Osman i Sanela Kasumović i njihovo četvero djece su jedina porodica preostala u nekadašnjem izbjegličkom kampu u Tešnju.
Druge porodice su se iselile i naselje se počelo rušiti. U kući već neko vrijeme nemaju vode, a najveća želja im je da imaju svoj krov nad glavom.
Djeca su uzrasta od tri mjeseca, dvije, osam i trinaest godina.
Od redovnih primanja imaju samo dječiji doplatak koji iznosi oko 50 KM. Za ostalo se, kako kažu za emisiju “Ispuni mi želju”, snalaze.
– Prošle godine smo imali nesreću da je izgorjela kuća u kojoj smo živjeli. To je kuća Sanelinih tetki i oca, pa smo imali problema. Bila je to stara gradnja, instalacije nisu bile dobre. Kasnije smo uspjeli nešto novaca prikupiti, pa sam kupio od brata pola kuće.
Međutim, nastalo je mnogo problema u zadnjih godinu dana. Nude nam stan u zgradi za izbjeglice, ali ja ne želim biti izbjeglica, ne želim biti socijalni slučaj. Tražio sam od Općine da mi daju 14.700 KM što je popola sa mojom majkom, da bi renovirali tu kuću koju smo kupili. Nismo uspjeli sklopiti dogovor sa Općinom – pojašnjava Osman.
Sanela kaže da su im željeli isključiti i struju, ali da električar koji je došao nije imao srca da to uradi zbog djece.
Govore da ima mnogo razloga što ne želi ići u zgradu gdje mu je ponuđeno. Da tamo ima mnogo problema koji se kriju od javnosti.
– To je loša sredina i ne želim da vodim svoju djecu u tu sredinu. Mi odemo dole, samo se okupamo i vratimo ponovo. Nije dobro ni ovdje, ali ni dole. Mene niko nije posjetio od kako se naselje ruši, da probamo napraviti ugovor. Ja sam išao dole.
Mi smo sanirali dio objekta, ali nemam više. Ja nemam vode, ali sam čist, moja djeca su čista. Ne želim da mi se ljudi smiju kad izađem vani. Držim se dostojanstveno, koliko mogu. Što ću ja u toj zgradi. Plašim se za sigurnost svoje porodice ako odem u tu zgradu – priča Osman.
