Toby Vogelu nije jasno: “Zašto pričate sa Izetbegovićem, Čovićem i Dodikom? Zašto ne pričate s Parlamentom?

“Pravila igre se moraju promijeniti da bi igra ponovo postala više fer”, kaže u razgovoru za Radio Slobodna Evropa Toby Vogel iz Vijeća za politiku demokratizacije (Democratization Policy Council). Kako pojašnjava, prema njegovom mišljenju pregovori o izbornoj reformi u Bosni i Hercegovini ne idu nigdje.

“Ako želite promijeniti Izborni zakon, zašto pričate sa Izetbegovićem, Čovićem i Dodikom? Zašto ne pričate sa Parlamentom, sa ljudima koji su s pravom izabrani da predstavljaju glasače?”, kaže Vogel.

Mađarska ne može sama blokirati uvođenje sankcija nikome, te za uvođenje sankcija Evropskoj uniji nije potreban konsenzus, ali “obzirom da je to važan korak voljeli bi imati nešto poput konsenzusa”, pojašnjava Vogel.

Ne vidi znakove da će doći do olakšanja na političkoj sceni u BiH, ali mu nadu daju “normalni ljudi u Bosni i Hercegovini koji imaju savršeno normalne odnose sa ljudima iz drugih zajednica.”

Razgovor za Radio Slobodnu Evropu

RSE: Na kraju smo 2021. godine. Da li vidite znakove koji bi ukazali na to da bi moglo doći do političkog opuštanja u Bosni i Hercegovini tokom naredne godine?

Vogel: Stvarno ne vidim te znakove, iz više razloga. Mislim da je neposredna kriza koju je izazvao Dodik, izbjegnuta. Postoji olakšanje da sada dolazi do deeskalacije. Ali, naravno, to je kupljeno po veoma visokoj cijeni.

Broj jedan, Narodna Skupština Republike Srpske pokrenula je štopericu svojom odlukom od prošle sedmice. Ta štoperica će sada kucati šest mjeseci.

(prim. aut. Prema zaključcima Skupštine, Vlada entiteta Republike Srpske je obavezna da u roku od šest mjeseci sastavi zakone za svaku od informacija koje su usvojene o “prijenosu nadležnosti sa BiH na nivo Republike Srpske”, u oblasti indirektnog oporezivanja, pravosuđa, odbrane i bezbjednosti i uputi u parlamentarnu proceduru.)

Tako da već unaprijed znamo da će kako se budemo približavali kraju tog perioda, da će biti obnovljeni diplomatski napori da se izbjegne sljedeća kriza. I to je sve zbog toga jer međunarodna zajednica, koja je zadnjih 15 godina predvođena Evropskom unijom u Bosni, još uvijek nije naučila lekciju da nagrađujući Dodika (Milorada) i Čovića (Dragana) za opstrukcionističko ponašanje dajući im ustupke, ne rješava nikakve probleme. Jednostavno, to će odgoditi da problemi ponovo postanu akutni.

Drugi razlog zbog kojeg govorim da se treba platiti visoka cijena jeste da je komesar Varhelyi (Oliver) tokom svoje zadnje posjete Sarajevu, Mostaru, Banja Luci, najavio ili sugerisao da će biti pregovori o zakonu o negiranju genocida i o državnom vlasništvu.

Oba ova pitanja su veoma ozbiljna. Državno vlasništvo je mnogo ozbiljnije u praksi od zakona o negiranju genocida. Ali, zakon o negiranju genocida je veoma važan. Želim reći simbolički, ali ne mislim pod simbolički da nema političkog značenja. U smislu političkog simbolizma, zakon o negiranju genocida je veoma ozbiljan.

Jer naravno, RS i drugi političari su uključeni u rutinsku glorifikaciju ratnih zločinaca i negiranje genocida. To je također način i da se dalje potkopa autoritet visokog predstavnika koji je ovaj zakon nametnuo u julu.

