To je bilo zlo u najavi. Ja mislim da je uvijek pametno reći “NE” pogrešnoj stvari, zlu je uvijek pametno reći “NE”, kaže u intervjuu za portal Radiosarajevo.ba član Predsjedništva BiH i lider Demokratske fronte (DF) Željko Komšić govoreći o krahu izborne reforme u Bosni i Hercegovini.
Komšić upozorava da su rješenja koja su bila ponuđena, i koja se još nude, naprosto bila maska za etničku podjelu naše zemlje i uvod u pokušaj njezinog definitivnog razbijanja.
O strahovanju građana od rata, propagandi iz Srbije i navodnom “uvlačenju u sukobe”, “srpskom svetu”, ali elektorskom modelu i izjavama zvaničnika poput Gabriela Escobara, specijalnog izaslanika SAD-a, pozivima za obnavljanje tzv. HR Herceg-Bosne, te zašto “UZP-u ne treba popustiti”, ali i formiranju snažnog probosanskog fronta i mogućoj njegovoj kandidaturi Komšić otvoreno govori…
Gospodine Komšić, pitaju li Vas prijatelji i komšije hoće li biti rata?
Komšić: Da. Ljudi to stalno pitaju. Interes ljudi ide do te mjere da gledaju kad uđete u prodavnicu koliko uzmete brašna i ulja, pa i po tome cijene.
Na osnovu toga idu i komentari. Po mom mišljenju, na osnovu onog što ja vidim i kako stvari vidim, u ovom trenutku ne postoji nikakva izvjesnost od izbijanja sukoba u BiH ili ugrožavanje BiH sa strane. Naravno, situacija je zaista komplikovana…
Promijenio se svijet. Promijenile su se okolnosti. Zapravo su prisutne iste one politike, politički projekti koji su, zapravo, i doveli do raspada Jugoslavije i do ratova koji su izbijali, od kojih je, svakako, najkrvaviji bio onaj u Bosni i Hercegovini (BiH).
Rat koji je obilježen masovnim ratnim zločinima, uključujući i zločin genocida, što nije samo naša ocjena nego i ocjena međunarodnih sudova koji se bave tim.
Ovo spominjem jer mislim da je to važno svaki put napomenuti. Mnogi su skloni da tu činjenicu “zaborave”, da je gurnu kao da se nikad nije desila… Cijelu situaciju, dodatno je iskompliciralo, usložnilo, sve ono što se dešava na europskom kontinentu, a tu prije svega mislim na agresiju Rusije na susjednu nezavisnu državu Ukrajinu.
S obzirom na to da su ruska politika, ekonomija i obavještajne službe bile jako prisutne u regiji Zapadnog Balkana, pa i u BiH, da imaju svoje ključne političke figure i igrače, naravno da se sve to osjeti i kod nas.
Osjeti se ne samo u BiH, osjeti se u svim državama regije, osjeti se i u državama koje su zemlje članica NATO-a i EU poput Hrvatske ili samo članice NATO-a kao što su Crna Gora i Sjeverna Makedonija.
Situaciju sve to čini dodatno komplikovanom. Svi su u nekoj fazi čekanja da vide šta će se desiti i sa Ukrajinom, kako će Putin i Rusija proći u tom ratu, kako će na to djelovati zapadni svijet, mislim tu, prije svega, na EU, plus Veliku Britaniju i Sjedinjene Američke Države.
Sve je nekako upakovano u tu priču.
Ja mislim da mi moramo u ovom trenutku u BiH, bez obzira na sve ove političke sukobe i to što se nosimo sa istim planovima i idejama kao što smo se nosili i 1992. godine (samo tad u agresiji na BiH, uz upotrebu oružane sile, a danas vodimo tu bitku politički), da moramo biti dovoljno mudri, istrajni, pa čak i strpljivi.
Ma koliko nam to oduzimalo vremena i energije, pa i što nas, narodskim rječnikom kazano, živcira. Moramo biti izuzetno mudri.
