Glumica Jasna Đuričić koja je utjelovila Aidu u filmskom ostvarenju o genocidu u Srebrenici, bh. rediteljice Jasmile Žbanić, gostovala je u podcastu Agelast, koji vodi Galeb Nikačević. Govorila je o svojoj karijeri, a samim tim i o filmu “Quo vadis, Aida?” i genocidu u Srebrenici. Navela je kako smatra da zapravo nikoga nije briga za te ljude.
Dodala je da se ovo odnosi na sve nas koji živimo na prostoru bivše Jugoslavije.
– Što se Srebrenice tiče, utisak koji sam stekla je da se u principu svima “fućka” za te ljude, kao i međunarodnoj zajednici. To je bilo tako i tada kada se događalo i sada, gotovo 30 godina nakon toga. Ta karta se izvlači na godišnjicu ili koristi za političke poene i izborne kampanje.
Suštinski, mislim da se to nikog ne tiče. Ti ljudi su propali u crnu rupu, ostavljeni sa svih strana, i tako je i danas, rekla je.
Govorila je i o tome kako je došlo do promjene scenarija za “Quo vadis, Aida?”.
– U prvobitnom scenariju sin je bio glavni lik, jer je nastao prema motivima Hasana Nuhanovića. On je čovjek koji je kao srednjoškolac počeo raditi u bazi UN-a u Potočarima, i to je njegova priča. On je u tom egzodusu izgubio majku, oca i brata. U tvoj prvoj verziji sam također bila majka. Međutim, onda su se Jasmila Žbanić i Hasan Nuhanović razišli zbog nekih stvari. Čovjek je to drugačije zamišljao, a to je film i umjetnička sloboda…, ispričala je.
Film “Quo Vadis, Aida?” je zapravo umjetnički čin, prema njenom mišljenu.
– Onda su se oni odvojili i tako je Jasmila odlučila da centar premjesti na majku. Ispostavilo se da je samim tim scenarij, odnosno čitava priča postala još snažnija, kazala je.
