Šest albuma, nevjerovatni scenski spektakli, svjetski imidž, kraljica modnih trendova, često u ratu sa svima i protiv svih, Jelena Karleuša je estradna zvijezda prema kojoj je malo ko ravnodušan.
Snažna je ličnost, sposobna da prevaziđe sve nevolje i da izađe na scenu kao vrhunski profesionalac.
Rođena ste Beograđanka i to često ističete. Šta to konkretno znači za posao kojim se bavite, ali i za ljude kojima ste okruženi?
– Ponosni sam lokal patriota i duh Beograda nosim kao zaštitni znak. Smatram da su Beograđani ljudi posebnog mentaliteta, duha i stava.
Odrasla sam na Novom Beogradu, kod Fontane, i to odrastanje u surovim devedesetim, na još surovijem beogradskom asfaltu, od mene je, čini mi se, napravilo ličnost koja se u mnogo čemu razlikuje od drugih javnih ličnosti u šou- biznisu.
I moji roditelji su Beograđani, a sa očeve strane i deda i pradeda. Svako voli svoj grad i mjesto, pa tako i ja ističem Beograd, ističe, prenosi express.
Čega se najviše sjećate iz perioda djetinjstva, odrastanja? Jeste li bili srećno dijete?
– Bila sam srećno dijete, ali u nekom svom svijetu, ne previše shvaćeno u školskom okruženju. Razlikovala sam se u svakom smislu, od ponašanja do fizičkog izgleda, jer sam bila veoma visoka, tako da sam stvorila neki svoj svijet još kao mala.
Stalno sam pjevala, muzika mi je i tada bila opsesija i bilo mi je kristalno jasno čime ću se baviti. Tad sam govorila da je užasno što sam tako mala i što gubim vrijeme čekajući da porastem i postanem ovo što danas jesam.
Majka mi je bila novinarka, otac veoma uspješan u policiji, ali su se vrlo brzo razveli i meni dodatno zakomplikovali djetinjstvo. Obilježena čudnim prezimenom, odrastala sam s mamom, tetkom i bakom, koje su me naučile da budem alfa ženka.
Moja majka je bila i ostala zvijezda vodilja i inspiracija čitavog mog života. Ona ga je obilježila na najljepši mogući način. Dovoljno je da zatvorim oči i da mogu sasvim jasno da razgovaram s njom i sad.
Da li vam je odlazak majke, Divne Karleuše, izmakao tlo pod nogama? Kako ste se izborili ili se borite sa takvim gubitkom?
– Kao kćerka jedinica bila sam izuzetno vezana za nju. Gubitak nje je bio ostvarenje najvećeg životnog straha.
Divna je umrla, da zlo bude veće, u periodu kad mi je u privatnom i poslovnom smislu bilo najteže i kad mi se cijeli svijet rušio, i to javno, na svim naslovnim stranama.
Kao da je život smislio najgori mogući scenario da bi vidio kako miš igra na usijanoj ploči. Tako muče životinje u eksperimentima.
Koje svoje osobine najviše cijenite?
– Pitaš jednog Lava da nabroji svoje najbolje osobine?! Pa odakle početi? Ha-ha-ha-ha! U nekoj kosmičkoj podjeli, ja sam dobila puno dobrih karata koje su ujedno i moje prokletstvo. Ali ako bih morala da izaberem jednu osobinu, to je sabiranje činilaca i njihovo procesuiranje. Ukratko, nerafinisani, nebrušeni, prirodni, rijetki mineral – intelekt.
Da li je brak dobra institucija za ženu? Za vas?
– Petnaest godina se borim za očuvanje braka. Mislim da su uvijek žene te koje se više zalažu za tu instituciju, kako braka, tako i porodice. Takve smo životinje.
S Duškom Tošićem imate dvije lijepe kćerke. Na kojim vrijednostima ih vaspitavate? Prenosite li na njih metode sopstvenog vaspitanja?
– Svako ko poznaje moju djecu ima samo riječi hvale za njihovu skromnost i vaspitanje. Kako je Divna mene učila da budem isti čovjek i prema radniku “Gradske čistoće” i prema predsjedniku, da ne budem materijalista, da imam empatiju prema ljudima i životinjama, da ne stavljam svoje lične potrebe u prvi plan, tako i ja vaspitavam moju djecu.
Kako biste opisali Atinu i Niku? Da li su povukle na mamu ili tatu?
– One su jedan skup naših vrlina i mana. Miks genetike i magije odrastanja u posebnim uslovima djece javnih ličnosti. Ali biću pristrasna, pa ću reći da su to mamina djeca s malo tatinih momenata.