Lako je narušiti mir, lako je izazvati konflikt, teško je poslije upravljati svim tim i teško je sanirati posljedice bilo kakvog sukoba, konflikta. Naša generacija vam je živi svjedok svega toga. Jednom smo prošli kroz to, ne želimo da nam se to ponovo desi.
Pogotovo ne generaciji koja dolazi iza nas, našoj djeci. Obaveza nam je da ih sačuvamo tog iskustva koji smo mi prošli.
Sarajevo ne uvlači Srbiju u sukob
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, međutim, kaže da “pokušavaju da nas uvuku u sukobe, i dijelovi Podgorice, dio Zagreba, Sarajeva i cijela Priština”. Vaš komentar?
Komšić: Ja ne bih pridavao puno važnosti tome što je rekao predsjednik Vučić.
Jer se on nalazi zapravo u finišu izborne kampanje. Ja ne primjećujem, a mogu govoriti samo za BiH, ni za jednu drugu zemlju ne mogu govoriti, da ovdje ne postoji bilo ko, bilo kakva organiziranja snaga koja priželjkuje da sad Srbija uđe u neku vrstu sukoba u BiH.
Naprotiv, nama je stalo do toga da se stvari odvijaju na miran način, a ne da idemo u sukob! Maloprije sam govorio o tome koliko je malo potrebno da dođe do sukoba. Jer za rat i za sukob nije potrebno dvoje. Potrebno je jedno dovoljno ludo da krene u to.
Ne postoji takva namjera nikoga u BiH koji bi želio da uvuče Srbiju ili bilo koga u sukob.
Političari u kampanji svašta izjavljuju. A predsjednik Vučić i cijela ta politička ideja u Srbiji je u vrlo nezgodnom trenutku krenula u kampanju.
U trenutku kada je on raspisivao izbore, sigurno nije pretpostavljao da će doći do agresije Rusije na Ukrajinu. Pred njega je stavljen težak izbor. Da odluči na čijoj je stani. Na strani Rusije, na strani Zapada, odnosno EU sa zapadnim saveznicima.
On je majstor toga, moram priznati, majstor dramatike, kako je uvijek nešto ugroženo… Kako je on ugrožen, kako je Srbija ugrožena.
Vučić od toga pokušava da od toga napravi priču koja će mu pomoći da anulira i ono za što ga opozicija proglašava izdajnikom, a to je glasanje u UN-u, kontakti, komunikacija sa Zapadom, gdje se od njega traži i da se priključi politikama, sankcijama i mjerama koje Zapad poduzima protiv Ukrajine. Zato on pravi dramu.
Situacija je, govori, teška, teško je njemu, ostario je u jednom danu deset godina… Nama koji smo u politici, i koji po prirodi posla pratimo, ne samo šta se dešava u BiH, već i u regiji, nama je to očekivano ponašanje predsjednika Vučića.
Ponavljam niko ne želi nikoga, bar s naše strane, da uvuče u sukobe. Mi u BiH najbolje znamo, nažalost, šta je rat, sukob i šta je živjeti i preživjeti u takvim okolnostima.
Stabilnost u regiji zavisi od toga kuda ide Srbija
Britanski ‘The Guardian’ upozorava da je mir ugrožen i da je Srbija “Putinov trojanski konj”? Šta mislite o tome?
Komšić: Ja čekam taj 3. april i rezultate izbora u Srbiji. Nakon toga će se jasnije moći i izreći, odnosno praviti prognoze i projekcije kako će se stvari dalje odvijati.
Mislim da ćemo kada se završe izbori u Srbiji, kada se vide rezultati i bude jasno ko će i kako biti vlast, mada ja mislim da će Vučić ponovo pobijediti.
Vučić će se u tom trenutku naći pred odlučujućim izborom, na koju stranu ide.
Ako odabere saradnju sa Zapadom, da se uklopi u taj ne više u politički, već civilizacijski krug, stvari u regiji mogu ići dobro.