Tako da u tom smislu, ovi pregovori će se nastaviti.

Lično, pod impresijom sam da pregovori o reformi Izbornog zakona ne idu nigdje. Vremenski okvir za to se zatvara. To će također ostati neriješeno narednih nekoliko mjeseci.

I ne trebamo izgubiti pogled sa šire slike, odnosno da je Evropska komisija u mišljenju 2019. godine o članstvu BiH u EU iznijela 14 prioriteta koje BiH treba da ispuni kako bi mogli početi pregovore o pristupanju. Nije bilo gotovo nikakvog napretka u vezi s tim, gotovo nikakvog.

I iz nekog razloga EU je odlučila, zajedno sa Velikom Britanijom i Sjedinjenim Državama, da se gotovo isključivo fokusiraju na Izborni zakon. Ostavljajući po strani sve ostalo, sve ostale prioritete. Ovo su sve neriješena pitanja, i morat će se rješavati prije ili kasnije. I sve dok to nije slučaj, ne treba očekivati nikakav napredak na putu ka EU.

RSE: Šta bi onda njihov fokus trebao biti umjesto Izbornog zakona? Ili Izborni zakon i još nešto?

Vogel: EU lidera ili lokalnih?

RSE: EU lidera.

Vogel: Moj odgovor bi bio ovo, i u potpunosti razumijem da je ovo nerealno: zašto nakon 15 godina EU liderstva u Bosni mi i dalje imamo ove krize koje redovno iskaču, poput ove posljednje krize o otcjepljenju? Poput prijetnji Čovića i Dodika da bojkotuju, ili čak poremete, spriječe izbore sljedeće godine? Zašto se to još uvijek dešava?

Moje mišljenje je da relevantne EU institucije trebaju da izvrše preispitivanje politike u Briselu zašto se stvari ne kreću brže. Jasno je da trenutni pristup ne funkcioniše.

Tako da trebate analizirati zašto ne radi i sa čim on može da se zamijeni. Moje mišljenje je da bi bilo veoma važno da EU prestane da se mjeri uporno sa bosanskom elitom, političkom i poslovnom elitom, koja, svi znamo, je korumpirana i ne predstavlja ni na jedan smislen, demokratski i odgovoran način bosanske građane. Razumijem da su oni izabrani. Ali, svi znamo pod kojim uslovima su izabrani.

Strukturalni uslovi su takvi da je malo podsticaja za političke stranke da, na kraju dana, idu dalje van uskih etničkih grupa koje se konstantno mobilizuju kroz strah i pokroviteljstvo.

Sistem mora biti slomljen i EU ne smije biti dio toga, ne treba ga podržavati. No, to rade u ovom momentu. Tako se to treba promijeniti.

I, iskreno, postoje neke konkretne stvari koje bi mogle biti urađene, ne treba vam preispitivanje politike da promijenite svoj pristup u manjim stvarima.

Na primjer, ako želite promijeniti Izborni zakon, zašto pričate sa Izetbegovićem, Čovićem i Dodikom? Zašto ne pričate sa Parlamentom, sa ljudima koji su s pravom izabrani da predstavljaju glasače?

Zašto ne pričate sa svim političkim strankama koje su već tamo. I ne mislim radi reda, ne mislim sat vremena sastanka koji je samo uljudan poziv, mislim na prave razgovore, prave pregovore. No, dosta je i drugih primjera koje bih mogao navesti ovdje.

I ovo se ne dešava samo u Bosni. Vidimo ovo i u drugim zemljama.

Na primjer u Srbiji, Albaniji, gdje se na EU gleda gotovo kao na saveznika dva autokratska ili polu autokratska lidera. To je stvarno ozbiljan problem.

Mislim da ima tu još jedan problem, da EU ima tendenciju, i to ne samo EU već i Britanija i SAD rade isto. Ako politika situacije postane nerješiva, postoji tendencija da se okrene ka ekonomskim rješenjima.

