U razgovoru za Al Jazeeru, Toby Vogel je komentirao ove, kao i temu postojećeg odnosa Evropske unije prema Bosni i Hercegovini.
“Uvođenje sankcija Miloradu Dodiku” se u proteklih nekoliko mjeseci nametnulo za vjerovatno jedan od najkorištenijih sklopova riječi u pričama o najvećoj postratnoj krizi u Bosni i Hercegovini, ali i floskulu koja je postala gotovo redovna pojava u obraćanjima evropskih političara na tu temu.
Sankcije, sankcije, sankcije… Mnogi su pozivali na njih, navodeći silu argumenata za njihovu neophodnost radi discipliniranja Dodikovih secesionističkih i rušilačkih ambicija, a SAD ih je i uveo.
No iz Evrope ih nije bilo.
Prema svemu sudeći, teško da će ih i biti, jer je Evropska unija odlučila da izađe ususret Viktoru Orbanu, mađarskom premijeru i bliskom Dodikovom savezniku u EU, koji je tražio da za uvođenje sankcija Unije prema nekome umjesto ponderisane većine, bude potrebna jednoglasna odluka.
“Članice Evropske unije su se predale pred Orbanom i promijenile pravila uvođenja sankcija Dodiku. To znači da se one nikada neće desiti”, komentar je Tobyja Vogela, člana Vijeća za demokratizaciju politike iz Berlina, koji nije krio neslaganje sa takvom odlukom.
“Sa ponderisane većine (QMV) na jednoglasnost, što znači da se to nikada neće dogoditi. I onda se EU pita zašto niko ozbiljno ne shvata njenu politiku prema Balkanu”.
Vogel, novinar, istraživač i analitičar iz Brisela, koji je niz godina radio na mnogim međunarodnim projektima i poslovima, između ostalog i u Bosni i Hercegovini, već dugo zastupa ideju promjene odnosa Evropske unije prema toj zemlji i sankcionisanje onih koji prema njegovom mišljenju predstavljaju prijetnju ne samo njenom napretku, već i postojanju.
“Evropska unija postigla je jedinstvo o sankcijama prema Kremlju tako što je pustila da Viktor Orban, kao prvi ruski igrač u Evropskoj uniji, diktira politiku prema Balkanu i zaštiti njegove glavne klijente u Bosni i Hercegovini – Dodika i (predsjednika HDZ BiH Dragana) Čovića od sankcija”, mišljenja je Vogel.
“Apsolutno sam zapanjen zašto su Njemačka, Holandija i svi ostali koji su tvrdili da žele sankcije onima koji ugrožavaju ustavni poredak Bosne i Hercegovine pristali na to”, naveo je Vogel.
Belgijski ekspert je, osim toga, nedavno kritikovao i pregovore o reformama Izbornog zakona. Naveo je da se, dok Ukrajina gori, a u Bosni i Hercegovini raste strah od prelijevanja sukoba i u regiju Zapadnog Balkana, EU zamara nebitnim stvarima, umjesto da preduzme konkretne i odlučne mjere.
Upitao je da li se iko iz EU-a osvrnuo na direktne prijetnje ruskog ambasadora u Bosni i Hercegovini ili su “previše zauzeti pregovorima sa tri nacionalistička lidera”.
“Nedavno je EU prokockala svaki politički kapital koji je možda imala svojom iracionalnom fiksacijom na Izborni zakon Bosne i Hercegovine. Kada biste pitali stotinu građana Bosne i Hercegovine koji su danas najhitniji problemi u državi, koliko bi ih odgovorilo da je to Izborni zakon?
To je isključiva briga vodstva HDZ-a BiH, a Evropska unija je dopustila da to u potpunosti diktira njenu agendu u zemlji. Sramotan nastup Dragana Čovića u Evropskom parlamentu, gdje je govorio zajedno s ostalim članovima Predsjedništva BiH, istaknuo je saučesništvo dijelova Evropske unije, a posebno dijelova Evropske narodne stranke (EPP) s tim dnevnim redom.
Dakle, imamo sve ove elemente koji se pojavljuju u roku od nekoliko dana – šou Čovića i Dodika u Evropskom parlamentu, gdje su antibošnjački komentari ostali bez odgovora predsjednika Odbora (za vanjski komitet EU Davida) McAllistera, podmetanje Hrvatske o konstitutivnim narodima u Bosni i Hercegovini u Strateški kompas EU, nakon godina neuspješnog lobiranja Zagreba da se dokumenti EU upućuju na ovu formulaciju, te prestanak svake vjerodostojne prijetnje sankcijama Dodiku i njegovim prijateljima zahvaljujući Mađarskoj.
Sve ovo predstavlja cijenu koju EU sada plaća za pokušaj prilagođavanja neliberalnim vladama u svojoj sredini. Bojim se da je to jedno od naslijeđa Angele Merkel.
“Odmah se mora odustati od nesretne reforme Izbornog zakona i zahtijevati od političkih čelnika Bosne i Hercegovine da prihvate i provedu paket izbornog integriteta.
Ono što još EU ili njene države članice mogu učiniti, bez obzira na to sviđalo li se to Orbanu ili (hrvatskom premijeru Andreju) Plenkoviću ili ne, jest pojačati EUFOR do vojne snage koja bi mu bila dovoljna za stvarno izvođenje operacija ako postoji prijetnja miru.”