Ako odabere da se okrene u potpunosti Rusiji i da lagano sječe sve veze sa Zapadom, EU, SAD, Velikom Britanijom, onda se cijela regija može naći u problemu.
Jer Rusija će nastojati da iskoristi svoj utjecaj koji već ima i te tačke na koje se naslanja njen utjecaj u regiji.
Bilo da su to ekonomske, političke ili obavještajne pozicije.
Nastojat će da iskoristi to i u okviru agresije na Ukrajinu ne bi li rasteretila taj pritisak kojim je ona sama izložena praveći prije svega EU i NATO-u probleme u regiji Zapadnog Balkana.
To je logično za očekivati. Dakle, puno toga još nije 100 posto garantirano. Činjenica jeste da će mnogo toga ovisiti o onome kakvi rezultati izbora budu i kako će se ponašati vlast koja pobijedi na izborima, koji će put odabrati.
Da li će odabrati za put kojim je do sada išla, da li će se opredjeljivati za Rusiju ili EU. Od toga šta će vlast u Beogradu odabrati ovisit će šta će se otprilike dešavati u regiji.
Jer jedno od najznačajnijih uporišta koje Rusija ima, ipak, leži u Beogradu, i tom projektu koji se stalno protežira od strane Beograda.
Memorandumska politika Beogradu nije umrla
Spomenuli ste projekt koji “Beograd protežira”. Ministar unutrašnjih poslova Srbije Aleksandar Vulin veli neki dan u Bijeljini, u BiH, da je “srpski svet” nužnost ove generacije.
Slično govori i Putin u kontekstu “ruskog sveta”. Koliko je zabrinjavajuće da to čujemo baš u Bijeljini?
Komšić: Narativ u srpskim medijima je godinama isti i on je, kako kažete, proruski. Čak i u ovoj situaciji kada je zvanična vlast u Srbiji odlučila da dijelom prati Zapad u sankcijama Rusiji, taj narativ je po mom mišljenju čak i pojačan, odnosno poguran, čak i od vlasti.
Da se Rusima pokaže da to nije baš tako kako su oni zvanično izjasnili.
Što se tiče Vulina, on nije baš bitna osoba. Ja Vulina doživljavam kao čovjeka koji s vremena na vrijeme iznosi ono što Vučić ne može da kaže. Ali Vučić se nakon njegovih takvih ispada obično nastoji ograditi i pokazati da je miroljubiviji.
Nije Vulin reper za bilo šta. Ali Vulin iznosi tezu o „srpskom svetu“ koja je kopirana teza „ruskog sveta“. A „srpski svet“ je samo drugi naziv za velikosrpski projekt i sve ono što se pokušalo realizirati tokom raspada Jugoslavije, pa i rata u BiH, rata u Hrvatskoj, na Kosovu itd.
Jasno je o čemu se tu radi, samo je drugačiji naziv.
Riječ je o memorandumskom politici koja u Beogradu, nažalost, još nije umrla.
Radiosarajevo.ba: Vi ste kazali kako je praktično teško očekivati postizanje sporazuma o Izbornom zakonu u BiH. To se i obistinilo. Kako gledate na ovaj ishod poslije nekoliko dana? Je li ovo definitivno kraj tog procesa?
Komšić: Ne znam šta kome može ponovo pasti na pamet.
Da li ljudi prije svega iz EU, jer ne očekujem više Sjedinjene Američke Države (SAD) potpuno aktivno uključene u tu priču – da li ljudima iz EU može pasti na pamet da još nešto pokušaju u smislu nekog nastavka pregovora, vjerovatno izlobirani ili pritisnuti od strane zvaničnog Zagreba ili nekih struktura u zemljama EU.
Jasno je bilo od početka da je to ćorav posao. Sve je bilo pogrešno postavljeno, s pogrešne osnove se krenulo u to.
Jednostavno gurnuto je u stranu ono što od nas traži Europska unija (EU), Europska komisija (EK), onih čuvenih 14 prioriteta iz Mišljenja EU iz 2019.
