“Potpuno je bjelodano da su domovi naroda i uz njih prateći etnički veto glavna kočnica državnog sistema.
To je manipulativni mehanizam i besmisleni sadržaj etnopolitike u Bosni koja je kao partijska specijalnost tri etničko-religijske grupacije postala rak-rana bosanskohercegovačkog društva i države”, piše Senadin Lavić, za radiosarajevo.ba.
Poseban problem je također posao oko reforme Izbornog zakona Bosne i Hercegovine koji pojedine političke organizacije, prije svega HDZ, žele prilagoditi etničko- religijskom prebrojavanju i razvrstavanju građana, pri čemu će se uvijek znati koja stranka i koji pojedinac “dobija” izbore.
Sva sila ideoloških podvala koje stoje iza Čovićevog projekta svođenja demokratije na etničko
predstavljanje (“legitimni predstavnik”) potpuno je dezavuirana od briselskih europarlamentaraca kao neevropska i antidemokratska.
Apsolutno bi bilo naivno pristati na izborni zakon koji bi ozvaničio etničko predstavljanje kao način na koji se nedemokratski i protuustavno uspostavlja sistem aparthejda, etničke diskriminacije i etnoteritorijalizacije.
Ali HDZ-ovi kandidati ne odustaju!
Njihov najveći lažnjak je da se “brinu za hrvatski narod” i “legitimno ga predstavljaju”, naročito kako je to ustanovio Tuđman “humanim preseljenjem” posavskih Hrvata u dogovoru s Miloševićem.
Tuđmanovi sljedbenici u Hrvatskoj, notorni Milanović danas, i u Bosni, Čović i njegovi hadezeovci, uopće ne odstupaju od Franjinih ‘povijesnih bespuća’ koja se potpuno ispunjavaju u ‘etničkom inžinjeringu’ ili u raseljavanju građana Bosne i Hercegovine.
Bosanci tek moraju i trebaju sebi odgovoriti kako je moguće da Dodik i Čović rade ove koordinirane gadosti po Bosni, a niko ih iz tzv. “international community” ne pokušava sankcionirati.
Dodika kite po crnim listama, a s njim pregovaraju Escobar, Palmmer, Eichhorst, Sattler, Varhelyi i drugi.
Ali, to sve govori!
Zato je važno vratiti u političko mišljenje proces od Lisabona do Daytona u kojem se destruira državni suverenitet i dovodi se do gubitka etatističke suspstancije Bosne i Hercegovine što vodi do trajuće krize.
Mi moramo ponuditi odgovor na pitanje: šta se desilo u “pregovaračkom procesu” od Lisabona do Daytona s Republikom Bosnom i Hercegovinom? O tome se mora misliti i pisati.
Neophodno je raskrinkati proces i pokušaj uništenja suvereniteta Bosne kroz spuštanja suvereniteta na etničke grupe i direktno omalovažavanje države.
O tome se ne smije šutjeti! Predsjednika HDZ BiH smatra da su “razgovori između SDA i HDZ besmisleni”. (Intervju na RTV HB, 31. 1. 2022.)
Otvoreno pokazuje da ni sam ne vjeruje u bilo kakvu mogućnost postizanja “dogovora” o diskriminatornom i radikalno-etničkom prijedlogu reforme Izbornog zakona BiH koji potpuno ignorira presude Evropskog suda za ljudska prava i zagovara nejednakost glasa pojedinih građana prema etničkom i regionalnom principu.
On tvrdo insistira na konceptu tzv. ‘konstitutivnosti’ i ‘legitimnog predstavljanja naroda’, ne odustaje od etnicizma i aparthejda.
Poziva se na neki stranački Sporazum iz Mostara (17. juna 2020.) sa Predsjednikom SDA, Bakirom Izetbegovićem.
Nameće vladavinu ‘partijske države’ i ‘partijskih vođa’ nad vladavinom prava i demokratije.
Po tome je pravi Jugoslaven! Vješto razgovore između stranaka predstavlja kao razgovore između Hrvata i Bošnjaka, kao “dogovaranje između naroda”, kao da su cijeli narodi sjeli za sto i “pregovaraju” kao dvije konfrontirane etničko-religijske grupe.
Nameće tvrde stavove koje niko od učesnika u razgovoru neće prihvatiti i onda se povlači uz prijetnju i ucjenjivanje.
Čović je 1. februara, ove godine, govoreći u Banjaluci, pozvao tamošnje političare da “čuvaju RS”, tu tvorevinu na kojoj im “svi mogu zavidjeti”.
Zna li čovjek šta je rekao?
Čini se, nažalost, da zna! U tom dijelu Bosne su poništeni Hrvati i Bošnjaci!
On, ustvari, ne želi nikakav legalan dogovor niti sporazumijevanje, unapređenje društvenog procesa, razvitak, već samo napetost, zaraćenost, ostrašćenost u kojoj još malo može održavati sporni politički projekt tuđmanizma i tzv. “konstitutivnih naroda”.
Pritom, Matthew Palmmer i Angelina Eichhorst insistirali su uporno na pitanju reforme Izbornog zakona, a uopće nisu potencirali na ostalim od 14 pitanja-prioriteta iz Mišljenja Evropske komisije o zahtjevu BiH za članstvo u EU (Dokumenti usvojeni u Briselu 2019.).
Čoviću uopće nije bio interes bilo kakav Izborni zakon nego je ostvarivao dva zadataka: jedan je proruski, to jeste da se malo pokrene nered na trusnom području Balkana jer velikosrpska i velikohrvatska politika još uvijek misli da “ima pravo” raskomadati Bosnu uz podršku “pravoslavnog sveta”; drugi je da pokuša predstaviti sebe i HDZ kao konstruktivan faktor pred evropskim i američkim faktorima kojima je stalo do mira na Balkanu, a uz to onda predstaviti sebe kao dosljednog i srčanog borca za hrvatski narod i njegove interese.
Pritom oba cilja su fluidna, prilagodljiva, manipulativna i samo služe glavnom cilju cjelokupne operacije od prošle godine (2021) da se u oktobru po svaku cijenu ostane u vlasti.
Čović i Dodik očajnički trebaju pobjedu na izborima u oktobru i samo ih ostanak na vlasti spašava od opasnih procesa i odgovornosti.
To je primarni zadatak njihove “ljubavi i saradnje” koja osigurava da se projekt Beograda i Zagreba protiv Bosne nastavi odvijati po zamišljenom planu, napisao je Lavić.
