Doktor Nermin Mameledžija o životu u Njemačkoj bez imalo usteznaja poručio: “Stvari su se posložile bolje nego što sam zamišljao”

“Moj put u Njemačku”, film Nermina Mameledžije objavljen prije nešto više od dva mjeseca, privukao je pažnju i probudio različite emocije Bosanaca i Hercegovaca.

Naime, ovaj doktor dentalne medicine iz Travnika u priči koju je zabilježio kamerom, opisao je svoj put od konačne odluke o odlasku iz Bosne i Hercegovine do ostvarenja ovog cilja i života u Njemačkoj.

Trenutno je na godišnjem odmoru koji provodi u našoj državi, a u razgovoru za Moja BiH je kazao da ga iz domovine nije otjerala ni nezaposlenost, ni finansijska situacija. Otjerala ga je, kaže, nepravda.

– Ne vidim neku bolju perspektivu u našem društvu. Kako ide vrijeme, mi umjesto naprijed idemo nazad. Nema veze to što sam ja sada u Njemačkoj, i dalje pratim dešavanja u BiH. Ljudima je puna kapa svega, kaže nam Mameledžija i dodaje kako je odlučio probati, a ukoliko mu ne pođe za rukom – uvijek se ima gdje vratiti.

Za Njemačku se odlučio jer je to, kako kaže, pojam države. Pored toga, već je poznavao njemački jezik, mnogo ljudi koje poznaje, pa tako i njegova sestra koja je također završila Stomatološki fakultet u Sarajevu, žive u ovoj državi. Stoga, već je bio upućen u procedure kroz koje je potrebno proći.

Promjena je, naravno, velika, što Nermin poredi sa njegovim odlaskom iz Travnika u Sarajevo na fakultet – nikoga ne znaš i sve ti je novo. Po dolasku u Njemačku čekao je na termine, navikavao se na jezik, pa su prva dva mjeseca bila najteža. A sada…

– Prezadovoljan sam, mada ne mogu reći da je tamo (u Njemačkoj) sve divno, bajno, krasno. Ima prepreka, recimo, tek treba da položim njihov državni ispit. Imao sam i low faza, bio sam tužan baš oko puštanja filma. Dođeš u situaciju kada dovodiš sve u pitanje: što mi je ovo trebalo, što sam napuštao državu, tamo mi je porodica, prijatelji, ovamo nemam nikoga.

Osim toga, Nijemci su i malo drugačiji, sa njima ne možeš spontano otići na kafu, moraš 15 dana prije rezervisati i onda te još pitaju imaš li potvrdu o vakcinaciji, uz osmijeh priča naš sagovornik.

Očekivanja su u konačnici bila presudni faktor – Nermin se zapitao: šta me čeka u Njemačkoj nakon godinu do dvije, a gdje bih bio da ostanem u BiH. U toj situaciji, odlučio je sve negativne faktore baciti po strani, fokusirati se na posao i raditi. Zauzvrat, stvari su se posložile bolje nego što je zamišljao.

Film “Moj put u Njemačku” je snimio kako bi se oprostio sa svojom porodicom i prijateljima, ali i kako bi pokazao ljudima koji se dvoume da li da idu iz države ili ne kakav je to put.

– Nije prijeka potreba da idete iz Bosne, znam dosta prijatelja i kolega ovdje kojima ide dobro. Ali, ako vi sebe ovdje ne pronalazite i ako ste nezadovoljni čitavom situacijom kao što sam bio ja i mnogi drugi, ne čekajte nego pratite svoje ciljeve i snove. Najgore što vam se može desiti je da se vratite, a ni to nije loše – probali ste, poručio je Nermin.

Mameledžija je mnogo putovao i obilazio različite svjetske destinacije, od kojih su mnoge siromašne i koje je lijepo samo turistički posjetiti.

– Odmalena sam bio u nevladinoj organizaciji u Turbetu, a poslije i u Travniku, pa sam upoznao mnogo ljudi i pohađao ljetne škole i van BiH. Vidio sam da volim raznolikost, putovati, spremati kofer, svaki put se pitam gdje idem sada i šta će se novo desiti.

Sve je to kulminiralo kada sam krenuo fakultet i nisam znao kakav ću student biti. Imao sam nešto para nakon mature, pa sam pomislio: idem ja putovati dok imam para, Bog zna šta će biti poslije, priča Nermin i kaže da su ga iskustva stečena na putovanjima “izgradila kao ličnost”.