Pokušalo se izaći u susret politici koju personificira Dragan Čović i vladajuća struktura u Zagrebu.
Bez obzira što se Milanović i Plenković tu, kao, svađaju. Bez obzira što Plenkoviću tu izgleda pristojniji, u odnosu na Milanovića koji, blago rečeno, izgleda vrlo čudno, u Zagrebu postoji apsolutno jedinstvo o projektu u koji su oni sad krenuli.
Dakle, bilo je jasno da je, narodski rečeno, to (proces izborne reforme,op.a.) nakrivo nasađeno. A što je nakrivo nasađeno ne može nikako ispasti pravo.
Bilo je logično očekivati da će to propasti. Naravno, razumijem i one koji su učestvovali u pregovorima s probosanske strane.
Teško je odbiti i te pregovore jer će vas onda optužiti da niste konstruktivni, kooperativni, da nećete da razgovarate. Ali nije bilo dileme da će to završiti ovako kako će završiti.
Ali, neki učesnici su poslije ovih posljednjih razgovora u Sarajevu pitali koliko je pametno reći “NE” strancima?
Komšić: Ja mislim da je uvijek pametno reći “NE” ako je nešto pogrešno. Prije skoro mjesec dana – da li je Ukrajincima bilo pametno reći „NE“ Rusima. Možemo i tako stvari postaviti. Ja mislim da je uvijek pametno reći „NE“ pogrešnoj stvari, zlu je uvijek pametno reći „NE“.
Bez obzira ko je nosilac te priče. Kada govorimo o strancima, šta to znači?! Koji stranci?! Koja struktura stoji iza tih stranaca. Kakva je njihova podrška, moram tako reći, u „matici“ za to što oni guraju.
Uvijek je pametno reći „NE“ ako su stvari loše i pogrešne. I tu vrstu diplomatske finoće, uvjetno, ne isplati se prakticirati takve stvari. Dakle, ako je nešto pogrešno – uvijek se kaže „NE“!
Elektorski model – maska za podjelu BiH
Kako gledate na ideje o tzv. elektorskom modelu koji bi podrazumijevao bitno reduciranje vrijednosti glasa dijela bh. građana, konkretno Bošnjaka, u onom smislu da njihov glas ne bi bio vrijedan kao glas drugih građana.
Zašto je dio međunarodne zajednice pristao da se pozicija dijela građana BiH reducira, dovodi u pitanje i da se ono što nije standard međunarodnih demokracija nameće ovdje?
Komšić: Zašto su stranci nastupili kako su nastupili? Šta je u pozadini toga? Činjenica jeste da su nastupili na jedan nefer način. Jer da je prihvaćeno sve ono što su oni zagovarali u smislu dalje etničke podjele bh. društva…
Elektorski model koji su oni nudili je samo maska za etničku podjelu i ništa drugo. Nejednaka vrijednost glasa je nešto što nije prihvaćeno u njihovim zemljama.
Sve to bilo postavljeno na lošim osnovama. Zašto su to sve radili? Ko je iza toga sve stajao, vjerovatno će nam vrijeme pokazati.
Da li su to bile solo akcije? Solo akcije krugova određenih struktura pojedinih centara moći na Zapadu, vidjet ćemo.
Uglavnom dobro je da je to po meni završena priča. Mada nije isključeno da će, ali ovaj put samo Europljani, probati još nešto. Mislim da su svi digli ruke od tog puta koji je bio potpuno pogrešan.
Jer, da je prihvaćeno to što je tad traženo, i elektorski model i taj svenarodni sabor oko biranja delegata u Domu naroda, BiH bi definitivno krenula dalje u podjelu.
Ta podjela bi u jednom trenutku završila zahtjevom za etnoteritorijalizaciju takve vrste podjele u smislu stvaranja administrativnih jedinica vjerovatno federalnih i konfederalnih, i onda bi, na kraju, uslijedio zahtjev da BiH više ne postoji kao država, da se namire Zagreb i Beograd.
