Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović doživio je ozbiljan politički poraz, nakon što je američka administracija uvela sankcije njegovu ljubimcu Miloradu Dodiku, a nakon toga se Europska komisija tiho i privremeno pridružila američkoj poruci suspenzijom pomoći Bosni i Hercegovini, kaže u razgovoru za Radiosarajevo.ba politolog i ugledni hrvatski politički analitičar Davor Gjenero.
Gjenero komentira Milanovićevu poruku da je Dodik saveznik Hrvatske, i to u trenutku dok je odlikovao kardinala Vinka Puljića čijeg biskupa Komaricu isti taj Dodik deceniju i pol proganja i blati!?
Sagovornik primjećuje…
“Dodajte tome jasan stav njemačke nove administracije i još jasniji onaj nizozemske liberalne vlade, jasno je da je odjednom postalo teže provoditi politiku podilaženja ruskom totalitarnom vladaru Vladimiru Putinu i njegovim interesima. Milanović je danima nestao iz javnosti, zatvorio se i šutio, tako da su se i mediji u Hrvatskoj počeli pitati što se događa”, ističe Gjenero.
Kaže da se u vrijeme njegove šutnje dogodio “i odličan razgovor premijera Plenkovića s Bakirom Izetbegovićem u Dubrovniku”, koji konačno nije imao samo “unutarnju političku dimenziju” odnosa u Bosni i Hercegovini, nego je bio posvećen i državnim interesima dvije države.
“Naime, osim izbornog zakonodavstva razgovaralo se i o važnom aspektu, onom energetskom, plinskom, stabiliziranja Bosne i Hercegovine kao dijela europskog i euroatlantskog prostora, realizacijom projekta “Južna plinska interkonekcija” i povezivanjem Federacije na plinski sustava Republike Hrvatske, čime se BiH izvlači iz škara ruske geopolitičke igre”, naglašava Gjenero aspekt koji nije toliko bio istaknut u javnosti.
S druge strane, veli Gjenero, očito je da je kardinal Vinko Puljić postao žrtvom Milanovićeve primitivne proruske politike.
“Ne radi se samo o dezavuiranju sjajne uloge biskupa Komarice, koji jasno pokazuje kako to “Hrvati nemaju problema s Dodikom”, koji je jedan od rijetkih govori o tome da je na prostor koji Dodik apsolutno vlada danas živi tek četvrtina predratnog hrvatskog stanovništva, a da je i ta četvrtina posve politički obespravljena.
Milanović dezavuira i Puljićevu politiku smirenosti i odgovornosti, koja se jasno vidjela i iz nedavne izjave bosansko-hercegovačke Biskupske konferencije”, rekao je.
Prema njegovim riječima, “Milanović je zagovornik strategije “Herceg Bosne”, dakle zanemarivanja interesa svih onih Hrvata u BiH koji su lojalni bosansko-hercegovačkoj državi.
“Koji se, dakle, ponašaju kao ustavni patrioti i svoje probleme žele rješavati u Sarajevu, i pogodovanja konceptu raskrajanja Bosne i Hercegovine.
Samo u tome Dodik može biti partner. Srećom, takva politika izložena je preziru euroatlantskoga svijeta, pa se i Dragan Čović mora početi ponašati unutar bosansko-hercegovačkih ustavnih okvira.
Veliki korak u pravom smjeru je bilo to što ga 9. januara nije bilo na “pogrebnim svečanostima” koje je svojoj politici pripremio Milorad Dodik, a bez mača američkih sankcija i nad njegovom glavom, ovaj bi sigurno bio uz svog druga iz Laktaša”, ističe sagovornik portala Radiosarajevo.ba.
Nadalje, veli da se Milanović se obranom neobranjivog Dodika – kojeg cijeli Zapad vidi kao besprizornog -posve samoizolirao.
“Hrvatsku politiku prema BiH, ipak, oblikuje Vlada, Čović je s mačem sankcija nad glavom osvijestio da ne smije blokirati procese konsolidacije BiH, i čini se da je Federacija na putu da riješi pitanje izbornog zakonodavstva, i to tako da se provedu i odluke bosansko-hercegovačkog Ustavnog suda, kao i one Europskog suda za ljudska prava”, ističe Gjenero.
Što se tiče posjete ministra Gordana Grlića Radmana Moskvi, po Gjeneru, ona je više stvar unutarnjih odnosa u Hrvatskoj, i potiskivanja utjecaja Milanovića kao ruskog igrača na hrvatsku politiku prema BiH
“Nego što ikakvog značenja ima to što ministar Lavrov i njegov poslodavac Vladimir Putin misle o procesima u BiH, koja ne pripada euroazijskom, nego europskom i euroatlantskom prostoru.
I konačno, poslovično suzdržana vatikanska diplomacija je odnosom prema Željku Komšiću pokazala da i ona smatra da je dogovor Hrvata i Bošnjaka na dlanu, a da je politička praksa koju simbolizira Komšić slijepa ulica iz prošlosti”, zaključio je Gjenero.
