Ivana Dočkal, mlada je djevojka koja svojim primjerom pokazuje da ništa nije nemoguće ako to zaista želimo. Rođena, odrasla i školovala se u Sarajevu, po završetku studija u glavnom gradu BiH, odlučila je da upiše magisterij i to ni manji, ni više nego u Japanu.
Ispričala je o svom iskustvu, ali i planovima u narednom periodu.
“Još od srednje škole željela sam da odem vani i da studiram. Međutim, odlučila sam da prvo završim fakultet u Sarajevu, te da ću Master studije upisati negdje vani. Iskreno, Japan mi uopšte nije bio na toj listi, niti jedna druga azijska zemlja.
Ali, eto, spletom nekih okolnosti pružila mi se prilika i to su one neke stvari, za koje bar ja mislim, da ti se pruže jednom u životu i situacija je uzmi ili ostavi”, priča Dočkal.
U Sarajevu je završila Prirodno matematički fakultet, odsjek za biologiju, smjer genetika, a u Japanu je upisala Yokohama City University, School of medicine, gdje je uspješno završila i ima titulu magistra medicinskih nauka.
Kako ističe radila je na diferencijaciji matičnih ćelija testisa, a studij je pohađala na engleskom jeziku.
“Što se tiče odnosa profesora u Japanu sa studentima, pa nije to tako savršeno i bajno kako možda neki misle. Kao i svaka zemlja, tako i Japan, ima svoje dobre i loše strane.
Master studiji je ovdje malo drugačiji nego u Europi, ovdje se vodiš kao da si full time zaposlen u laboratoriji i stvarno imaš jako puno obaveza, koje, vjerujem da studenti po europskim zemljama nemaju”, priča Dočkal za portal Radiosarajevo.ba.
Ističe kako je njen prvi šef laboratorije bio prilično težak za saradnju i spada u kategoriju old school Japanaca.
“Imala sam stvarno mnogo nesporazuma sa njim. Ali hvala Bogu, mentor kojeg sam kasnije dobila je stvarno predivan, pored svih poslovnih obaveza, postavio se i kao prijatelj. To mnogo znači za nekoga ko je novi i u fazi je prilagođavanja”, pojašnjava Dočkal.
Na njenom studiju najveći fokus je bio na praksi.
“Master traje dvije godine. Postoje određena predavanja, ali iz njih nemamo ispite, već izaberemo predmete koje želimo, koji su nam se najviše dopali i napišemo esej. Tako da je najveći fokus na radu u laboratoriju, učenju konkretnih tehnika”, ističe Dočkal.
Kultura koja je uveliko drugačija od naše, definitivno ima svoje čari i neodoljiv šarm. Ivana ističe kako je javni gradski prijevoz baš kao iz priča, tačan i sve “teče” u skladu sa organizacijom.
“Mislim da su svi čuli o japanskim vozovima i idealnom saobraćaju koji nikad ne kasni, i to je stvarno istina. Nevjerovatno mi je koliko je Japan zapravo velika zemlja, a za samo 2h od Tokya možete otići na more u jednom pravcu, a 2h u drugom pravcu možete biti u planinama, okruženi snijegom”, priča Dočkal.
Ono što je fasciniralo jeste sigurnost koja se osjeti na svakom koraku u ovoj divnoj zemlji.
“Kad me ovako neko pita za Japan, prva stvar koja mi padne na pamet da kažem jeste, koliko je zapravo sigurna zemlja. Možda je to meni najveći šok bio zbog situacije u BiH gdje svaki dan slušamo vijesti kako je neko nastradao, opljačkan itd.
Dok ovdje, zaista, kriminal ne postoji. Ja se stvarno nisam nikad osjećala sigurno u Sarajevu hodati kasno navečer, dok ovdje možete spavati na ulici i neće vam niko prići, niti da vas probudi. Čak ako vide da vam je mobitel ili novčanik ispao dok hodate ili ležite tako na ulici, neko će vjerovatno prići i staviti ga pored vas da se ne izgubi.
Također, sve što izgubite možete naći. Tipa, ako vam je ostalo nešto u vozu, tašna, kišobran, ma bilo šta, niko to neće dotaknuti dok ne dođe neko od osoblja koje je zapoleno da ga preuzme, a kad ga preuzmu, ostavljaju u dijelu za izgubljene stvari i vaše je samo da dođete i kažete šta ste izgubili.
Jednom sam čak vidjela tašnu od jedne žene, obješenu na ogradi nekoliko dana, dok napokon nije došla po nju”, tvrdi Dočkal.
Kada je odlazila iz Bosne, bila je spremna na činjenicu da ide na drugi kontinent, da će kulturalne razlike biti ogromne, ali kako kaže niko ne može da te pripremi na ono što će zaista da te dočeka tamo.
“Tako, što se mene tiče, neke stvari za koje sam bila mislila da će mi biti šok, zapravo sam se jako brzo navikla na njih.
Dok, s druge strane, bilo mi je jako teško prihvatiti njihovu radnu kulturu. Svi smo čuli kako Japanci puno rade i kako spavaju na radnom mjestu.
I ja sam došla spremna da ću da radim puno, ali niko ti ne kaže da to stvarno znači da moraš da provodiš vrijeme na poslu i više od 10h, i to ne jer imaš posla, već jer se tako očekuje od tebe.
Po prirodi nisam osoba koja samo prihvata nešto tek tako. Tako da sam morala da prođem kroz period dokazivanja, da zapravo ja mogu da uradim sve što oni žele u nekom razumnom vremenskom periodu.
Ovo je sjajno iskustvo, ali ne planiram ostati živjeti u Japanu, bar ne u skorijoj budućnosti.
Trenutno tražim posao da radim negdje u Europi”, iskrena je Dočkal.
Za kraj razgovora za portal Radiosarajevo.ba istakla je kako je Japan divna zemlja, doživjela je lijepa i neobična iskustva i svima poželjela da istražuju u životu i ne ograničavaju sami sebe.
“Savjetujem mladima, ako postoji i 1 posto znatiželje u njima, želje za promjenom, ne treba da ih bude strah da probaju. Život je kratak da bi razmišljali šta bi moglo da bude da smo to nešto uradili. Svaka promjena donosi, puno odricanja, žrtve, prilagođavanja, ali na kraju nas to sve učini boljim”, poručila je Dočal.
