Pokolj u Prijedoru odnosi se na niz ubojstava i ratnih zločina, te etničko čišćenje od oko 50.000 nesrpskih stanovnika[1] koje su počinili JNA i srpska paravojska u okolici i u samom Prijedoru 1992. tijekom rata u Bosni i Hercegovini.[2][3] Po masovnosti, to je drugi najveći masakr u ratu u Bosni, nakon genocida u Srebrenici.
Istraživačko dokumentacijski centar (IDC) navodi da je u razdoblju od 1991. do 1995. u izravnim vojnim akcijama ubijeno ili nestalo 5209 građana Prijedora, od toga 4093 Bošnjaka, 898 Srba te 182 Hrvata.
Ekipa FACE-a je napravila intervju sa Sudbinom Musićem koji je preživio sve golgote iz tog doba.
Musić: “U Čarakovu je pobijeno preko četiri stotine mještana! Zecovi su mjesto sa najviše pobijenih žena i djece! Ostao je jako mali broj ljudi! Jedni su pobijeni, drugi su otišli! Mi ovdje najveće smo patriote!
Svi koji su otišli iz Zecova i Čarakova u inostranstvo gledaju da što češće dođu! Najveći su potencijal njihove suze kad krenu natrag! Situacija u zemlji najveće efekte ostavlja na povratnike! Ekonomija je urušena, nema je! Imamo rapidan pad broja povratnika!”, navodi Musić.
Ističe, da u Čarakovo, kad ih je najviše bilo, vratilo se samo 468 stanovnika!
“Vratilo se najviše 20 posto! Najviše su se vratili ljudi starije životne dobi! Ovdje je bila ravna sječa! Muška je populacija najviše pobijena! To im je bio cilj! Brat i ja smo u svom području jedini živi ostali! Od 1998. je bio pritisak na vraćanje u svoja mjesta; do 2007. su se vratili oni koji su htjeli da tu budu! Povratak je, u fizičkom smislu, davno završen! Ja nikad ne bih otišao odavde!
Kad se prvi put upotrijebio termin genocid, tad smo osjetili sav teret! Valentina Inzka je javnost tek shvatila posljednjih godinu dana! Davno je bilo moguće donijeti određene zakone! 20 kilometara smo na granici sa EU, a krše se osnovna ljudska prava!
Počeli smo gubiti na snazi! Bosna je osuđena da bude sjemenište najboljih, koji tek budu poštovani kad odu! Mladi odlaze! Ja se nigdje ne osjećam bolje nego ovdje! Našao sam svoj unutrašnji mir! Smetaju mi politika i konstantni pritisci! Nikome nije do puškaranja! Šta nam više mogu? Nema nama druge – ovo je BiH!”, navodi.
Zaključuje da mu je žao što se veći broj Srba nije vratio na svoje!
“Povratnici su postali smetnja politici! Nijedan Bošnjak iz Prijedora nije dobio neku dobru poziciju! Bez obzira na sve – ne može nam niko ništa! Ova politika mora propasti! Ovdje ne vlada intelektualna pustoš! Ovo je bh. stvarnost!
Dešavaju se krucijalne stvari koje mediji ne spominju! Rijetko ko priča o diskriminaciji jezika! Povratnici se od 2012. osjećaju ostavljeno, zanemareno! Uvijek ima nade! Ljubav je dimenzija!
Rijetko se koja država voli kao BiH! Kad dođu naši ljudi iz inostranstva – sve živi 24 sata! Sada znam sjediti satima da ne čujem ljudski glas! Ovdje je problem šta želimo mi, šta želi Međunarodna zajednica! Hoće li da ovaj prostor ostane kao neka crna rupa?! Uvjeren sam da će, kada dođe kraj ove politike, nastupiti veći povratak!”, kaže Musić.
