Šemsudin Mehmedović, zastupnik u Parlamentu BiH nije krio razočarenje i ljutnju nakon danšnjih sastanak specijalnog izaslanika američkog predsjednika Joe Bidena Gabriela Escobara. Posebno se osvrnuo na ulogu Milorada Dodika i činjenicu da mu SAD uopšte daju prostor za razgovor iako prijeti, psuje i vrijeđa.
Poruku Mehemdovića sa Facebooka prenosimo u cijelosti.
“Šta nama znači sastanak sa Escobarom?! Janšin sastanak sa Dodikom – u ovoj situaciji je, u najmanju ruku, znak podrške zauzimanju kasarni!
Obzirom na lasnirane non papere o promjeni granica i poteze koje najavljuje Dodik, odluka Janše da ugosti Dodika je namjerno poslan signal nakon Dodikovog sastanka sa Orbanom. To je zapravo totalna autorizacija non-papera. Janša je sastankom sa Dodikom poslao poruku: Moj non paper počinje da se realizuje.
Podsjećam da je famozni Janšin non-paper o promjeni granica na Balkanu dovođen u direktnu vezu i sa Orbanom: Dodik sa Orbanom u subotu, sa Janšom u nedjelju. Sa Escobarom u ponedjeljak, bar kako je najavljeno.
Šta se desilo pa je došlo do promjene najavljene odluke da se Escobar neće više sastajati sa Dodikom?! Nešto jeste. Možda je Željka Cvijanović (izbalansiran pristup) vodila pregovore prilikom susreta u USA sa Escobarom i Palmerom. Escobar je u intervju za RSE uoči dolaska u BiH rekao da će se o eventualnom susretu sa Dodikom konsultovati sa ambasadorom USA Nelsonom.
Znamo rezultat.
No, ostaje pitanje zašto je Dodik jedini političar na Balkanu kojem SAD dopušta da bude beskrajno drzak prema američkim predstavnicima? To je izuzetno iritirajuće za Bošnjake – to je poruka: “Njemu niko ne može ništa. Uplašite se od tog čovjeka. To je čovjek sa kojim Amerika priča nakon „j..e“ mi se“. Koja je to poruka Bošnjacima? Tačnije, koja je to poruka muslimanima u BiH jer Dodik stalno sada koristi taj termin u skladu sa tzv. Budimpeštanskim demografskim samitom na kojem su perjanice bili Orban, Janša, Vučić, Dodik i Mike Pence.
Sjetimo se poruka američkog vrha nakon povlačenja iz Afganistana: Afganistanci se nisu bili spremni boriti za sebe.Ako se afganistanci ne žele boriti za sebe, zašto bi se za to borili amerikanci. Ako Bošnjaci šute o tome da Dodik može vrijedjati sve pa i USA, onda šalju istu poruku.
A mi šutimo o tome. Ako Bošnjaci šute o tome da Dodik može prelaziti granice i vrijedjati USA diplomate a da će se oni opet sastajati sa njim, onda će nam amerikanci poručiti isto što i afganistancima nakon povlačenja: Niste se bili spremni boriti. Zato moramo pitati amerikance: Zašto sve tolerišu Dodiku? I zašto im nismo poručili: Bojkotirajte Dodika. Bojkotirajte tu retoriku.“ Zato što je Dodik ovakav baš njihov projekat. A izjavama o izbalansiranom pristupu nama otupljuju oštricu.
Sjetimo se Escobar je, kao i Schmidt, podržao Otvoreni Balkan. To je podupiranje i snažna liderizacija Vučića u regionu i diskreditacija iste / slične EU inicijative.
Ako se prisjetimo izjave Rame o njegovom cilju o ujedinjenju Albanije i Kosova, vidimo kud Otvoreni Balkan vodi i koliko su međusobno iskreni i s postavljenim ciljevima (Velika Albanija – Srpski svet) suprostavljeni ključni potpisnici Otvorenog Balkana.
I sada vidimo da Milanovićev poziv na regionalnu relaciju Hrvatska – Srbija – Turska nije bez uporišta.
