Nekadašnji načelnik Opštine Tešanj Fuad Šišić “direktno u glavu” o neustavnoj proslavi: “Kuda ide RS? Ljubaznost uzvratiti ljubaznosti, a zlo pravdom!”

Kuda ide RS?
Ljubaznost uzvratiti ljubaznosti,
a zlo pravdom!
nn

Bosna i Hercegovina je u posljednjih 30 godina preživjela nasilnu promjenu ustavnog uređenja, razaranje društvene infrastrukture, promjenu društveno-političkog i ekonomskog sistema a njeni stanovnici doživjeli progone, silovanja, logore smrti, zločine i genocid. Pri tome, glavni tok se nije dogodio slučajno i spontano nego je nemilosrdno i bezosjećajno upravljan udruženim zločinačkim poduhvatima velikodržavnih projekata iz susjednih država na štetu Bosne i Hercegovine.

Piše: Fuad Šišić

A upravo je Bosna i Hercegovina bila mjesto spajanja, spajanja različitosti, najpogodnije mjesto za održavanje AVNOJ-a i ZAVNOBiH-a, za afirmaciju antifašističkih ideja i slobode, mjesto gdje su mogli jevreji naći mir i slobodu kada su ih iz drugih dijelova Evrope progonili, mjesto gdje su ponegdje slobodni, pravedni i hrabri ljudi znali i mogli zaštiti svoje komšije od ustaša ili četnika (ovisno o kraju i situaciji). Dogovor ili dio dogovora od 25. marta 1991. godine u Karađorđevu, između Slobodana Miloševića i Franje Tuđmana na štetu Bosne i Hercegovine, djeluje nestvarno obzirom na tadašnju vojnu moć kojom je upravljao Slobodan Milošević i nemoć Hrvatske. Alli u isto vrijeme to potvrđuje da su i tada, kao i uvijek kroz historiju, iza slabih stajali jači, iza jakih stajali još jači.

Balkan nije bio sam na svijetu i veliki svjetski igrači su imali svoje interese i svoje planove. Ali vratimo se u Bosnu i Hercegovinu.

15. oktobra 1991. godine Skupština Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine je na prijedlog Predsjedništva Bosne i Hercegovine usvojila Platformu i Pismo o namjerama neovisnosti države (u skladu sa Ustavom).

24. oktobra 1991. godine – Srpski poslanici u Skupštini SR BiH u Sarajevu konstituirali su Skupštinu srpskog naroda u BiH (protivno Ustavu).

18. novembra 1991. — U Grudama je osnovana Hrvatska Republika Herceg-Bosna (protivno Ustavu).

9. januara 1992. — Skupština srpskog naroda u BiH proglasila autonomnu Republiku Srpsku (protivno Ustavu).

29. februara — 1. marka 1992. — Na referendumu, kojeg je SDS (Srpska demokratska stranka) bojkotovao, oko 63% upisanih u biračke popise podržalo je neovisnost SR Bosne i Hercegovine.

22. maja 1992. — Republika Bosna i Hercegovina primljena u članstvo Ujedinjenih naroda.

Bosna i Hercegovina je priznata kao ravnopravna članica UN-a. Ubrzo je UN uveo embargo naoružavanja Bosni i Hercegovini (kako se država ne bi mogla braniti od banditskog, nasilno-zločinačkog osvajanja teritorija Republike Bosne i Hercegovine fašističkim metodama – drugog logičnog objašnjenja nikada nije bilo). Nakon svega što se preživjelo u periodu od nepune četiri godine, legalni organi vlasti Republike Bosne i Hercegovine natjerani su da prihvate novi Ustav BiH kao dio mirovnog sporazuma kako bi Bosna i Hercegovina nastavila postojati. Ali istovremeno je, u određenoj mjeri, priznat čin nasilnog protivustavnog djelovanja lokaliziran na nivo unutar Bosne i Hercegovine sa otvorenim vratima za nastavak direktong uticaja službenog Beograda i Zagreba.

