“Pero je moćno, ali nije svemoguće”, navodi u uvodu Twitter analize aktuelnog stanja na Zapadnom Balkanu bh. novinar s američkom adresom Erol Avdović.
“Ne volim rat niti paradiranje opakim patriotizmom uz zveckanje oružjem. Ali jedan sam od onih koji bi svim legalnim sredstvima branio svoj dom i svoju porodicu. I na način kako to najbolje znam. Prvo olovkom i zakonom. Na sreću najviše nas je takvih u Bosni.
Možda i globalno.
No, u teškim vremenima valja se ipak prisjetiti pomalo cinične i tačne primjedbe koju je izrekao američki general Doaglas MacArthur: “Ko god kaže da je pero moćnije od mača očito nema iskustva sa automatskim oružjem”. To važi i za Javeline i Bayraktare. Nikad nam ne trebali”, ističe Avdović.
Dodaje da sve dok predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i ostali razumiju da ta ogromna vojna limiraija koju dobija od Rusa i Kineza ima puno manje šanse ne samo zbog hrabrog srca bosanskog otpora već i radi NATO projektila što zaustavljaju Rusiju u Ukrajini, RS se neće tretirati kao ratni plijen u Beogradu.
“Bayraktari i Javelini dolaze u prave ruke za Oružane snage BiH, Armiju koja za razliku od oružanih snaga svojih komšija jedina nije učestvovala u agresiji na treće zemlje.
Nijedan bosanskohercegovački vojnik nije ratovao na teritoriji Srbije i Hrvatske.
I zato (samo) NATO Bosnu spašava. Žao mi je što i ovo moram reći, jer Bosna nije zaslužila ovaj rašomon: Gledam Milorada Dodika – što više ispaljenih ruskih raketa po ukrajinskim gradovima, što više haosa i ruševina, praha i pepela u toj zemlji, to su veća njegova očekivanja za politički opstanak po svaku cjenu.
Klasični javašluk
Jad i čemer kakvom se on raspletu događaja nada da bi spasio svoju poslovnu mrežu interesa i korumpiranih tipova”, poučuje Avdović i dodaje:
“I na koncu, kad vidim vojne oficire, uglavnom ruske, sada u fokusu zbog Ukrajine, ali i ostale sve ove decenije iza pada Berlinskog zida naovamo, s puno raznog ordenja i gvozdenih križeva po njihovim uniformama – uvijek pomislim koliko je ubijenih ljudi iza te limarije. Užas u grudima i pocjepano srce do kraja. Nije za svakog ovaj svijet kakav je”.
Kako kaže: “u svijetu koji nas okružuje zvuči naivno, ali je naprosto tako: Tek stid je istinski korak ka pokajanju nakon koga počinje preokret nabolje”.
“Pokušajmo sastaviti listu ko je sve od aktuelnih balkanskih političara spreman na ovakvu katarzu do dna? Nemoguća misija. Cijela je armija a reklo bi se i generacija – onih koji žele sve i odmah (?!) i zato bestidnost smatraju za vrlinu. Nisu to samo političari. Ima tih oportunista svugdje i među novinarima nažalost”, zaključio je Avdović.
Avdović, bh. novinar koji izvještava iz New Yorka, se nedavno osvrnuo također na društvenim mrežama na izjave srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića.
„Vučić nastavlja s kolektivnom šizofrenijom u Srbiji. Homo duplex: Jedna lićnost voli Rusiju i opravdava brutalnu rusku agresiju na Ukrajinu. A druga, zbog pritiska sa Zapada pristaje na sve – radi love. Kako se ono zove plaćanje tih usluga“, upitao je Avdović, te dodao:
„Vučić prvi nakon Nikole Pašića dobio orden Aleksandra Nevskog. `Moja kćerka je išla u rusku školu. Ona savršeno govori ruski. Mi ostali razumijemo taj politički jezik dovoljno dobro. Sve to nas užasno pogađa. Moram posebno voditi računa o Srbiji”, kaže. A poslije s pobjednikom.
“Ako s tom logikom Vučić (samo) za sad priznaje Bosnu i Hercegovinu, a poslije ćemo vidjeti, onda je to opasna politika koju tek NATO može držati pod kontrolom. Zato BiH i Kosovo u istom paketu u NATO – Plus ‘Javelin’. Nema druge nego biti na oprezu”, zaključio je Avdović.