vlasništvo, ili da je ona titular zemlje na kojoj se nalazi ono što se zove država BiH.
Doista ne znam koji su temelji pretpostavke gospođe Cvijanović.”
Ističe da ga nije iznenadila reakcija opozicije u RS-u.
“Vidjeli ste otkako je krenula blokada institucija države BiH da to rade sinhronizirano i opozicija i pozicija. Opozicija takođe mora shvatiti da Ustavni sud BiH donosi logične pravne odluke i da se one moraju poštivati.
Gospodin Schmidt mora dati vjetar u leđa Ustavnom sudu, jer ako državne institucije kakav je Ustavni sud nemaju učinak u ovom društvu, onda je očito neko spreman da dovede do potpunog rasula ovog sistema.
Dakle, ja slijepo vjerujem u odluke Ustavnog suda i smatram da su to odluke koje su na dobrobit svih građana BiH.
Uopće ne želim da razmišljam šta se krije iza prohtjeva za negacijom, nepriznavanjem ili neprihvatanjem ove odluke. Ljudi u politici moraju da prihvate te odluke ili da izađu iz politike.”
Lavić ističe da se Milorad Dodik boji odgovornosti.
“Ovo što radi Milorad Dodik već godinama je znak jedne kriminalne djelatnosti. Odgovorno smatram da ono što čovjek govori drugim narodima, što govori svojoj državi, što unosi nemir i nered među građane BiH jeste kriminalna djelatnost.
On zna, kada se uvede poredak, red, vladavina zakona u ovoj zemlji, d aon nema šanse da opstane tu i da mora odgovarati. On i njemu slični nikada neće prihvatiti vladavinu prava u ovoj zemlji.
Ovo je fingiranje blokade državnih institucija. Zašto ne odustanu od plaća, zašto ne napuste radna mjesta, zašto se ne odrkenu beneficija, dodataka, vozača, sekretarica itd.?”
Navodi da političke odgovornosti nema zato što su građani koji biraju te ljude dopustili da oni njima svake 4 godine dođu, određene priče prikažu i ostave ih na cjedilu.
“Dakle, građani treba da kazne, da oni iskažu svoj stav i da kažu da više nećete na priči o zaštiti Srba, Hrvata i Bošnjaka praviti svoju političku karijeru. Dakle ovdje su građani izmanipulisani, instrumentalizirani i oni dopuštaju da ovo rade.
Nema nikakvog glasa u građanima, nikakvog protesta. Instrumentalizacija građana u BiH, običnih ljudi, je dovela do toga da mi ne znamo kuda da se usmjerimo i onda vjerujemo tim vođama. Ovo što Dodik radi je tolika propaganda za državu BiH da on toga sam nije svjestan.”
Kada je riječ o Izbornom zakonu Lavić smatra da on ne može biti etnički.
“Izborni zakon svugdje biraju građani. Ne možemo dopustiti da nas baš toliko prave budalama. Svugdje u Evropi građani biraju određene političke programe, daju svoj glas za to i dobijaju određenu reprezentaciju.
Oni nisu grubi predstavnici jedne etničke grupe, nego su izbor građana. U BiH to nije problem, već je i to do nas. Zašto šutimo, zašto ne izađemo na ulice? Stotine je hiljada ljudi u ovoj zemlji koji šute i gledaju šta im rade tri-četiri odmetnute političke oligarhije koje su kidnapirale državu i pretvorile je u svoju volens nolens igranku.
Nigdje ne postoji interes običnih ljudi BiH i njihov svakodnevni život i potrebe. Zadnjim pet do 10 godina smo primijetili da postoji mnogo fatalističkih tonova, propast države, propast života, propast ljudi, propast Zapada, propast Evrope. Tih tonova bi se trebali malo osloboditi i početi govoriti o državi kao jednom sistemu, poretku koji je neupitan.
Dakle, neće BiH nestati ako se ne ispune želje Dragana Čovića. A želje Dragana Čovića se doista neće ispuniti u ovoj zemlji. To nema veze sa hrvatskim narodom, ne poistovjećujem hrvatski narod i Dragana Čovića u BiH.”
BiH ne može postati članica EU kao država tri konstitutivna naroda
Pojašnjava da Izborni zakon treba biti zasnovan kao u bilo kojoj drugoj evropskoj zemlji.
“Zašto ovdje ne može građanski Izborni zakon? To su recidivi 19. i 20. stoljeća, odnosno velikosrbijanski i velikohrvatski hegemonijskih projekcija da se oni navodno brinu o njihovim narodima.
I oni su uspjeli da bosanske Hrvate i bosanske Srbe pretvore u dijasporalne zajednice Zagreba i Beograda, a oni su ovdje nikli, ovdje žive.”
Na pitanje da li BiH kao država tri konstitutivna naroda može postati članica EU, Lavić odgovara: “Ne može. Priča o konstitutivnim narodima je rezultat rata, udovoljavanja Tuđmanu i Miloševiću. U Evropskoj uniji postoje građani države. EU je sastavljena od država nacija.
Jedan narod, bošnjački, srpski, hrvatski, preko građanskog izbornog sistema zadovoljava svoje interese.
Prave se samo dvije razina i nema općina, kanton, Federacija, entitet itd. Izborni zakon treba pojednostavniti i prepisati kako je u Njemačkoj, Francuskoj. Ne postoji poseban izborni zakon za BiH zato što BiH nije poseban slučaj.
Schmidt samo treba ovdje raditi na zakonima koji su u Njemačkoj.”