Kad već nisu mogli u ratu, da se namire sada. To bi sigurno onda vodilo ka konfliktu itd. Potpuno pogrešan put, potpuno van standarda koje zagovara Zapadna, liberalna demokratija. Prosto rečeno, to je bilo zlo u najavi.
Zašto Escobar govori kao Kalabuhov?!
Ali, g. Gabriel Escobar, specijalni predstavnik SAD-a, kazao je da američka administracija podržava tzv. elektronski model? Kazao je to, indikativno, nakon Prvog američkog-hrvatskog dijaloga, gdje se o tome, također, razgovaralo. Je li to znači da Bosna gubi saveznike ili…?
Komšić: Ne, Bosna ne može izgubiti saveznike na temeljnim vrijednostima, to je sigurno. Bez obzira šta bilo koji službenik bilo koje institucije u jednom trenutku kaže.
Nije prvi put da vi imate takve izjave kao što ih daje Escobar.
Ono što ja mislim da ni Escobar nije shvatio šta je rekao.
Uporedite Escobareve izjave kad je riječ o BiH i izmjenama Izbornog zakona s onim što je rekao ruski ambasador Igor Kalabuhov ovdje u BiH.
Primjećujete li nevjerovatnu sličnost? Čovjek ne može povjerovati da su se Escobar i Igor Kalabuhov uz ovom trenutku našli na istom fonu kad je riječ o BiH.
Isto priča Igor Kalabuhov. Ja smilim da to nije zvaničan stav State Departmenta, niti Bijele kuće, niti politike koja dolazi iz Washingtona. Zašto je on to rekao? I meni stoji upitnik iznad glave. Pitat ću ga prvom prilikom kada dođe ovdje u Sarajevo, kad se sretnemo.
Ukazati mu koliko je promašio metu takvim stavom. I koliko je nelogično to što je rekao. Dakle, nije to tupo prošlo u našoj javnosti, primijećeno je to. I kod mnogih ljudi se nametnulo pitanje šta sad govori…
Dopustite, ipak. SAD imaju ovdje ambasadora, on je jedini ovlašten da govori u ime svoje zemlje u BiH. Ja to od njega nisam čuo. Zašto neko nešto radi, kako vidi rješenje u BiH…. To ne bi moglo predstavljati zvaničan stav SAD-a.
Nikada se, naravno, State Department neće odreći onog što je rekao njihov službenik. Ali ja nemam utisak da je to zvanična politika SAD-a.
To je prošlo tako jer BiH nije top tema u Washingtonu pored svega što se dešava s Ukrajinom.
Pored posvećenosti SAD-a Pacifiku, Kini… BiH nije top tema ni u State Department, ni u Vijeću za nacionalnu sigurnost, Bijeloj kući pa da možete precizno detektirati šta je ta politika.
Za mene je politika SAD-a ono što njezin ambasador izjavljuje: teritorijalni integritet, suverenitet BiH, BiH u EU i NATO kada bude vrijeme, nemiješanje susjeda, liberalna demokratija, borba protiv korupcije, pravna država, nezavisno pravosuđe… sve što možemo da slušamo od ljudi koji su ovlašteni da govore u ime SAD-a.
Dobro, šta dalje?
Komšić: Postavlja se pitanje šta raditi dalje, jer očigledno imamo problem. Imamo problem kao država i kao društvo i valja tražiti neke odgovore na situaciju, odnosno izazov koji je pred nama.
Jer niti će Zagreb, niti ta UZP politika popustiti u svojim zahtjevima. Ne treba njima popustiti zato što su oni uporni, jer je to UZP politika. Treba naći neki odgovor koji je realan i koji bi mogao biti prihvatljiv svima.
Evo, ja ću iznijeti jedan prijedlog. A oko toga prijedloga samo se poodavno svi složili – Aprilski paket. Hoćemo da nešto promijenimo nabolje u ovoj državi.