Fokus na Otvorenom Balkanu, ili jedinstvenom regionalnom tržištu i tako tim stvarima. Ovo su u principu sve dobre inicijative. Pojačana povezanost na primjer. To su dobre stvari, ali neće riješiti političke probleme. I drugo, imaju ustvari tendencije da ojačaju aktuelno liderstvo. Nema ekonomskog rješenja za političke probleme, prije ili kasnije morat ćete se suočiti sa tim.

RSE: Izgleda da će međunarodna zajednica nastaviti sa pritiscima kako bi sankcionisala Milorada Dodika i sve druge koji dovode u pitanje Bosnu i Hercegovinu. No, sankcije su postojale i prije. Da li vidite da će ih biti više u budućnosti?

Vogel: Važna stvar o sankcijama jeste da su one neophodne za rješenje, ali nisu dovoljne same od sebe. U ovom momentu sankcije protiv Dodika neće imati neposredan efekat. Ali su važne jer stvaraju prostor u kojem rješenje može biti pronađeno. Vidjeli smo članove evropskih vlada kako govore u korist sankcijama, prije svega Njemačka. I to je važno, naravno zbog liderske uloge u EU. Važno je i jer se radi o velikoj zemlji sa mnogo ekonomskog interesa i mnogo veza sa Zapadnim Balkanom. Nisam računao, ali mislim da među EU članicama nema konsenzusa za usvajanjem sankcija.

Sankcije, odluka da se uvedu sankcije Dodiku zahtjevala bi potrebnu većinu, što je u Vijeću poznato kao QMV (potrebna većina). Ja ne vidim da će se to desiti. Ne mislim da su brojevi tu.

Tako da je moj savjet Njemačkoj i naročito Austriji, gdje znamo da Dodik ima imovinu, da uvedu jednostrane sankcije.

Članice EU mogu također uvoditi svoje sankcije, nacionalne sankcije. I ne vidim zašto bi Njemačka i Austrija trebale da čekaju ostale. Mogu to uraditi same. I to bi vjerovatno bio veoma značajan korak. Simbolički, politički, ali i u slučaju Austrije i praktično za Dodika i njegove saradnike.

RSE: Da, Mađarska je već rekla da će staviti veto na bilo koje sankcije za Dodika. Kakvu poruku EU šalje, ako ne mogu da postignu koncenzus na sankcije tokom naredne godine recimo?

Vogel: Moramo biti veoma jasni po pitanju tehničkih stvari ovdje. EU, Vijeće Evropske unije, 27 zemalja članica, vole funkcionisati kroz koncenzus. Ali, po pitanju uvođenja sankcija Dodiku ili bilo kome, osobi ili kompaniji, za to im ne treba koncenzus. Tako da Mađarska ne može sama blokirati uvođenje sankcija Dodiku. Tako da je riječ veto pogrešna. Mađarska nema veto na sankcije.

Međutim, istina je da EU osjeća da je to važan korak tako da bi voljeli imati nešto što je blizu koncenzusa.

Tako da ako samo Mađarska blokira, mislim da će EU uvesti sankcije Dodiku preko protivljenja Mađarske. Ali, ako je više od Mađarske, ako je pet, šest zemalja koje se veoma glasno protive sankcijama, mislim da bi EU probala da ih ne uvodi. I pokušat će da pronađu koncenzus prije no što krenu na bilo kakvo glasanje. To je politka sa EU strane. Šta to znači jeste da se ovo, plašim se, sporo kreće. I to je uredu, Njemačka i Austrija bi trebale krenuti naprijed i uvesti sankcije.

Naravno, sada vidimo da se prisustvo neliberalnih demokratija unutar EU prelijeva na vanjske odnose EU i politiku pristupanja. I to će biti veoma ozbiljan problem u narednim godinama. I za to nema očiglednog rješenja. EU nedostaje internih instrumenata da se suoči sa neliberalnim promjenama iznutra.

