Kolumnu profesora Esada Bajtala u nastavku prenosimo u cjelosti.
Budući!
Slobodna djeco; zoro noći naše,
kad se budu slobodni i visoki domovi vaši
ocrtavali na istom nebu,
koje je gledalo patnju našu i sram i smrt,
niko neće pomišljati da ti moćni temelji
počivaju na našim kostim.
Sreća je bezbrižna i misli napred samo.
I. Andrić
Piše: Prof. Dr. Esad Bajtal
Ko je rekao da Jelka, Djeda Mraz i Nova godina pripadaju tradiciji islama i Bošnjaka? Ili da ne pripadaju. Gdje to piše? Odnosno, ko ima pravo da tvrdi da ne pripadaju bar nekima od njih. Onima kojima ne smetaju i koji nemaju ništa protiv toga. Jer, i Jedno i Drugo i Treće, pripadaju Ovoj Zemlji. I samim tim svima nama. Pa “ko voli nek izvoli”. A ko neće, ili ne želi, njegovo je nedodirljivo pravo. I – njegova lična stvar i odluka u koju nema miješanja sa strane.
Ali, očito, Neko bi da govori u ime svih i tako uzurpira i uskrati pravo drugima na lični izbor. Na taj način, taj Neko, drugom uskraćuje upravo ono što sebi dozvoljava. U stilu, Ja neću, a Tebi zabranjujem. I to smatra svojom (islamskom, bošnjačkom???) demokratijom.
Kojim pravom?
Nekim svojim, izmišljenim, egoistički nadmenim, samovoljom napuhanim?
Naravno, “teško je praznoj vreći stajati uspravno”, pa bi i one pune da povalja, e da bi se “demokratski” izjednačile u sanjanoj minornosti iskompleksiranih, samoumišljenih nadrimuslimana i samozvanih advokata islama, koji, očito, ne znaju ili neće da znaju elementarnu stvar Knjige:
“U vjeri nema prisiljavanja – Pravi put se jasno razlikuje od zablude! Onaj ko ne vjeruje u šejtana a vjeruje u Allaha – drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti. – A Allah sve čuje i zna”. (Bekare, 256)
“Da Gospodar tvoj hoće, na Zemlji bi doista bili svi vjernici. Pa zašto onda ti da tjeraš ljude da budu vjernici?”
Dakle, ko hoće, njegovi su i Jelka, i Djeda Mraz, i Nova godina.
I niko nema pravo da im to uskraćuje niti prebacuje bilo šta zbog toga. Odnosno, i s druge strane, ko neće, njegova stvar i njegovo lično Pravo koje ne može i ne smije biti nametano kao Obaveza drugima.
Jer, moja sloboda podrazumijeva slobodu Drugoga. Princip je logičan i jasan: moja sloboda štiti Tvoju slobodu. I, da bi opstale, uzajamno se priznaju u svojoj nedodirljivosti.
Sloboda svima i za sve
Nema parcijalnih i nema nametnutih sloboda.
Krajnje je vrijeme da se to nauči. Jer bez toga nema života ni mira u Ovoj Zemlji ljudskog šara i ljepote njenih raznolikosti kojima cvate od kad zna za sebe.
Ukratko: Nema svojatanja, i nema nametanja, ma o čemu da se radi. Nema sreće na nesreći i uskraćivanju Drugog i drugačijeg u ma čemu.
Dakle, konačno, bez patetike i nepotrebnog umovanja, slijedimo ljudski senzibilitet duha piščevog kojim startasmo u ovom pokušaju buđenja moralno zaspalih ili idejno zavedenih sveznalica:
Budući! Slobodna djeco; zoro noći naše, kad se budu slobodni i visoki domovi vaši ocrtavali na istom nebu, koje je gledalo patnju našu i sram i smrt, niko neće pomišljati da ti moćni temelji počivaju na našim kostim. Sreća je bezbrižna i misli napred samo.