Preminula sestra Buda koju je Senad Hadžifjezović nedavno iznenada pronašao u manastiru, nahranila ga je još kad je bio dijete…

Preminula je kuhararica Budimirka Buda Mladenović koja je u motel nadomak manastira Sopoćani ušla 1954. i tamo radila do posljednih dana. Nedavno ju je Senad Hadžifejzović pronašao upravo tamo, obilazeći Crnu Goru…

U njenim specijalitetima su uživali Josip Broz Tito, razni državnici i ambasadori. Budimirka Buda Mladenović preminula je u srijedu veče. A sahranjena je danas u 13 časova.

Njena priča stakana u 86 godina života taman je za jedan roman iako nije išla dalje od svoje kuće u selu nadomak manastira Sopaćani pa do hotela koji se nalazi u neposrednoj blizini manastira. A mogla je daleko da ode..

Nudili su joj posao kuharice čak i u sjedištu UN u Njujorku, ugovor je bio spreman, ali je odbila. U njenim specijalitetima je uživao Tito, zanat je učila od Eržebet, spremala je za visoke zvanice i ambasadore koji su dolazili u njen zavičaj i nije pristajala da postane lična kuharica nekome od njih. Radila je maltene do posljednjeg dana.

Do početka ove sedmice bila je na nogama, kuhala je. Spavala je u hotelu “Sopoćani” u kojem je imala svoju sobu da ne bi je vozili u selo. Bila je veoma vezana za to mejsto i svoj posao. Svakog jutra je dočekivala konobare.U ponedeljak ih nije dočekala. Obili su vrata sobe. Ležala je na podu pored kreveta. Odveli su je u rodnu kuću. Tu je sklopila oči zauvijek. Oči koje su se nagledale i patnje i radosti.

Fascinantna lična priča iz djetinstva Senada Hadžifejzovića o sestri Budi, domaćici koja i dan danas, punih 60 godina radi u manastiru Sopoćani!

Senad: Nevjerovatna kultura poštivanja vjera i tradicija postoji u Sanžaku između Srba i Bošnjaka! U srpskim kućama se čuvalo posebno suđe, koje nikada nije umašćeno svinjetinom, samo za muslimane, komšije, prijatelje i kumove! Srbi u Sandžaku i BiH nikada nisu jeli, pili, duhanili za vrijeme Ramazana pred muslimanima!

Postoji jedna priča koja je mene formirala u nekom obliku! Imao sam desetak godina, kada me je otac doveo iz Bosne u manastir Sopoćani! Jedna žena mi je ostala u sjećanju kao časna sestra ili domaćica manastira! Pametnica me izdvojila iz tog društva, odvela me u kuhinju i skuhala mi je grah bez svinjetine! Niti sam to tražio! Niti joj je to ko rekao! Uvijek sam pričao o toj ženi! Veliki je to čin kulture! Ja sam ga upamtio! Kada sam čuo da je ta čuvena žena, sestra Buda, živa, ne mogu opisat taj grom sreće koji me je razvalio!

Otišao sam joj nakon toliko godina, samo da joj kažem: „Hvala ti na tvojoj kulturi“!

Sestra Buda: Sjećam se! Takvu me Bog dao! Niko mi to nije tražio, to je moja volja! Počela sam da radim ovdje i zavolela sam ovaj posao! 87. mi je godina života! Ovdje sam došla kao devojčica sa 17 godina! Srčani sam bolesnik! Ceo dan sam u kuhinji i navikla sam na vrućinu! Ovdje je dolazio i resul-ulema iz BiH prije 30-40 godina! Ja sam ga služila! Ovaj dom je posjetila cela Evropa! Hvala Vam kad ste zapamtili taj moj čin! Hvala Vam što ste došli! Da živite dugo godina svi! Da budemo uvek u slozi!

Pogledajte snimak.