Šef Delegacije Evropske unije za Bosnu i Hercegovinu Johann Sattler rekao je da ne isključuje mjere EU s obzirom na sve veći rast tenzija u Bosni i Hercegovini, izazvanih postupcima političara iz RS-a u NSRS-u.
Kako je u razgovoru za austrijski “Kronen Zeitung” rekao Sattler, “Finansijske subvencije su način da se jasno pokaže da je to protivno pravilima”.
“Postoje različiti načini da se reaguje,” rekao je Sattler, precizirajući da je, uprkos upozorenjima međunarodne zajednice, NSRS odlučila da državi povuče nadležnosti u oblastima oporezivanja, pravosuđa, sigurnosti i odbrane.
“To je vodio Milorad Dodik, šef Stranke nezavisnih socijaldemokrata (SNDS). Najavio je da će u roku od šest mjeseci pokrenuti zakone”, kazao je Sattler.
“Imamo de facto blokadu najviših i najvažnijih institucija. Imamo blokadu Predsjedništva, Parlamenta, pa i Vijeća ministara”, rekao je Sattler pojašnjavajući da se ova situacija nastavlja i dodatno usložnjava.
Potom je šef delegacije EU rekao da se sva ova dešavanja možda mogu posmatrati i u jednom drugom kontekstu.
“Ovo i dalje traje. Međutim, može se posmatrati i kao pokušaj Dodika da “pritjera drugu stranu, Bošnjake, za pregovarački sto”, rekao je Sattler.
Formulacija da Dodik možda pokušava natjerati “drugu stranu -Bošnjake” je donekle problematična jer naglašava etničku liniju, gdje se stvara percepcija kako ovdje pregovaraju ili trebaju pregovarati Srbi, Bošnjaci i Hrvati. Ipak, čini se da je aktuelan politički problem mnogo viši od etničke komponente jer je riječ o narušavanju ustavnog poretka, a to ne bi smjelo biti omeđeno etničkim odrednicama.
Ovakva izjava može se tumačiti i kao pokušaj amnestiranja Dodikovih postupaka kojima je državu BiH doveo u najveću krizu od potpisivanja Dejtonskog sporazuma. To zasigurno nije u skladu sa dosadašnjom politikom EU i njene vodeće članice Njemačke koja je proteklih dana najavljivala sankcije za ovakvo ponašanje Dodika i drugih visokih zvaničnika manjeg bh. entiteta.
Također, ova izjava dolazi u trenutku kada se pokušava utvrditi tačnost informacija koje su procurile u javnost, a odnose se na ulogu evropskog komesara za proširenje Olivera Varhelyija u održavanju posebne sjednice NSRS-a, na kojem je pokrenut neustavni prijenos nadležnosti sa države na entitete.
Da li je ova Sattlerova izjava pokušaj skretanja pažnje sa Varhelyija, koji će se, ako se dokažu navedene tvrdnje, naći u središtu prvorazrednog diplomatskog skandala teško je sa sigurnošću utvrditi.
Da li se možda radi o promjeni službenog stava EU o Dodikovim postupcima, kojima se pokušava prikriti indolentnost EU u poduzimanju konkretnih koraka kako bi se Dodikovoj destruktivnoj bahatosti stalo u kraj? A možda je u pitanju samo Sattlerova lična percepcija cijele situacije.
