Predsjednik Srbije i Srpske napredne stranke Aleksandar Vučić, poslije obilaska radova na izgradnji fabrike gumenih crijeva za automobile u podne u Leskovcu, je govorio na stranačkom skupu u hali Dubočica i rekao da nije došao da daje velika obećanja.
Vučić se tom prilikom osvrnuo na listu neprijateljskih zemalja Vlade Rusije i pohvalio se da na njoj nema Srbije.
„Večeras sam došao da vam govorim o onome što nas čeka. Izbori nisu dječja igra, nije u pitanju da li vam se neko dopada… Izbori su mjesto gdje odlučujete o svojoj budućnosti i nikada nisu bili važniji. Pitanje je kojim putem ići. Mir i stabilnost ili sukobi.
Pogledajte listu koju su Rusi napravili sa neprijateljskim državama. Tu Srbije nema“, rekao je Vučić uz gromoglasni aplauz.
Vučić je pozvao okupljene da ozbiljno shvate izbore 3. aprila.
Podsjećamo, Rusi su utvrdila spisak neprijateljskih država među kojima su sve zemlje Evropske unije, pa tako i Hrvatska, te SAD, Crna Gora i Sjeverna Makedonija.
Hrvatski premijer Andrej Plenković se večeras osvrnuo na činjenicu da se Hrvatska, zajedno s drugim zemljama koje su uvele sankcije Rusiji, našla na Putinovom popisu.
“Ako ste na tom popisu, znači da ste dobru politiku vodili. Možemo biti ponosni na to”, rekao je on.
Njemački magazin Spiegel piše o podršci prosvjednika u Beogradu ruskoj invaziji na Ukrajinu i pita se: koju igru igra Aleksandar Vučić?
Njemački magazin Spiegel u svom online izdanju se u tekstu pod naslovom “Europski prijatelji Kremlja” osvrće na prosvjede podrške politici ruskog predsjednika Vladimira Putina u Beogradu i traži odgovor na pitanje: “Koji su razlozi tome? I koju igru u tome igra srpski predsjednik Aleksandar Vučić?”
Na početku teksta autor Walter Mayr piše: “Kada bi postojala nagrada za grad u Europi koji ovih dana ima za ponuditi najbizarniji javni spektakl, Beograd bi vjerojatno bio na samom vrhu.
Uz ruske zastave, Putinove portrete i drvene križeve, tisuće su u petak (4.3.) navečer marširale srpskom prijestolnicom kako bi izrazile svoju solidarnost sa čelnicima Kremlja i podršku njihovom agresivnom ratu protiv Ukrajine”.
U pokušaju objašnjenja tog fenomena autor podsjeća na tradicionalno bliske veze Srbije s “Majkom Rusijom” i pravoslavnim bratskim narodom na Istoku, ali napominje da se to sve sada stavlja na iskušenje.
To pokazuje, navodi se dalje, “okolišanje predsjednika Aleksandra Vučića”: s jedne strane, on se zalaže za teritorijalni integritet Ukrajine, ali istovremeno se ne želi pridružiti sankcijama EU-a protiv Rusije. Jasnu kritiku očigledno agresorskog rata on ne izražava pozivajući se na “posebne odnose svoje zemlje s Rusijom”.
Važni argumenti: Skori izbori i povlaštena cijena plina
Autor Vučića naziva “darovitim marionetistom koji vuče konce iz pozadine” i podsjeća da je on na početku svoje političke karijere bio učenik Vojislava Šešelja i ratnih zločinaca poput Radovana Karadžića i Slobodana Miloševića.
Dugi niz godina ga je podržavala njemačka kancelarka Angela Merkel i on se do danas uspješno predstavlja kao posrednik između svjetova, kao političar koji vješto ekvilibrira između moćnika u Bruxellesu, Kremlju i Pekingu. Pritom “ne daje odgovor na pitanje u kojem se od tih svjetova on i srpski narod osjećaju kod kuće”, navodi se u tekstu.
To svakako ima veze i s predsjedničkim izborima 3. travnja, gdje mu je bivši načelnika Glavnog stožera srpske vojske Zdravko Ponoš ozbiljan protukandidat. Zato Vučić mora svom biračkom tijelu objasniti zašto njegov dugogodišnji saveznik Vladimir Putin mirnu susjednu državu poput Ukrajine sada obasipa bombama i granatama, piše autor Spiegela.
Dosad su uglavnom korišteni argumenti iz nedavne prošlosti. Rusija je 1999. protestirala protiv NATO-ovog bombardiranja Srbije.
No, iz srpskog kuta gledanja postoje i vrlo pragmatični razlozi za podršku Putinovoj politici, dodaje Mayr: “Prilikom susreta u studenome na obali Crnog mora Putin je Vučiću obećao veću isporuku plina po povlaštenoj cijeni. Predsjednik Srbije je nakon susreta priznao da je Putina “zamolio” za bolji tretman”.
Javno mnijenje je, uz veliku medijsku podršku bulevarskih novina lojalnih Vučiću, na strani predsjednika. Ankete pokazuju da dvije trećina građana Srbije ima pozitivan stav prema Putinu. U nekim su se novinama čak pojavljivali naslovi poput „Ukrajina napala Rusiju“, navodi autor.
Vučićev diplomatski “hod po jajima”
On istovremeno skreće pažnju na to da su u Bruxellesu ovakvim srpskim ponašanjem vrlo iziritirani, izražavaju “žaljenje” što se Srbija nije priključila sankcijama, što znatno umanjuje šanse skorog prijema Srbije u članstvo EU-a.
No to je situacija u koju se Europska unija sama dovela, smatra Walter Mayr: “Otkako je 2008. došlo do prebrzog priznavanja neovisnosti Kosova, Srbija ima ključnu ulogu u traćenju vremena za trajno mirno rješenje za Zapadni Balkan.
Vučić to zna i vrlo uspješno koristi – sve više jača svoju autoritarnu vlast u Srbiji, dok se istovremeno na međunarodnoj pozornici predstavlja kao pošteni posrednik u vezi s Kosovom”.
Po mišljenju autora ovaj diplomatski “hod po jajima” sve više predstavlja ozbiljnu prijetnju sigurnost na kontinentu.
To se vidi i u Bosni i Hercegovini: poigravanje vatrom Milorada Dodika, uz rusku i srpsku podršku, sve ozbiljnije prijeti da izraste u pravi požar. Uvijek se iznova spominje mogućnost odcjepljenja Republike Srpske iz sastava Bosne i Hercegovine “što bi ugrozilo ‘cijeli mukotrpno uspostavljeni postjugoslavenski poslijeratni poredak'”, smatra Mayr.
A činjenica “da Vučić, predsjednik zemlje koja je kandidat za članstvo u EU-u, do danas nije dobio ozbiljnu kritiku od strane Europske komisije, šef srbijanske države može shvatiti kao nagradu za svoju ciničnu politiku”, zaključuje novinar njemačkog magazina Spiegel Walter Mayr, prenosi DW.