‘RUSIJI ODGOVARA STATUS QUO’

RSE: Možemo li pretpostaviti da bi slabljenje Dodikove pozicije na neki način podrazumijevalo da mu Aleksandar Vučić pošalje jasnu poruku da je adresa za sva pitanja o Republici Srpskoj Sarajevo? Da li možda vidite te znakove?

Vogel: To je veoma dobro pitanje. Također mi je i veoma teško da odgovorim na njega. Ja nemam insajdersko znanje ili razumijevanje toga šta se dešava u umu Aleksandra Vučića ili šta bi njegova strategija mogla biti, ali bi sigurno uticalo na balans moći između Banje Luke, Sarajeva i Beograda. Nema sumnje u to. Da li bi uticalo na pozitivan način, ne znam. Također bi moglo ojačati Vučića na način koji bi mogao biti kontraproduktivan sa bosanskog stajališta.

Tako da nerado pravim velike prognoze oko toga. Ali mislim da je važno poslati veoma jak signal da se ograniči manevarski prostor koji Dodik ima da pravi probleme.

I to je posebno važno, naravno, jer drugi instrumenti koje EU ima na raspolaganju, EUFOR, je ispod operativne snage već deset godina. I mislim da se niko u BiH posebno ne plaši šta bi EUFOR mogao sljedeće uraditi.

RSE: Čini se da nema znakova ni iz Rusije da bi mogli preispitati svoj odnos sa entitetom Republika Srpska. Kakav stav Rusija ima?

Vogel: Mislim da je Rusija prilično komforna sa statusom quo, jer je status quo neriješen. I to omogućava Rusiji da stvori krizu kad god je u njenom interesu. Ne mislim da je Dodik marioneta Rusije. Ne mislim da prima direktne instrukcije od Putina. Ali također ne mislim, i ovo ne znam, ovo je samo moja impresija, ali ne vjerujem da bi uradio bilo šta bez barem prešutnog odobrenja Moskve.

To je sve međusobno povezano. I to je također strašno, dimenzija trenutne krize, jer naravno, u situaciji smo gdje se Moskva priprema za moguću eskalaciju u Ukrajini. I moglo bi biti u Putinovom interesu da proizvede krizu na Balkanu kako kriza u Ukrajini eskalira. To bi mogao biti scenarij iz noćne more za NATO i zapad.

RSE: U ovom momentu dva visoka američka predstavnika su fokusirana na Balkan: Matthew Palmer i Gabriel Escobar. To također pokazuje i američki interes. Približavamo se drugoj godini mandata američkog predsjednika Joe Bidena. Da li je ostatak njegovog mandata dovoljan za realizaciju američkog koncepta u Bosni i Hercegovini?

Vogel: Nisam siguran šta je američki pristup ili strategija. Razumijem da postoji neka vrsta promjene politike na putu iz Washingtona. Razumijem da je Palmer na putu za novi posao. Ali, do sada ne vidim indikacije da SAD na bilo koji način zauzima drugačiji pristup od onoga kojeg ima EU. Moja organizacija Democratization Policy Council i ja pozivamo već nekih 20 godina za veće transatlantsko jedinstvo na Zapadnom Balkanu.

Ono što vidimo danas jeste transatlantsko jedinstvo, ali nažalost, to je jedinstvo u vođenju pogrešne politike, odnosno izborne reforme u Bosni. I to je zabrinjavajuće.

Ali, iskreno, nemam velika očekivanja od Amerikanaca da se ponovo angažuju u Bosni na način na koji bi to bilo u suprotnosti sa trenutnom agendom EU.

RSE: Godinu završavamo sa ne tako ohrabrujućom situacijom po pitanju reforme Izbornog zakona. I sami ste spomenuli. Matthew Palmer je tek počeo sa radom, a već je na čekanju. Kako bi mogao završiti misiju?

