“Davore, ja sam Mirsad, i malo je ovo što nosim, i nemam prave riječi… ali došao sam da ti kažem da sam tu, i moja je kuća tu, i šta god ti treba… Ako imaš kakvog veša da ti ponesem, da operem, ako se trebaš okupati”, drhtavim glasom i sa očima punim suza govori čovjek koji je došao da pruži ruku prijateljstva.
“Nemojte me snimati, ja sam vjernik i tu blizu držim restoran, nije ovo ništa… brate moj, izvoli, toplo je”, kaže čovjek koji u jednoj ruci drži kesu orošenu od vrućeg obroka a drugom grli Davora Dragičevića, prenosi N1.
Tokom nekoliko sati koje je provela ekipa N1 kod šatora ispred Tužilaštva BiH, Davoru Dragičeviću ljudi su donosili supu, kafe, vodu, sokove…
Srdačnost sa kojom su mu prilazili, ljudskost koju su pokazali načinom na koji su razgovarali s njim, iskrenost, toplina i želja da umanje bol koju sa sobom nosi tokom petogodišnje borbe da pronađe pravdu za svoje ubijeno dijete, ono su zbog čega i priče teške poput ove, izazovu osjećanje radosti i najdublje ganu onog koji sve to posmatra.
Dragičević, otac tragično stradalog Davida Dragičevića, kazao je da ostaje u šatoru koji je u nedjelju postavio ispred Tužilaštva BiH.
Dragičević je kazao da dobija veliku podršku građana Sarajeva i medija, dodavši da mu građani donose hranu i piće, a i pozdravljaju ga sirenama iz auta.
Govorio je o jučerašnjem sastanku sa postupajućom tužiteljicom Ozrenkom Nešković, nakon kojeg, kako kaže, nije dobio dovoljno razloga da ode iz šatora.
“Bili smo na sastanku od 15 do 16 sati. Razmijenili smo informacije. Tužilaštvo radi i njima nije jasno zašto sam ovdje. Građanima i medijima je jasno, peta je godina od ubistva moga sina. Rekao sam im, vi radite vaš posao, ja ću svoj. Dok ne krenu hapšenja otmičara i ubica Davora, ja ću biti ovdje”, istakao je.
Prema njegovim riječima, sve se moglo davno završiti.
“Šta mogu reći? Davor je otet i mučen, nije zadesno nastradao, nego je nasilnički utopljen. Moje dijete je ubijeno. Zločin je organizovan”, kazao je.
Dodaje da dobija i podršku pripadnika SIPA-e i FUP-a, koji ga pozdravljaju sirenama i oglase se iz auta.
Već dvije noći proveo je u šatoru ispred zgrade Tužilaštva BiH. Kaže za Federalnu TV da to nije radikalan potez na kakve je spreman i koje je najavio.
“Očito da im nije drago. To se vidjelo juče ujutru kad sam se namjerno ranije probudio da vidim reakciju ljudi koji dolaze na posao.
Nije im drago jer znaju da se ovo apsolutno sad tiče njih i njihovog nerada. I ovo je samo ono do čega su oni mene nažalost doveli i nisu shvatili moje riječi.”
Ističe da mu snagu za borbu daje njegove dijete koje je ubijeno na najmonstruozniji način.
“Njegovo, moje obećanje. Nikad, živio sam i u bivšoj Jugoslaviji, pričam ovdje s ljudima non stop, ovo se nikad prije ne bi moglo dogoditi.
Nikad se prije nije dogodilo da država ubija djecu, a sad je država ubila dva dječaka od 21 godinu i već ukupno deset godina stoji iza ubica dva dječaka, daje im podršku, alibi i ono što je najtragičnije u ovome svemu, u Banjoj Luci i Sarajevu ubice su na slobodi. I dok su oni tu niko ne može biti siguran.”
