Mađarska prijeti vetom, ali za sankcije je potreban dogovor 15 država EU-a, kaže holandska europarlamentarka Tineke Strik.
Amerika vjeruje da Dodikovi postupci narušavaju mir na Zapadnom Balkanu i zato je uvela sankcije, Evropska unija ne može ostati iza i treba odmah slijediti ovaj važan korak.
Ovo je u srijedu na Twitteru napisala Tineke Strik, europarlamentarka iz Holandije, koja je među prvim pozdravila vijesti iz ministarstva finansija SAD-a i uvođenje sankcija članu Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda srpskog naroda Miloradu Dodiku i Alternativnoj televiziji koja se dovodi u vezu s njim.
Strik odavno poziva Evropsku uniju da reaguje i odlučnije krene u obračun sa secesionističkim snagama u Bosni i Hercegovini, pa je tako nedavno zatražila od Evropske komisije da obustavi grantove i kredite za bh. entitet Republika Srpska, rekavši da će, u suprotnom, EU izgubiti sav kredibilitet zaštitnika vladavine prava.
„EU treba hitno odstupiti od trenutne politike smirivanja u BiH, koja je neučinkovita i predstavlja šamar demokratskim snagama u zemlji. Pozivam (Evropsko) Vijeće da nametne sankcije Dodiku i spriječi još jednu sigurnosnu krizu u našem susjedstvu“, navela je.
U razgovoru za Al Jazeeru Balkans, Strik je rekla da su američke sankcije Dodiku „zaista važan i ogroman signal Dodiku“.
– EU i SAD su se posljednjih mjeseci upustile u politiku smirivanja Dodika kontinuirano pokušavajući udovoljiti njegovim zahtjevima za povratkom u državne institucije i zaustaviti njegove provokacije, ali ta strategija je uglavnom propadala. Štoviše, građanima Bosne i Hercegovine je neshvatljivo da EU i SAD tvrde da se zalažu za demokratsku i suverenu BiH, ali istovremeno zaobilaze demokratski izabrane predstavnike i upuštaju se u pregovore s etnonacionalističkim vođom koji pokušava razbiti BiH. To je prvi znak promašaja međunarodne zajednice, koja priznaje da Dodik predstavlja prijetnju stabilnosti BiH i da krši Dejton. Nadam se da su ove sankcije početak promjene pristupa SAD-a prema Bosni i Dodiku, a da će uskoro uslijediti i sancije EU-a, kaže Strik.
Kažete da EU odmah treba slijediti primjer SAD-a. Mislite li da je u ovom trenutku to moguće kada unutar Unije postoji neslaganje po pitanju sankcija, te da pojedine zemlje na čelu sa Mađarskom najavljuju veto na taj prijedlog. Kako to onda učiniti?
– Orban kontinuirano prijeti vetom na sankcije, ali to zapravo nije niti moguće. Prema odluci ministara vanjskih poslova EU-a iz 2011, potrebno je da 15 država članica usvoji paket sankcija za cijelu EU. Dakle, teoretski, ako dovoljno država članica glasa za sankcije, Orban je u škripcu i nema nikakav utjecaj na ovu odluku. Gajim dosta nade da je moguće uvjeriti dovoljno država članica EU-a da glasaju za sankcije. Nadamo se da će odluka SAD-a pomoći u uvjeravanju zemalja koje dosad nisu zauzele jasan stav.
Koliko europarlamentaraca dijeli Vaše mišljenje?
– U posljednjih nekoliko mjeseci u više navrata smo slali pisma ministrima vanjskih poslova EU-a i visokom predstavniku Josepu Borrellu pozivajući na sankcije i jači pristup Dodiku. Ova pisma podržali su koordinatori za vanjske poslove i glasnogovornici sve četiri najveće političke grupe u Evropskom parlamentu, tako da je to mišljenje koje je vrlo široko podržano u EP-u.
O kakvim sankcijama, uopšte, govorimo? Šta bi podrazumijevale i mislite li da bi bile dovoljne da zaustave aktuelne negativne trendove u BiH?
– Dodik i klika oko njega navodno imaju mnoga finansijska sredstva i imovinu u nekoliko država članica EU-a. Ako se ona zamrznu i onemogući im se ulazak iz EU, ta mjera ima potencijal da postigne stvarni učinak. Osim direktnog utjecaja koji će imati, to je i jasan znak neodobravanja koji će primijetiti građani Bosne i Hercegovine i Republike Srpske. Veliki dio stanovništva BiH je za ulazak u EU, pa ako EU povuče crvenu crtu Dodiku i pokaže da njegovi postupci i politika ne pokreću BiH u smjeru članstva u EU-u, vjerujem da to može utjecati i na njegov imidž među stanovništvom BiH i RS.
U slučaju da bude veta koji bi spriječio donošenje odluke o sankcijama na novu Evropske unije, postoji li mogućnost da pojedine zemlje koje su jasno izrazile želju za sankcijama, poput Njemačke, Holandije, Belgije…, zajedno sa Velikom Britanijom, same preduzmu neke mjere?
– Ako se bude činilo da nema dovoljno podrške među državama članicama za sankcije, svakako se nadam da će postojati značajna grupa država članica koje će uvesti zajedničke multilateralne sankcije Dodiku. To bi već moglo imati finansijski učinak i sigurno bi poslužilo kao veoma potreban znak neodobravanja Evropske unije.
Dodik govori kako ne mari za sankcije. Ako one ne urode plodom, šta bi trebao biti sljedeći korak?
– Vjerujem da nakon eventualnih sankcija i finansijskog odsijecanja RS-a od Evropske unije i SAD-a, Dodiku neće biti moguće vječno nastavljati kuda je krenuo. Resursi će mu na kraju presušiti. Republika Srpska već ima velikih finansijskih problema zbog korumpirane Dodikove politike, a Mađarska i Rusija sigurno neće zauvijek biti spremni na kompenzacije ukoliko njegovi finansijski problemi potraju.
Zbog podijeljenih unutrašnjih mišljenja, Evropska unija je očigledno zakazala u BiH, dok povjerenje u BiH prema Uniji opada, a raste strah od ponavljanja 1992. Plašite li se Vi scenarija u kojem bi tako neodlučna EU bila nijemi svjedok nove eskalacije nasilja bez jasnog i konkretnog odgovora?
– Veoma je razumljivo da su ljudi uplašeni. Rat im je još svjež u glavama, kao i retorika slična onoj koju koristi Dodik. No, jasna razlika u odnosu na devedesete je u tome što sada u BiH postoji međunarodna prisutnost EUFOR a i OHR-a, koji su ovlašteni za očuvanje Dejtonskog mirovnog sporazuma. Dodik je vrlo nepredvidiv, ali očekujem da je dovoljno pametan da ne izazove nasilni sukob, jer zna da će biti znatno nadjačan. Ipak, važno je da EUFOR poveća svoju prisutnost u BiH na taktičkim mjestima kao što je Distrikt Brčko, kako bi mogao direktno odgovoriti na prijetnje. No, zbog opravdanih strahova građana, ključno je da im EU ponudi stvarnu podršku, zaštitu i perspektivu za budućnost. EU bi trebala biti na strani onih koji se zalažu za demokratsko i uključivo društvo, a ne onih koji zapravo prijete tome.