Nakon 30 godina, manji bh entitet, nastao nasilnim antiustavnim djelovanjem protiv Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine, otimajući svim sredstvima (propagandom, protjerivanjima, silovanjima, zločinima i na kraju genocidom) teritorij koji će kontrolisati, nastavlja antiustavno djelovanje sada protiv Bosne i Hercegovine, protiv mirovnog sporazuma. Može se uočiti velika razlika: prije 30 godina nije bilo prisutnih stranih zvaničnika (prije svega Srbije i Rusije, a Kina je bila daleko i niko je nije pominjao) a danas su oni prisutni kao sudionici podrške protivustavnom djelovanju u Bosni i Hercegovini. Jer Ustavni sud Bosne i Hercegovine je proglasio neustavnim 9. januar kao Dan Republike Srpske. Dakle nema više skrivanja, nema potrebe za polutajnim sastancima u Karađorđevu, za crtanja mape Bosne i Hercegovine po restoranima na ugostiteljskim salavetama. Kreirane su institucije unutar Bosne i Hercegovine, na njenom teritoriju, na njenoj zemlji u kojima se o tome može svečano razgovarati!

Naravno, Kinezi i Rusi su tu zbog svojih geopolitičkih interesa i njihovo prisustvo i odsustvo će rješavati njihovi geopolitički partneri. Ali prisustvo rukvoodstva Srbije je naša stvarnost a ne riječi Aleksandra Vučića da poštuje integritet Bosne i Hercegovine. Ili pak uznemiravanje povratnika psovkama i pucanjem pri izlasku iz džamije u nekim sredinama na području RS. Na području na kome u periodu 1992-1995 godine porušena svaka džamija. I propaganda je svih 30 godina ostala kontinuitet. Ponekada je intenzitet padao kako bi se samo izvršila priprema i nastavljalo istim smjerom. Pri tome, negirajuće sve što se stvarno dogodilo a što bi moglo ugroziti taj kontinuitet. Mediji su instrumentalizirani svih 30 godina, tako da ljudi koji slušaju te mediju ne znaju istinu, ni blizu. Zato nije teško odgovoriti na pitanje Kuda ide RS? Ide ka potpunom rušenju Bosne i Hercegovine.

Ne bi trebalo ovo nikoga čuditi. Svijet funkcioniše na temeljima kompromisa finansijskih interesa a ne tražeći pravdu. Zato se i moglo dogoditi da sudski procesi dokumentuju i dokažu zločine i genocid a mirovni sporazum to isto nagradi. Radi se samo o tome ko će bolje pozicionirati geopolitičke interese za budućnost i koristiti resurse u svom interesu. Nekada su se prijatelji, rođaci, komšije često svađali oko međe. Znali su završiti na sudu ali i presuditi nasilno jedni drugima. Normalan čovjek bi to nazvao budalaštinom.

Braća, prijatelji, konkurenti se posvade zbog vlasti, uticaja, imetka. Neki završe na sudu a neki koriste sva sredstva samo da bude po njihovom. Budalaština. Tako se dođe do onih koji upravljaju javnim poslovima, državama, narodima, korporacijama,… Isti princip samo su interesi veći. I više nije budalaština nego tragedija.

Istina, Republika Bosna i Hercegovina nije bezgriješna. Njeni grijesi su na nivou nemoćne loše reakcije, na nivou trenutka, na nivou ljudske gluposti i sebičnosti ali nisu na nivou projekata, pogotovo su daleko od bilo kakvog zločinačkog projekta. Ne znam da li bi bilo išta drugačije da je 1995. godine bilo više Srba i Hrvata u Armiji Republike Bosne i Hercegovine nego 1992. godine ali ono što znam je da nije bilo snage iznutra niti podrške sa strane da se to dogodi. Zato danas rušitelji Bosne i Hercegovine mogu posljedicu malog broja Srba i Hrvata u Sarajevu predstavljati kao izgovor za svoje nasilno djelovanje, a Željka Komšića kao neligitimnog Hrvata u Predsjedništvu.

Nema laganog odgovora na teška pitanja. Nije ih nikada ni bilo. Dnevno-politički istupi, gruba razvrstavanja na „za“ i „protiv“, suhoparne deklaracije i zaključci ne rade u korist Bosne i Hercegovine. Potrebno je unijeti mnogo više znanja. Akademici, ljudi koji imaju međunarodne kontakte, ljudi iz Bosne i Hercegovine na važnim pozicijama vani, na bitnim mjestima i ulogama trebaju se povezati i osmisliti projekat dugoročne održivosti Bosne i Hercegovine i integraciju njenog društva. I po tom projektu onda treba djelovati. Pa šta bude.