Vogel: Jednostavno, ne mislim da može završiti svoju misiju. Ne vidim da bi Izetbegović promijenio svoju poziciju, iako bi se to moglo promijeniti. I također ne vidim nenacionalne opozicione stranke da se pomjeraju.

Ako išta, postale su još više odlučnije u svojoj opoziciji ovome. Mogli bi blokirati, tako da mi je teško da vidim kako bi izborna reforma u ovoj postojećoj formi mogla ići naprijed.

RSE: U kojoj formi bi mogla proći? Da li vidite neki mogući scenario?

Vogel: Ne vidim razlog zbog kojeg sve tehničke stvari o izbornom integritetu, poput toga da bude teže punjenje glasačkih kutija, zašto to ne bi trebalo biti posmatrano odvojeno od fundamentalnih pitanja.

Također ne vidim razlog za trenutnom hitnošću. Imali smo, ne znam ni koliko izbora pod ovim sistemom, čak i nakon Sejdić-Finci presude.

Fokus na Sejdić-Finci se izgubio negdje prije deset godina. Odmah nakon presude to je bila velika stvar i onda je međunarodna zajednica izgubila interes o ovom pitanju. Zašto odjednom ovo postaje glavni prioritet? Moram postaviti to pitanje. Ali, ja ne vidim hitnost. Da, svakako učinite da je teže da se počini prevara i onda ostavite sva druga više politička i ustavna pitanja nadolazećem parlamentu.

RSE: Odliv mozgova je konstanta u Bosni i Hercegovini. I nefunkcionalna država je izgleda najveći izazov za generacije koje dolaze. Kako da se pomjerimo sa te tačke?

Vogel: Da, mislim da ste potpuno upravu, odliv mozgova nije jednostavno ekonomsko pitanje. U 2019. sam radio terensko istraživanje i razgovarali smo sa mnogo ljudi koji žele da emigriraju i čuli smo iznova i iznova kad pitamo zašto želite otići u Njemačku ili bilo gdje, ovaj odgovor: Želimo živjeti normalan život. I želimo da nam djeca odrastu u normalnoj zemlji.

I ono što misle jeste da je Bosna u svojoj postojećoj formi duboko nefunkcionalna, nefunkcionalnost je ugrađena u sistem. Tako da je to mnogo više od jednostavno ekonomskog ili životnog standarda, iako naravno to je također faktor. Kako to riješiti?

To bi zahtjevalo, razgovarali smo o ovome, potpuno novi pristup EU i SAD i svih drugih sa vana da stvore uslove u kojima Bosanci mogu da rade na novom društvenom ugovoru u kojem Bosanci mogu da imaju razgovor bez straha ili zastrašivanja kakvu zemlju žele da vide, kakvu odgovornost očekuju od svojih političkih predstavnika i u kakvom društvu i ekonomiji žele da žive.

Sva ta pitanja zahtijevaju uslove koji trenutno nisu prisutni u Bosni jer aktuelna nacionalistička stranka na snazi koristi strah i pokroviteljstvo da mobilizira svoje glasače kako bi držali sve ostale vani. Pravila igre se moraju promijeniti da bi igra ponovo postala više fer.

RSE: Da li ima ikakvih znakova nade za ljude u BiH da bi situacija mogla postati bolja?

Vogel: Imam nadu kad posjetim Bosnu i vidim normalne ljude koji imaju savršeno normalne odnose sa ljudima iz drugih zajednica.

To je nešto što mislim da se malo cijeni vani kada pričate o etničkim konfliktima i svim tim stvarima. Mislim da su Bosanci svih pozadina, religija i zajednica savršeno u stanju da rade zajedno pod ispravnim okolnostima. Šta znači jeste da trebaju da se promijene okolnosti kako bi bili u stanju da zajedno nešto postignu.

To mi daje nadu. Mislim da ako ima ikakve nade, ona dolazi od običnih stanovnika koji kažu da im je dosta i da ne žele da nastave ovako.