Na Aprilski paket pristao je Dragan Čović, pristala je SDA, pristao je SDP, pristao je Milorad Dodik tada.
To je bilo prihvatljivo kao rješenje u tom trenutku. Zašto to ne bi bio osnov oko kojeg ćemo sad razgovarati? Ali cijeli Aprilski paket.
A ne vaditi pojedina rješenja iz tog paketa i plasirati ih kao nešto što je dobro i što se može realizirati. Hajde da se vratimo na priču oko Aprilskog paketa.
Ne vjerujem da bi i američka administracija imala nešto protiv, jer ona bila angažirana tu, bila je sponzor te priče. Dogovor je bio skoro postignut. Propao je, nažalost.
Ali je to nešto na čemu bi se svi mogli naći. Što bi zadovoljavalo sve u političkom smislu. Imamo problem. Način na koji smo pokušali riješiti taj problem nije dao rezultat. Evo, nudim vam rješenje. Neki komproms za koji ste daleke 2006. godine svi rekli da je to dobro.
Zašto sad ne mislite tako? Ja sam 2006. godine mislio da je to dobar kompromis, mislim i sada. Daje zdravu osnovu da ova zemlja na nekom drugom temelju krene naprijed.
Da li će to biti prihvaćeno kao moguće rješenje, ne znam. Ali meni se čini da bi se moglo pokušati na taj način.
Ponavljam. Svi igrači danas koji su tada učestvovali u političkoj areni, svi su pristali tada na Aprilski paket. Šta se promijenilo u odnosu na ono vrijeme? U ustavno-pravnom smislu nije ništa. Šta se promijenilo pa danas to ne bismo mogli ponovo…
Je li to realno?
Komšić: Ne znam koliko je realno. Ja to nudim kao rješenje. Da bi bilo realno svi oni koji su 2006. učestvovali, a gotovo su isti likovi učestvovali 2006. godine u tom procesu, iste političke strukture, i pristali na to.
Danas te iste političke strukture imaju dovoljnu većinu da to usvoje i ne bi niko to mogao obarati u Parlamentu BiH. Ako se hoće.
Ako ne postoje neki drugi planovi, a planovi koji idu na daljnjoj podjeli BiH. Sve do trenutka kada će postojati ustavno-pravni osnov za disoluciju BiH. Ako hoćemo i ako smo dobronamjerni. Vratimo se na priču oko Aprilskog paketa.
Dajte da to usvojimo kao rješenje na koje smo jednom bili pristali.
Kako komentirate pozive iz Mostara na obnavljanje tzv. HR Herceg-Bosne?
Komšić: Herceg-Bosna je već presuđena kao „udruženi zločinački poduhvat“ (UZP). Sad zamislite šta bi to značilo kad bi se krenulo u tom pravcu.
To je isto kada bi sad u Evropi zagovarali politiku obnove Trećeg rajha! Već osuđeno, presuđeno… Koliko je to mudro i koliko je to pametno od tih koji to guraju?
Ja mislim da nije mudro. Nema onog ko bi stao uz to. Onaj ko predlaže takve ideje bio bi usamljen. Kako sada stvari stoje, za razliku od 1992.-1994. godine, ne bi imao ni podršku Zagreba.
Predsjednik HDZBiH Dragan Čović kaže da sada nema uvjeta za Opće izbore 2022. Kako to komentirate? Hoće li izbora biti?
Komšić: Bojkot izbora je demokratska stvar. Svako ima pravo da odluči da ne učestvuje na izborima. Bojkot je jedno. Ako SDA, SDP, DF… misle da ne trebaju učestvovati u izborima, to mogu probati.
To ne daje rezultate u političkoj borbi, što pokazuje primer u Srbije nedavno.
Blokada izbora je nešto sasvim drugo, blokada održavanja izbora u BiH u konačnici predstavlja krivično djelo. Izvršenje krivičnog djela. Jer naš CIK mora raspisati izbore. Da bi se izbori mogli provesti moraju postojati obezbjeđena sredstva da se izbori realiziraju.
