U momentu kada Zapad usred krize izazvane ruskom invazijom na Ukrajinu pokušava situaciju u BiH učiniti stabilnijom, šaljući dodatne vojnike i visoke evropske diplomate, predsjednik Hrvatske Zoran Milanović tu državu naziva “promašajem”, još jednom upućujući uvredljive poruke prema susjedima.
Otkako je ruski predsjednik Vladimir Putin izvršio agresiju na Ukrajinu, mnogi zvaničnici su upozorili da bi se novonastala situacija mogla reflektirati na zemlje Zapadnog Balkana, pogotovo na BiH.
Od generalnog sekretara NATO-a Jensa Stoltenberga do šefa diplomatije Evropske unije Josepa Borella, brojni lideri javno su ukazali na to da postoji mogućnost da se rat u Ukrajini i napetosti između Rusije i Zapada na neki način ‘preliju’ na BiH, gdje Moskva preko političkih posrednika pokušava da osnaži svoj utjecaj i destabilizira situaciju.
Dodatnih 500 vojnika EUFOR-a raspoređeno je u zemlju, kao pojačanje postojećim snagama, jer bi “pogoršana sigurnosna situacija na međunarodnom nivou mogla potencijalno uzrokovati nestabilnost u Bosni i Hercegovini”.
Stoga ne čudi što su se mogli čuti mnogobrojni pozivi i regionalnim političarima da budu odgovorni i ne koriste zapaljivu političku retoriku kako ne bi doprinijeili ionako napetoj situaciji.
Međutim, u takvom momentu predsjednik Hrvatske govori da BiH ima veze s geopolitikom koliko on s dodjelom Oscara.
“BiH je jedan poremećaj koji zahvaljujući nemaru europskih komesara traje 25 godina… Da nije na hrvatskoj granici, ma briga me”, rekao je.
Šta ovakve izjave lidera zemlje koja je članica NATO-a i EU, dakle istog tog zapadnog tabora koji govori da pokušava održati stabilnost BiH, znače u ovakvoj osjetljivoj situaciji te zašto EU barem sada ne reaguje, iako nije to uradila kada je Milanović ranije vrijeđao samu Uniju?
Politički analitičar Davor Gjenero za Al Jazeeru kaže da je Milanović zapravo politički akter koji je u potpunoj međunarodnoj izolaciji te da zbog toga nema nikakve opasnosti da bi njegova „politička filozofija” mogli štetiti Bosni i Hercegovini.
Dodaje da je njegov utjecaj na institucije EU “ništavan” te da on ne komunicira s državnicima evropskih država ili država Zapada.
“Nitko ga ne poziva, nitko se s njim ne konzultira”, ističe Gjenero.
Stoga je, dodaje, međunarodni utjecaj Zorana Milanovića “razmjeran njegovoj političkoj mudrosti, dakle tendira nuli”.
Gjenero objašnjava da je jedini način na koji predsjednik Hrvatske realno škodi susjednoj državi to što potiče Dragana Čovića na savezništvo s Miloradom Dodikom.
“I sa razbijačima BiH, i što ga gura u zagrljaj Beogradu, ali i totalitarnom režimu u Kremlju, u odnosu na kojeg je i Milanović u klijentskom položaju.
Milanović onemogućuje Vladu Republike Hrvatske da unutar Vijeća za vanjske poslove i Europskog vijeća podrži zajedničke europske sankcije protiv Dodika, tvrdeći da bi takva odluka bila izdaja hrvatskih nacionalnih interesa.”
Hrvatski predsjednik ovo je opet potvrdio nedavno, rekavši da je njegov politički partner u BiH Milorad Dodik.
“Srbi nisu neprijatelji, oni su partneri. Probleme Hrvatima rade neke bošnjačke elite. Srbi su valjda shvatili u kakve su se bedastoće uvukli i da su Rusiji obična fusnota. Ništa oni ne znače Rusiji”, kazao je Milanović.
Također, on je ponovo komentirao još jedne neuspješne pregovore o Izbornom zakonu BiH, rekavši da su oni “propali zbog pokušaja unitarizacije” zemlje te je ocijenio da nema opravdanja za održavanje općih izbora najavljenih za oktobar.
Kako objašnjava Gjenero, EU ne reaguje na njegove izjave i zbog toga što unutar EU vrijedi načelo solidarnosti, dakle da u sporu članice i nečlanice Unije, ostale članice ili podržavaju članicu, ili se ne oglašavaju o sukobu.
“Jedini izuzetak od načela solidarnosti pogodio je upravo Milanovića, jer su u vrijeme migracijske krize, kad je Milanović kao premijer jednostrano zatvorio granicu (vanjsku granicu EU) prema Srbiji, institucije EU reagirale i zahtijevale od Milanovića da povuče jednostrani akt, jer je time kršio načelo zakonitosti, ključno načelo unutar EU, ‘starije’ od načela solidarnosti.”
Tim potezom, dodaje Gjenero, djelovao je protivno Ugovoru o stabilizaciji i pridruživanju koji je EU sklopila sa Srbijom, pa se Milanović morao povući i poništiti nezakonitu odluku.
“Isprazne gluposti koje izgovara netko unutar EU, tko nema stvarnu izvršnu moć, ne mogu biti predmetom reakcije evropski institucija, koliko god degutantno, štetno i glupo bilo to što taj izgovara”, zaključuje.
