Tragovi oštećenja od metaka na zidovima Zemljoradničke zadruge u Kravici, koji su spomen na ubijene bošnjačke civile iz Srebrenice, postat će prošlost jer je rekonstrukciju naredila lokalna vlast u Bratuncu.
Porodice žrtava ogorčene su, ali ipak poručuju da istina ne može biti izbrisana.
Unutar hladnih zidova Zemljoradničke zadruge u selu Kravica nadomak Bratunca, 13. jula 1995. godine izvršeno je mučko ubijanje više od hiljadu bošnjačkih muškaraca, uglavnom iz Srebrenice.
To su potvrdile i presude Haškog tribunala i Suda Bosne i Hercegovine, a snimci zločina nad civilima obišli su svijet.
Općina Bratunac 27 godina kasnije naredila je rekonstrukciju i sanaciju četiri hale, a izvođač radova, odnosno kompanija Mark – Milex iz Srebrenice, već je počela s aktivnostima.
Zaštitna ograda je postavljena oko kompleksa u kojem lokalno srpsko stanovništvo čuva živinu, u što se uvjerila ekipa portala Klix.ba koja je boravila u Kravici.
Ovakav potez ogorčeno su dočekali članovi porodica žrtava, a među njima je i Kada Hotić, kojoj je u nekadašnjoj zemljoradničkoj zadruzi ubijen brat Mustafa Džilović.
Kako kaže Hotić, na njegovom kosturu nije bilo tragova metaka, karlične kosti su bile smrskane, a glava odsječena, što pokazuje razmjere monstruoznosti zločina.
“Ovo je mjesto na koje su dovodili ljude koji su pokušavali doći na slobodnu teritoriju. Tu su ih krvnici premlaćivali, a ovo stratište se može mjeriti sa Auschwitzom, Jasenovcem i slično.
Ovo je trebalo ostati kao jedna uspomena na zlo, a koja će služiti kao opomena da se nikada više nešto takvo ne desi.
Međutim, oni koji su počinili to zlo, brišu tragove, uništavaju dokaze i negiraju genocid”, kaže Hotić.
Svi oni koji se bore za pravdu i istinu, kako navodi Hotić, sada uglavnom nijemo posmatraju uništavanje podsjetnika na stravična ubistva iz 13. jula 1995. godine.
Istinu ne mogu sakriti
“Ali, ostat će snimci, prošli su svijetom. Nema gumice koja će istinu obrisati, ali ni oružja koje će nas sve ubiti. Neka niko ne misli da može uništiti jedan narod.
Bit će nas i dalje”, naglašava Hotić, koja je i potpredsjednica Udruženja Majke enklava Srebrenica i Žepa.
Šuhri Sinanović iz Bratunca u Kravici je ubijen muž Muriz, a nju danas žaloste radovi koji su u toku u halama koje su bile natopljene krvlju nevinih žrtava, pogubljenih samo zbog toga jer su Bošnjaci.
“Svake godine pred obilježavanje godišnjice genocida u Republici Sprskoj pripreme novo iznenađenje, a sve kako bi nam stavili novu so na ranu.
Ove godine je to Kravica u kojoj su trebali ostati konzervirani otisci, krv i sve ono što podsjeća na srebrenički genocid.
Ali, načelnik Bratunca to želi sve prikriti. To je bruka i sramota i otkuda da svi sada ćute na takav potez”, ističe Sinanović, koja je i predsjednica Udruženja Žena Podrinja iz Bratunca.
Mučka ubistva u Kravici označena su kao prvi masovni ratni zločin nakon pada Srebrenice 1995. godine, a ruci agresora uspjelo je umaći tek nekoliko zarobljenih Bošnjaka koji su pukom srećom preživjeli.
“Žao mi je što ni nakon 27 godina nisu prihvatili istinu, kazavši je svojim unučadima, sinovima i kćerkama. Bez obzira na sve što je bilo i prošlo, mora se graditi bolje sutra.
Ali, kako? Ako ljudi ne znaju pravu istinu, ako žive u lažima i ako nema povjerenja, onda ne može biti ni pomirenja”, smatra predsjednica Udruženja Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa Munira Subašić, kojoj je u Kravici ubijen sin.
Istina se prolomila svijetom
I ona navodi da ne postoji nijedna gumica koja može izbrisati sve ono što je počinjeno u halama zadruge u Kravici, a istina se pročula po cijelom svijetu.
“Genocid nije izvršen samo 1995. godine, on je izvršen i na kostima žrtava, a sada ponovo proživljavamo i treći genocid. Svijet i Evropa su nepravedni prema nama.
Dozvolili su da nakon genocida ovo pripada Republici Srpskoj, a ne da je distrikt, što govori koliko su bili važni naši i životi naše djece.
Ali, nas majke niko ne može zaustaviti, zaplašiti ili zabraniti da pričamo o onome što smo doživjele 1995. godine”, potcrtava Subašić.