Svaka opstrukcija tog procesa koji u konačnici vodi tome da se održavanje izbora blokira predstavlja krivično djelo. E sad da li će se neko usuditi da ide u tom pravcu, to je druga stvar.
Ali ako neko odabere to kao oblik političkog djelovanja, to je kriminalno djelovanje, uvijek postoji osigurač na osnovu Daytonskog mirovnog sporazuma, a to je visoki predstavnik koji može proglasiti budžet institucija BiH kojim su predviđena sredstva za održavanje izbora.
Na osnovu izjava koje dolaze od Čovića nisam siguran da je on donio odluku da će blokirati izbore. On će i dalje raditi na jednoj vrsti propagande, optužujući sve i svakoga za, kako on kaže, majorizaciju Hrvata.
A jesu li Hrvati majorizirani?
Komšić: Hrvati nisu majorizirani. Pozicije koje su ustavom garantirane za pripadnike hrvatskog naroda su popunjene od strane Hrvata.
Druga je stvar što to nisu Hrvati koji podržavaju UZP i Čovića i koji slijepo slušaju Zagreb. Hrvati kao narod nisu oštećeni.
Oštećenim se može smatrati UZP, HNS, Dragan Čović, zvanični Zagreb, jer ne mogu da upravljaju svim procesima. Šta će uraditi Čović, vidjet ćemo.
Blizu je trenutak, to je 2. maj, kada CIK mora raspisati izbore. Po zakonu moraju biti osigurana sredstva za održavanje izbora. Svako probijanje tog roka nosi krivičnu prijavu onome ko to opstruira i na kraju krajeva uvijek postoji visoki predstavnik.
Zanimljivo i premijer i predsjednik Hrvatske Andrej Plenković i Zoran Milanović, također, kažu da su upitni Oktobarski izbori 2022. godine. Kako vidite poziciju Zagreba?
Komšić: U svakoj normalnoj komunikaciji između zemalja, u svakoj normalnoj diplomatskoj komunikaciji čak je bespotrebno spominjati da se to zove miješanje u unutrašnje stvari druge suverene države. Ali Zagreb to kontinuirano radi. Pa čak i Escobar im daje pravo da to rade. Ko im god daje pravo mi ćemo se potruditi da im to ne dozvolimo.
Hoćete i se Vi kandidirati?
Komšić: Otom-potom ja sam rekao u ovim okolnostima dok na BiH kidišu sa dvije strane opet, moja obaveza je da se borim kako znam i umijem, ovisno o okolnostima.
Ja nemam nikakvih dilema personalne naravi šta treba da radim. Ja ću da se borim do kraja za ono u šta vjerujem. Ja u ovu zemlju vjerujem bez obzira koliko izgleda teško.
Koliko ste blizu kandidature?
Komšić: Vidjet ćemo to, kako sad stvari stoje vrlo blizu…
Da li postoje okolnosti da se razvije istinski probosanski front za odbranu države, ali da se on napokon izmakne iz okvira dnevne politike i svih ovih prepucavanja koje čujemo ovih dana?
Komšić: Moramo se vratiti tri godine unazad, poslije izbora 2018. godine, meni je tad bilo jasno da se mora praviti probosanski blok.
Jedan jak politički blok koji će se oduprijeti svemu onome što se tad vidjelo da slijedi, a danas se pokazalo da slijedi.
Dakle, mi smo u Sarajevu morali biti mnogo jedinstveniji. Morali smo biti jedinstveniji u odbijaju tih napada koji dolaze. Vidjelo se.
Jedan problem Čović sa svojim planovima i HNS. Drugi problem Dodik sa svojim planovima i cijeli taj projekata velika Srbija, “srpski svet”. Pogotovo je problem kada su oni zajedno, a našli su se u strateškom savezništvu sada.
