Politika Republike Hrvatske prema BiH danas se može posmatrati u dva pravca. Prvi je onaj koji ide od predsjednika Zorana Milanovića, a drugi od premijera Andreja Plenkovića.
Koliko je intenzivan otvoreni sukob Milanovića i Plenkovića u vezi s unutrašnjim pitanjima Hrvatske, toliko je različit i njihov pristup prema BiH, bar u diplomatskom smislu.
Iako obojica potenciraju ideju Dragana Čovića (HDZ) o reformi izbornog zakonodavstva, treba istaći da je Milanović za kratko vrijeme uspio narušiti dobre odnose s Bosnom i Hercegovinom, vrijeđajući Bošnjake, nipodaštavajući službeno Sarajevo i relativizirajući stradanja i genocid u Srebrenici, dok je hrvatski premijer zadržao nivo dobrog ukusa i nastavio razgovarati i graditi odnose kakvi su potrebni BiH i Hrvatskoj.
Plenković je sinoć u Dubrovniku imao sastanak s Bakirom Izetbegovićem, zamjenikom predsjedavajućeg Doma naroda Parlamenta BiH i predsjednikom SDA.
Nakon sastanka na Twitteru je rezimirao njihov razgovor te izjavio:
“Razgovarali smo o potrebi postizanja političkog dogovora o izbornoj reformi, s ciljem osiguranja ravnopravnosti konstitutivnih naroda i ostalih te uklanjanja blokada u funkcioniranju institucija”, kaže Plenković.
Veoma važno u ovoj izjavi jeste da je hrvatski premijer i javno progovorio o opasnosti onoga što rade politički predstavnici RS-a u institucijama BiH, tj. da treba ukloniti blokadu državnih institucija koju su prouzrokovali politički predstavnici Republike Srpske zbog Zakona o zabrani negiranja genocida i ratnih zločina te veličanja ratnih zločinaca.
Također treba istaći i da se blokade odnose i na nivo Federacije BiH gdje nakon izbora 2018. nikada nije formiran novi saziv, dok su blokade prenesene i na Ustavni sud FBiH.
Plenković je tokom jučerašnjeg dana prokomentarisao i neustavno obilježavanje 9. januara u Banjoj Luci.
“Mi smo protiv svih poruka koje imaju secesionističke, separatističke konotacije za BiH. Naprotiv, želimo da zemlja dobro funkcionira, i to je naš stav, kristalno jasan od početka”, kazao je Plenković.
Veoma važno je da zvanični Zagreb u ovako delikatnoj političkoj situaciji u BiH zauzme takav stav i prstom uperi u pravi problem, a posebno nakon Milanovićevog relativiziranja Dodikove opasne politike kada je izjavio da je “Dodik najmanji problem u BiH”.