“Ništa se nije čulo. Odjednom je samo nestala struja i ventilatori su prestali da rade. Neko je dotrčao i viknuo: ‘Bježite! Ovi koji su bili blizu, već nisu mogli. U trenutku – svi su popadali…”
Ovim riječima rudar Filip Janković (20) iz Dugog polja kod Sokobanje opisuje dramatičan trenutak pogibije osmoro kolega iz Rudnika mrkog uglja “Soko” nakon što je u jednom od revira došlo do nagle pojave metana od kojeg su se nesrećni ljudi ugušili.
Rudari koji su preživjeli smrtonosni nalet ovog gasa bez boje, mirisa i ukusa, s drugim kolegama vratili su se kako bi spašavali komorate koje su se zatekli u kobnoj zamci. Ali, nažalost, za osmoricu njih, već je bilo kasno…
Janković kaže da ništa nije nagovještavalo tragičan slijed događaja.
“Vozili smo ugalj u trećoj smeni, na oko 400, 500 metara dubine. Odjednom se stvorio taj gas metan. Ja ništa nisam osjetio, bio sam malo dalje. Ali ljudi koji su bili bliže tom mjestu, samo su popadali. Kada smo se vratili, svi su ležali na zemlji. Popadali su na gomilu jedni preko drugih. Gdje se ko zatekao.
Krenuli smo da ih iznosimo držeći ih za ruke i noge. Neki su pokušavali da uhvate dah, disali su ubrzano, bili su zadihani. Neke smo uspjeli da spasimo, za neke je već, nažalost bilo kasno”, prisjeća se Filip užasnih trenutaka ove tragedije.
Iako je među najmlađima u rudniku “Soko”, već je preživio najstrašniju noćnu moru svakog rudara ali mu je najteže kada pomisli na drugove kojih više nema.
“Poznavao sam sve ljude koju su poginuli, zajedno smo bili svakog dana u smeni, družili smo se.
Darka smenovođu, Nenada iz Subotinca, Petra koji je komšija iz sela, Branka iz Bobovišta, Bojana iz Aleksinačkih rudnika, Radovana iz Žitkovca… Radovan je trebalo danas da ide na odmor, sinoć mu je rekao smjenovođa. I, eto, nastradao je.
Ja sam dobro, ali mi je teško kada pomislim na njih. Kada pomislim da ih više nikada neću vidjeti”, priča mladi rudar.
“Samo je zaspao i promenio boju” – ovim je riječima jedan od rudara koji su učestvovali u spašavanju opisao trenutak smrti Petra Petrovića iz Belog brega, najmlađeg među nastradalim rudarima.
I Filip se seća teškog trenutka kada je naišao na tijelo komšije iz sela.
“Pomjerao sam ga, ali ništa. Nikakve znake života nije davao”, kazao je Filip za Blic.