Ta dva projekta, bez obzira koliko se ne vole međusobno, našli su se u strateškom savezu jer oni zapravo govore o ovladavanju Bosnom, pa u jednom trenutku i o raspadu BiH. To savezništvo počiva na toj osnovi. S druge strane, pojavio se problem nejedinstva među tim strankama koje kolokvijalno zovemo probosanskim.
Podsjetit ću vas ovdje je dugo vremena bila bitka koja se svodi na onu narodnu „zaklati vola za kile mesa“. Ili da ne vidim šumu od drveća.
Onda kada su eksplodirali svi ovi zahtjevi za izmjenu Izbornog zakona, gdje se bjelodano vidjelo ko šta hoće i ko šta zaista smjera.
Kada je svima postalo bjelodano o čemu se radi, onda je malo već bilo kasno. Puno je teških političkih riječi palo između političkih stranaka, optuživali su jedni druge za bilo šta. Nekad i osnovano, moram reći, a nekad i ne.
Naravno da u tim trnucima vam treba neko ko je biti malo mudriji i reći ovo je politička borba. Ali ovdje nismo ugroženi mi kao stranke i političari. Ovdje je ugrožena BiH. Moramo se zbiti ne bi li se odbranili od ovog što je BiH napalo.
Pojedini predstavnici međunarodne zajednice u BiH su lukavo koristili tu činjenicu i samo su sijali razdor. Razdor je sijan među političkim strankama probosanske orijentacije.
Instaliran je taj razdor. Otud toliki nered ovdje oko nekih stvari. Ne kažem da neki politički sukobi nisu bili sasvim opravdani.
Pogotovo kada je riječ o lopovluku. Tu uvijek vrijedi ući u politički sukob svake vrste. Ali jednostavno se radilo na tome da se razbije jedinstvo u Sarajevu.
Nekim ljudima sam govorio 2018. godine. Jedan problem Dodik, drugi Čović, a treći nejedinstvo u Sarajevu. Ne govorim o tome da se moramo grliti i ljubiti i biti zajedno u svemu.
Ali moramo kada je o BiH riječ! Neprirodno je da nismo. Radi se o nama. Radi se o životima nas, naše djece i budućih generacija. Odbijalo se to dugo od zid dugo vremena.
Bilo mi je nekad čudno da upozoravam na opasnost koja se vidi, a da ne pije vode u javnosti, nigdje. Sad smo napokon shvatili o čemu je ovdje riječi.
Na koncu, Vaša poruka gađanima BiH?
Komšić: Naravno, svako se sikira. Koga su zmije ujedale i guštera se plaši. Logično, sasvim ljudski. U ovom trenutku zaista ne postoji izvjesnost bilo kakvog sukoba. Budala ima uvijek koji bi u to išli. Nema raspoloženja kod ljudi za to.
Ljudi ovdje su skloni da uđu u svaku vrstu konflikta kad se brane. Ako nas neko bude napadao, branit ćemo se!
Šta nam drugo preostaje. Nismo nikog napadali ni 1992. Ali u ovom trenutku ja ne vidim tu vrstu opasnosti. To nije lažna nada, već ja zaista to ne vidim.
Pitali su me i nedavno hoće li biti rata? Rekao sam: „Neće biti rata jer slabo ko više ima kuveta za to“. E sad, kako se stvari mogu iskomplicirati.
Je li vam prošle godine izgledalo izvjesno da će se s Ukrajinom desiti. Do zadnjeg trenutka nisu vjerovali da će se to desiti.
Kakvih budala sa strane ima, otom-potom. Da smo se mi u BiH pitali, pa čak i 1992. ni tad rata ne bi bilo. Nikad rat u Bosni i Hercegovini nije bio izbor Bosanaca i Hercegovaca.
Nama su ratovi uvijek dolazili sa strane. Bilo da je riječ o svjetskim sukobima ili atacima iz susjedstva. S tim da uvijek trebamo imati na umu – za borbu je potrebno dvoje, a za rat je potrebna jedna budala!
